Država bi trebalo da poveća procenat naplate ekoloških taksa na barem 40 odsto, kako bi se omogućio nesmetani rad reciklažne industrije. Prošle godine stopa naplata ekološke takse, koja je jedan od glavnih izvora iz kojih se finansira isplata subvencija i podsticaja reciklažnoj industriji za prerađeni otpad, iznosila je svega 20 odsto, odnosno pet milijardi dinara – izjavila je juče Ana Petrović Vukićević, predsednica Udruženja reciklera Srbije na konferenciji „Reciklažna industrija i proces pridruživanja EU“, koju je organizovao Danas konferens centra.


Ona je navela da nijedna kompanija koja je bila dužna da plati ekološku taksu a to nije uradila, nije kažnjena, niti je sproveden proces prinudne naplate.

– Ukoliko bi naplata ekološke takse bila 100 odsto, to bi omogućilo da se prepolovi visina iznosa te takse koja je uračunata u cenu pojedinačnih proizvoda, od keksa do automobila – naglasila je Ana Petrović Vukićević. Predsednica Udruženja reciklera Srbije dodala je i da su zbog nemara države koja nije isplatila naknadu za prikupljeni i prerađeni otpad za poslednja tri kvartala, članice tog udruženja 2013. sakupile i preradile 25 odsto otpada manje nego godinu pre, odnosno oko 60,5 miliona kilograma.

– Potrebno je da se shvati da reciklažna industrija ne košta državu, već zagađivače i građane koji to plaćaju kupovinom svakog proizvoda, i zato ne vidim razlog da država ne isplaćuje naknade reciklerima za prerađeni otpad. Nova vlada bi zbog značaja oblasti zaštite životne sredine i u sklopu priključivanja Srbije Evropskoj uniji trebalo da ima posebno ministarstvo za ekologiju koje bi probleme rešavalo brže i efikasnije – smatra Ana Petrović Vukićević.

Ona je naglasila da je potrebno obezbediti i predvidivost poslovanja reciklera, odnosno ne odstupati od toga da se svake godine 28. februara raspiše konkurs za dodelu podsticajnih sredstava za prikupljen i prerađen otpad.

– U Srbiji od 2009. godine beležimo povećan trend u razvoju kompanija koje se bave reciklažom. Izdato je oko 2.000 dozvola za upravljanje otpadom, bilo da je reč o transportu, skladištenju ili tretmanu. Reciklažna industrija u Srbiji ima veliku perspektivu i može da predstavlja motor za politiku „agresivnog“ zapošljavanja koju će sprovoditi buduća vlada – istakao je Filip Radović, direktor Agencije za zaštitu životne sredine Ministarstva energetike, razvoja i zaštite životne sredine.

On je dodao da se od ukupne količine otpada u Srbiji reciklira svega 10 do 15 odsto. To je daleko od procenta otpada koji se reciklira u razvijenim zemljama Evrope, naglasio je Radović i dodao da se u Srbiji najbolji rezultati postižu u recikliranju ambalažnog otpada, gde se preradi oko 20 odsto.

Prisutnima na konferenciji obratio se i Jovica Božić, vlasnik reciklažnog centra „Božić i sinovi“, koji živi i radi na relaciji London – Beograd, a 2006. godine je pokrenuo ovaj biznis u Srbiji.

– Ulaganjem u Srbiji nisam se trudio da izmislim nešto novo, nego sam samo ideje i tehnologije koje se koriste Evropskoj uniji prilagodio srpskim uslovima. Srbija se još pre 14 godina izjasnila da želi u Evropu, 2009. godine usvojen je set zakona i pravila iz Bazelske konvencije da zagađivač mora da plaća ekološku taksu za proizvode koje plasira na tržište. Stvoren je sistem, usvojeni zakoni i pravilnici, osnovan Fond za zaštitu životne sredine, čija su sredstva namenjena isključivo za razvoj reciklažne industrije i finansijsku podršku ekološkim projektima. S obzirom da se na ekologiju odnosi skoro 30 odsto zakona i uslova koje treba da zadovoljimo za ulazak u EU, ta oblast je jednako važna kao bilo koje političko pitanje koje je uslov za pristupanje – naglasio je Božić.

I on je zatražio da reciklažna industrija i zaštita životne sredine dobiju svoje posebno ministarstvo a ne da bude podstanar u Ministarstvu energetike. Prema njegovim rečima, reciklaža u poslednjih pet godina predstavlja najbolji biznis u koji se može uložiti u Srbiji. Reč je o grani, dodao je on, koja je jedina napravila rast u Srbiji u vreme svetske ekonomske krize. Božić je naglasio da od države očekuje da zajedno sa privrednicima definiše održivi sistem i da u skladu sa tim usvoji zakone, i kontroliše primenu i poštovanje istih kako u privredi tako i u državnoj upravi.

Violeta Belanović Kokir, generalna direktorka kompanije Sekopak, istakla je da je taj operater sistema u periodu od tri godine u okviru sistema upravljanja ambalažnim otpadom sakupio i reciklirao skoro 60.000 tona. Ona je naglasila da je potreban postepeni rast opštih i specifičnih ciljeva u narednih pet godina do približavanja ciljevima Evropske unije, koje mora da prati rast sakupljačke mreže, posebno u delu komunalnog otpada.

– Od prošle godine prema direktivi EU u 27 zemalja članica, proizvođači su u potpunosti odgovorni za kompletni životni vek vozila, što uključuje rastavljanje i brigu o otpadu. Od 2015. direktiva takođe predviđa da 95 odsto težine vozila mora biti nadoknađeno, a 85 odsto reciklirano. Rezultati Pežo Citroen grupe su u skladu sa tim ciljevima. U 23 od 27 zemalja ispunjeni su uslovi direktive, dok je u Francuskoj postignuta delotvorna reciklažna stopa od 88 odsto – rekao je Milan Vukasović, izvršni direktor kompanije Verano Motors.

On je istakao da je Pežo u cilju usavršavanja efikasnosti svojih motora u poslednjih nekoliko godina investirao u različite tehnologije kako bi pronašao nova tehnička rešenja, bez uskraćivanja uživanja u vožnji.

Kontrole

– Svaka tri meseca trebalo bi da se kontrolišu prerađene količine otpada, i da recikleri s državom potpisuju ugovore o naknadi koja bi se isplaćivala kvartalno, a da i oni koji moraju da plate taksu budu kontrolisani u istom intervalu – rekla je Ana Petrović Vukićević, predsednica Udruženja reciklera Srbije, koje okuplja 15 kompanija. Članice tog udruženja pokrivaju 80 odsto tržišta, zapošljavaju 1.000 radnika i imaju sakupljačku mrežu od oko deset hiljada ljudi.

Ne mogu se menjati već dogovorena pravila poslovanja

Reciklaža i reciklažna industrija su najveći procvat i rast doživele od 2009. do 2012. godine, kaže Jovica Božić, vlasnik reciklažnog centra „Božić i sinovi“. On dodaje da je problem nastao 2012. kada je ukinut Fond za zaštitu životne sredine, koji je bio zakonski i finansijski garant za opstanak reciklažne industrije.

– Reciklažna industrija ne može da opstane bez finansijskih nadoknada za tretirani otpad. Takva je praksa i u svim evropskim zemljama jer je reciklaža skupa, pa je nemoguće pokriti troškove tretmana prodajom sirovina i mi smo taj model samo prepisali iz evropskih zakona. Ukidanjem fonda ceo sistem se urušio i reciklažna industrija je ušla u probleme i velike dugove. Takav scenario je mnogo puta viđen u Srbiji, da se investitorima ponude povoljni uslovi, uvede se zakonska regulativa, a onda posle dve do tri godine ti propisi se ili više uopšte ne primenjuju, ili se primenjuju selektivno. Srbija ne može da menja uslove i pravila poslovanja koje je dogovorila sa investitorima na početku, jer je svaki ozbiljan privrednik napravio svoje biznis planove na osnovu uslova i pravila koji su tad postajali na minimum pet do 10 godina – istakao je Božić.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na Twitter nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.

Komentari