Prijatan, suncan dan danas u Novom Sadu.Foto: Beta/DRAGAN GOJIC

Broj glasača na poslednjim Parlamentarnim izborima 2020. značajno se smanjio u odnosu na prethodne godine, čemu svedoči podatak da je izlaznost na parlamentarnim izborima 2008. godine bila sada već neverovatnih 61 odsto. Pretprošle godine na (parlamentarne) izbore je izašlo svega 49 odsto građana.

Na to su uticali mnogi faktori: pandemija, istorija raznih neregularnosti na izborima, bojkot velikog broja opozicionih stranaka, a ono što predstavlja sve veći problem je i nezainteresovanost mladih za politička pitanja u Srbiji, pogotovo kada je izlaznost na izbore u pitanju.

To nije slučaj samo u Srbiji, radi se o mnogo širem fenomenu – podaci iz velikog broja zemalja pokazuju da je stopa izlaznosti na izbore veoma niska do 25. godine, da bi tek posle 26. godine počela da raste. Istraživanja u Srbiji ne pokazuju ništa drugačije podatke, prema podacima Centra za slobodne izbore i demokratiju, tek šest odsto mladih u potpunosti veruje političkim partijama, što potvrđuje član istraživačkog centra CRTA, Vujo Ilić: Mladi ređe izlaze na izbore od svih drugih grupa, i ne vide mogućnost da glasanjem utiču na promene.

Glavni razlog koji mladi u Srbiji navode za neizlaženje na izbore je da uopšte nisu zainteresovani za politiku, kao i da nemaju poverenja da će bilo koja stranka ispuniti svoja obećanja. Preko polovine ispitanika od 18 do 34 godine kaže da ih politika u Srbiji uopšte, ili malo zanima, dok kod starijih sugrađana, taj procenat iznosi oko jedne trećine. Ako mladi ne artikulišu svoj stav u javnoj sferi, kroz svoje predstavnike, teme koje ih zanimaju, teško je reći šta je to što oni žele da uvedu u politiku.

Takvoj situaciji ne doprinosi podatak da se u aktuelnom sazivu skupštine nalazi tek nešto manje od pet odsto mladih. Teme koje političke stranke najčešće vezuju za mlade su uglavnom pitanja koja se tiču perspektive života u Srbiji – pitanje ostanka odnosno odlaska iz zemlje, šire drušvene i ekonomske situacije i posebno obrazovanja i zapošljavanja.

Iako je tačno da su mladi dugo bili zapostavljani u kampanjama, kao grupa sa najnižim procentima onih koji glasaju, čini mi se da mladi postaju sve zanimljiviji političkim strankama. To se može primetiti i kroz sve veće prisustvo političara na društvenim mrežama čiji su korisnici pretežno mladi. Mladi su kritičniji prema strankama od ostalih birača, ali moraju da uvide da političku težinu, i mogućnost da utiču na promene, u ovom sistemu mogu da imaju ukoliko se udruže i biraju svoje predstavnike, koji će posvećivati više pažnje temama koje su njima važne.

Zaokupiti pažnju mladih će biti veoma težak zadatak za sve kandidate na sledećim izborima, jer oni ne samo da su po prirodi revolucionarniji i kritičkiji nastrojeni prema kandidatima,već i unutar svoje grupe vode vrlo drugačije životne stilove, tvrdi istraživač Krovne organizacije mladih Srbije, Boban Stojanović .

Kad kažete penzioneri onda znate koji su njihovi glavni problemi, visina penzije, slobodno vreme, lekovi, doktori, tako da se sa njima vrlo lako komunicira, kao i drugim socio-ekonomskim grupama u Srbiji, a mladi osim toga što imaju između 15 do 30 godina žive različite životne stilove i u različitim su pozicijama. Mi ne možemo da adresiramo iste poruke za mladu osobu od 18 godina iz Nerošine koja je zvršila sredjnu školu i bavi se poljoprivredom i visoko obrazovanu osobu u Beogradu i na primer mladu majku od 28 godina koja živi u Subotici i koja ima naravno potpuno drugačiji životni stil i potpuno drugačije životne probleme. U tom smislu mladi jesu nezgodna kategorija, međutim kategorija koja zahvata otprilike jednu šestinu biračkog tela i kojoj bi političari morali da nađu način da se obraćaju efektnije.

Nedavna mera pomoći mladima od 100 evra se vrlo lako može protumačiti kao neka vrsta kampanje vladajuće stranke. Tome ide u prilog činjenica da je najavljena druga mera pomoći iskomunicirana kao mogućnost ukoliko vladajuća stranka ostane na vlasti nakon 4. aprila, te da je država na prvu meru pomoći mladima potrošila 118 miliona evra, što je nešto više od 25 godišnjih budžeta namenjenih za omladinsku politiku. Za Bojana Stojanovića iz KOMS-a, ova mera je gotovo sigurno deo političke kampanje vladajuće stranke, ali je ona usmerena na nešto stariju populaciju.

To jeste tema kampanje, ali ja bih rekao da nije usmerena na mlade, jer neće se mladi prodati za 100 evra, mislim da je to mera namenjena roditeljima, srednjoj i starijoj generaciji koja ima decu u tom opsegu od 15 do 30 godina, jer iako veruju SNS-u o tom ekonomskom tigru, rastu, boljem životu, srećnim ljudima itd, njihova deca ne veruju u to. Njihova deca ili žele da odu odavde ili kukaju na to kakva je situacija u Srbiji i ovih nekoliko mera je upravo odgovor vlasti da zadrži ovaj deo birača koji veruje Vučiću ali veruje i svojoj deci.

Zaokupiti pažnju mladih - veoma težak zadatak za sve kandidate na sledećim izborima 1

Zvanična istraživanja KOMS-a pod nazivom ’’Alternativni izveštaj o položaju i potrebama mladih u Republici Srbiji’’ za 2017, 2018. i 2019. godinu pokazuju vrlo zabrinjavajuće podatke. Naime, čak 49 dsto ispitanika je 2017. godine odgovorilo kako smatra da uopšte nema uticaja na političke procese i odluke.

Sledeće godine taj procenat se popeo na 58, da bi 2019. godine 67 odsto mladih ispitanika dalo isti odgovor.

To pitanje je kasnije izmenjeno kako bi se više osvrnulo na to koliko im politički sistem omogućava da utiču na pol. procese i odluke, pa su procenti značajno opali i zadržali se na oko 50%. Celu situaciju komentariše Boban iz KOMS-a:

Imali smo na primer znatno veći osećaj mogućnosti da mladi učestvuju u godinama kada su bili izbori 2017. godine. To ne treba zaboraviti, tu je procenat onih koji su smatrali da su na neki način uticali bio najveći. Mi smo kasnije izmenili to pitanje negde da probamo da sklonimo ličnu percepciju od onoga koliko u stvari imaju osećaj da politički sistem omogućava uopšte da mladi utiču na političke procese i odluke i očigledno mladi prepoznaju da im sistem nije naklonjen. Mislim da dominantan uticaj na to zašto mladi tako negativno percipiraju politički sistem, ne zavisi od političkih subjekata i političke teme, već na stanje obrazovanja, zapošljavanja, visine plata, nekakvog osećaja da ako ne želite da budete deo političke stranke, pre svega vladajuće, da će vam u životu biti mnogo teže nego onima koji se usude na to.

Zaokupiti pažnju mladih - veoma težak zadatak za sve kandidate na sledećim izborima 2

 

A mladi ipak očigledno nisu skloni da se utapaju u političke partije i nisu skloni da budu ljudi bez mišljenja koji će da salutiraju i govore ono što predsednik partije misli i o tome govore podaci iz godine u godinu. Otprilike manje od 10 odsto mladih je ili je bilo u stranci, jednostavno vide kako prolaze njihovi vršnjaci koji dobijaju neke funkcije a dobijaju ih isključivo na osnovu lojalnosti a ne nekakvog znanja i to mislim da je glavni uticaj na to zašto su mladi na neki način otuđeni od politčkih procesa i političkih sistema, a ne bi trebalo da bude tako, trebalo bi da budu dominantna, progresivna snaga ovog društva koja će da menja i državu i politički sistem na bolje, al opet kombinacija svih ovih pitanja govori o tome da mladi jesu skrajnuti, a nisu dovoljno jaki i motivisani da u ovom trenutku uzmu neku veću i jaču ulogu.

Tu se problemi mladih ne završavaju, jer ni mediji nisu blagonakloni kada izveštavaju o njima. Prema istraživanju ’’Mladi u medijskom ogledalu’’ koje se godišnje sprovodi od 2017. godine mediji nisu nezainteresovani za izveštavanje o mladima, ali se fokus uglavnom postavlja na ekstreme. Ti ekstremi su ređe pozitivni i odnose se na uspešne mlade sportiste, preduzetnike i naučnike, a mnogo češće negativni i u njima su mladi počinioci i žrtve krivičnih dela.

Mladi se u pozitivnom kontekstu prikazuju u svakom šestom prilogu u kom je tematizovan položaj mladih, rekao nam je autor ovog istraživanja, Stefan Janjić, i dodao:

Ako su mladi prikazani u negativnoj konotaciji, najčešće su predstavljeni kao nasilni, nemoralni i promiskuitetni. Tipični stereotipni obrazac izveštavanja podrazumeva sliku nasilnog, pijanog mladića pod uticajem narkotika, kao i promiskuitetnu devojku. Takav okvir, u kojem se mladi, uz izvesne izuzetke, kontinuirano predstavljaju kao dekadentna grupa, pokazuje da većina mejnstrim medija mlade pre svega želi kao predmet izveštavanja i metu kritike, a tek potom kao publiku.

*** Tekst objavljujemo u okviru serije istraživačkih priča koje potpisuju studenti novinarstva iz Niša, Novog Sada i Beograda, kao deo projekta koji je nastao u saradnji sa organizacijom civilnog društva Partneri Srbija

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na Twitter nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.

Komentari