Ustavni sud odbacio inicijative protivnika vakcinacije 1Foto: FI/Brian Hoskins

Ustavni sud Srbije odbacio je, na sednici održanoj 9. novembra, inicijative za pokretanje postupka za ocenu ustavnosti i saglasnosti sa potvrđenim međunarodnim ugovorima pojedinih odredaba Zakona o zaštiti stanovništva od zaraznih bolesti, objavljeno je na sajtu suda.

U rešenju se navodi da jedan od inicijatora ocene ustavnosti zakona smatra da propisivanje obaveznosti imunizacije lica određenog uzrasta (dece) i drugih lica određenih Zakonom predstavlja neustavno zadiranje u fizički integritet ljudskog bića, suprotno članu 25. Ustava, jer podrazumeva
preduzimanje mera prema telu čoveka bez njegovog pristanka.

Prema tom tumačenju, ravna je mučenju, nečovečnom i ponižavajućem postupanju zbog pretnje lišavanja roditeljskog prava i prisilne imunizacije dece, kao i onemogućavanja ostvarivanja drugih Ustavom zagarantovanih prava, poput prava na obrazovanje.

Drugi inicijatori, navodi se u rešenju, osporavaju obaveznost imunizacije u odnosu na istu odredbu Ustava iz razloga što smatraju da se time suprotno ustavnoj odredbi sprovode opiti nad decom.

Ustavni sud smatra da pacijent ima pravo da slobodno odlučuje o svemu što se tiče njegovog života i zdravlja i bez pristanka pacijenta ne sme se, po pravilu, nad njim preduzeti nikakva medicinska mera.

Izuzetak od ovog pravila jesu slučajevi kada lična odluka pojedinca direktno ugrožava život i zdravlje drugih lica, ukazuje sud.

Medicinska mera može se preduzeti protivno volji pacijenta, odnosno zakonskog zastupnika deteta, odnosno pacijenta lišenog poslovne sposobnosti, samo u izuzetnim slučajevima, koji su utvrđeni zakonom i koji su u skladu sa lekarskom etikom.

Ako je pacijent dete ili je lišen poslovne sposobnosti, medicinska mera može se preduzeti, uz pristanak njegovog zakonskog zastupnika, koji je prethodno obavešten u smislu člana 11. ovog zakona, a nadležni zdravstveni radnik, koji smatra da zakonski zastupnik pacijenta ne postupa u
najboljem interesu deteta ili lica lišenog poslovne sposobnosti, dužan da o tome odmah obavesti nadležni organ starateljstva.

Imajući u vidu sve navedeno, Ustavni sud nalazi da je nesporno ovlašćenje zakonodavca da zakonom propiše mere zdravstvene zaštite, za koje je prema pravilima struke
utvrđeno da postižu najpovoljnije rezultate u sprečavanju širenja zaraznih bolesti.

Kako je imunizacija preventivna mera zdravstvene zaštite koja predstavlja oblast delovanja javnog zdravlja i preduzima se radi zaštite stanovništva u celini od određenih zaraznih bolesti, Ustavni sud nalazi da se zakonodavac kretao u okviru svog ustavnog ovlašćenja propisujući obaveznost imunizacije protiv zakonom određenih zaraznih bolesti.

Navedena mera usmerena je na eliminisanje određenih bolesti iz cele populacije, što je po shvatanju ovog suda legitiman cilj, a ujedno i obaveza države koja proizlazi iz odredbe
člana 68. stav 1. Ustava i njome zajemčenog prava svima na zaštitu fizičkog i psihičkog zdravlja, kao i iz odredbe člana 2. Zakona o zdravstvenoj zaštiti, kojom je definisan cilj delatnosti zdravstvene zaštite.

Stoga Ustavni sud smatra da je opredeljenje zakonodavca da navedeni cilj ostvari tako što će propisati obaveznost imunizacije u domenu zakonodavne politike i slobodne procene
zakonodavca, te da je u okviru ovlašćenja iz člana 68. Ustava.

Kako se radi o stručnom, medicinskom pitanju, Ustavni sud se ne može upuštati u ispitivanje njegove opravdanosti sa medicinskog stanovišta, navodi se u obrazloženju odluke.

Ustavni sud je imao u vidu da, prema podacima Instituta za javno zdravlje Srbije „Dr Milan Jovanović – Batut“, vakcinacija prema kalendaru imunizacije beleži u 2015. godini najniži obuhvat u proteklih deset godina.

Time se povećava rizik ponovnih epidemija zaraznih bolesti koje su decenijama unazad bile sprečene imunizacijom, budući da je za sprečavanje pojave epidemije potrebno dostići visok
stepen kolektivnog imuniteta, koji podrazumeva da je više od 95 odsto određene populacije vakcinisano protiv tih bolesti.

Imajući u vidu navedeno, kao i to da je obaveza svakog pojedinca da poštuje opšti interes i ne dovede u opasnost zdravlje drugih, Ustavni sud smatra da je ispunjen i treći uslov iz Konvencije o ljudskim pravima i biomedici, koji se odnosi na neophodnost propisane mere.

Ustavni sud je našao da iznetim razlozima u inicijativama nije potkrepljena tvrdnja da ima osnova za pokretanje postupka za utvrđivanje neustavnosti i nesaglasnosti sa potvrđenim međunarodnim ugovorima.

Kako je Sud na ovaj način konačno odlučio o podnetim inicijativama, zahteve za obustavu izvršenja pojedinačnih akata i radnji preduzetih na osnovu osporenih odredaba Zakona o zaštiti građana od zaraznih bolesti je odbacio, dodaje se u rešenju.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na Twitter nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.

Komentari