"Nemamo ništa novo da kažemo o ugovoru za koncesiju" 1Foto: FoNet/ Vlada Srbije Slobodan Miljević

Pre godinu i tri dana ministarka građevinarstva, saobraćaja i infrastrukture Zorana Mihajlović, glavni izvršni direktor Vansi koncesije i predsednik Vansi erportsa Nikola Notbar, Masimo Bruco iz kompanije Vansi erports Srbija i v. d. generalnog direktora Aerodroma Nikola Tesla Saša Vlaisavljević potpisali su ugovor o koncesiji.

Tri meseca i pet dana je prošlo od zvaničnog preuzimanja aerodroma od strane Vansija i uplate jednokratne koncesione naknade od 501 miliona evra. Ovo je prema prošlogodišnjoj izjavi premijerke Ane Brnabić trebalo da bude uslov za objavljivanje ugovora.

Ipak, ugovor o koncesiji i eventualni aneksi ukoliko ih ima još nisu videli svetlost dana. Ova činjenica uz iskustva koja imamo sa velikim poslovima države gde su se ugovori po pravilu krili sve dok pod pritiskom javnosti nisu objavljeni pa se saznalo da i nisu tako povoljni za državu kao što je najavljivano unosi nelagodu kod javnosti šta bi moglo sve da piše u ugovoru o koncesiji koja je nedavno proglašena za najbolju transakciju u Evropi u 2018. u oblasti aerodroma.

Juče su na naš zahtev da nam dostave ugovor te da daju objašnjenje zašto on još nije objavljen ostali nemi i kabinet predsednice vlade i u ministarstva saobraćaja i finansija. U kabinetu ministarke Mihajlović uputili su nas na kabinet premijerke, a tamo smo dobili informaciju da „nemaju ništa novo da kažu i da je premijerka nedavno odgovorila na ovo pitanje“.

A još u martu prošle godine iz kabineta predsednice Vlade Danas je na upit kada će biti objavljen ugovor dobio odgovor da „ugovor o koncesiji Aerodroma „Nikola Tesla“ neće biti objavljen do septembra ove godine, kada će transakcija biti finansijski zatvorena“. Tada su nam stavili do znanja da i kada bude objavljen nećemo ga videti celog jer „pristup javnom ugovoru… kao informaciji od javnog značaja, neće biti omogućen tražiocu ako bi slobodan pristup javnosti mogao bitno otežati ostvarenje ekonomskih interesa javnog i privatnog partnera…“ kao i da će ugovor biti objavljen „u svim delovima osim delovima koji sadrže poslovnu tajnu i njihov know-how, kao i komercijalne uslove poslovanja tokom 25 godina koncesije“.

Godinu dana kasnije, 5. marta, premijerka je odgovarajući na pitanje novinara rekla da će ugovor biti objavljen „u bliskoj budućnosti“. U septembru prošle godine ministar finansija Siniša Mali je izjavio da će ugovor biti objavljen do kraja prošle godine.

Takođe zvaničnici su imali i kontradiktornih izjava, pa je tako ministarka saobraćaja Zorana Mihajlović u aprilu prošle godine izjavila da se u ugovoru o koncesiji ne spominje niški aerodrom, da bi nekoliko dana kasnije rekao da „država ima obavezu da se s koncesionarima konsultuje ako broj putnika pređe milion“.

Upravo ova situacija pokazuje da se u ugovoru mogu naći i neke ne tako povoljne klauzule za Srbiju iako smo do sada od zvaničnika samo dobili informacije od parama koje Francuzi treba da uplate, 501 milion evra jednokratne nadoknade, 4 do 15 miliona evra godišnje nadoknade i 732 miliona evra za investicije.

Šta sve može da se nađe u ugovoru o koncesiji aerodroma najbolji je primer zagrebačke vazdušne luke. Uslovi na tenderu koje je postavila hrvatska država obećavali su nestvarno dobar ugovor za Hrvatsku.

Međutim, nakon što je 2012. završen tender i izabrana francuska kompanija ADP krenulo se u dodatno pregovaranje pa su dodata dva aneksa ugovoru. Više od godinu dana hrvatska javnost je pokušavala da dođe do ugovora, a nadležno ministarstvo nije htelo da ga pokaže čak ni gradu Zagrebu koji je bio vlasnik 32 odsto Aerodroma.

Na kraju, kada je ugovor objavljen (mada bez aneksa broj dva) građani su saznali da nije baš sve tako sjajno, ali ni da vladini zvaničnici nisu baš govorili istinu. Prema pisanju hrvatskog analitičara Alena Šćurica iako je Vlada tvrdila da će koncesionar sam snositi rizik poslovanja ispostavilo se da je aneksom dozvoljeno da koncesionar ne plaća koncesionu naknadu u slučaju neprofitabilnosti poslovanja ili ako dođe do smanjenja prometa i to u periodu od tri godine.

Takođe, navodi on u svojoj analizi na specijalizovanom portalu Tangosiks da koncesionar može uzeti iz garantnog fonda deo novca, kao i da ne mora da plaća ni fiksnu, ni varijabilnu naknadu ako Kroacija erlajns ode u stečaj, smanji broj letova ili te ne plati račun aerodromu.

Takođe jednim od aneksa koncesionar je poskupeo vrednost investicija sa 195 na 365 miliona evra, a istovremeno smanjio fizički obim radova i faktički ga učinio jeftinijim. Takođe je novoosnovana firma za upravljanje aerodromom ZAIC izborila da država garantuje za kredit od 150 miliona evra za investiciju.

Zanimljivo je da je Aerodrom Franjo Tuđman u 2017. godini iskazao gubitak od pet miliona evra nakon dobiti od 6,5 miliona u prethodnoj godini. I to u uslovima značajno povećanog broja putnika i poskupljenja aerodromskih taksi. Zanimljivo je da je u tenderu za izbor koncesionara istaknuto da neće biti moguće poskupljenje taksi. Kako navode hrvatski mediji promenljivi deo koncesione naknade zavisi od prihoda koncesionara koji su u toj godini drastično pali.

Dakle teško je zamisliti da se i Vansi nije zaštitio od rizika, posebno s obzirom na iznos naknade, ali problem je što javnost o tome još ne zna ništa.

Ne daju ni studiju izvodljivosti

Transparentnost Srbija je još pretprošle godine kada je tenderski postupak za koncesiju surčinskog aerodroma bio u toku podneo zahtev prvo od Ministarstva saobraćaja, a zatim i Vlade Srbije da im se dostavi analiza na osnovu koje je izabrana koncesija kao optimalan model za aerodrom. U ovom trenutku, prema rečima Nemanje Nenadića vodi se upravni spor protiv Vlade RS zbog nedostavljanja studije i to drugi. Nakon prvog upita Vlada nije uopšte odgovorila pa im je sud to naložio, da bi na ponovljeni zahtev Vlada odgovorila da ne može da dostavi dokument zbog zaštite interesa Srbije jer bi objavljivanje informacija ugrozilo izbor koncesionara.

„Sada kada je izbor završen nema nikakvog razloga da nam ne daju tu studiju. Problem je ako nam je ne daju, ali je još veći problem ako je uopšte nemaju, odnosno ako nisu ni radili analizu zašto je koncesija bolja od drugih rešenja kao što je privatizacija ili sopstvene investicije“, objašnjava za Danas Nemanja Nenadić, programski direktor Transparentnosti Srbija. On napominje da prema zakonu o JPP i koncesijama nema zakonske obaveze da se ugovori objavljuju u celosti, te da neobjavljivanjem država formalno ne krši zakon. M. O.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na Twitter nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.

Komentari