"Da su subvencije stigle do poljoprivrednika, ne bi poklali stoku": Stočarstvo u Srbiji pred gašenjem 1Foro: EPA-EFE/FILIP SINGER

Kako vreme odmiče, odgajivači stoke sve više izražavaju nezadovoljstvo načinom na koji se naša zemlja ophodi prema ovom sektoru. To za posledicu ima smanjenje broja grla krava i bikova, samim tim i manje domaćeg mesa, mleka, stajskog đubriva, ali i potražnje za stočnom prehranom.

Uprkos upozorenjima stručne javnosti i samih gazdinstava da je reforma stočarstva i ratarstva urgentno neophodna, premije za mleko po litru sada su 19 dinara, dok otkupljivači manjim proizvođačima plaćaju 25 dinara po litru.

Manji uzgajivači stoga tvrde da im se muža krava ne isplati, kao i da, uprkos visokim cenama junećeg mesa, troškove uzgoja teško da mogu nadoknaditi, jer se ono, posledično zbog visokih cena – u našoj zemlji minimalno konzumira.

Nenad Budimović, sekretar Udruženja za stočarstvo Privredne komore Srbije, napominje da stanje u stočnom fondu nije promenjeno na bolje za razliku od prethodne godine, ali da je pitanje kome manji stočari prodaju svoju stoku – većim farmama ili klanicama.

„Mi ne trošimo previše junećeg mesa da bi, sve čega ljudi hoće da se reše, završilo na potrošačima. Stoga je pitanje šta se događa sa tim mesom, s obzirom da ne ide u izvoz, a potrošnja nije povećana. Jedino ako prodaju drugima koji hoće da uzgajaju, što znači da se ne gaji na mestu A nego na mestu B. Ipak, generalno jeste teška situacija“, ističe Budimović.

On podseća da su cene mleka i proizvoda od istog u Evropi u padu, te da se više isplati da se uveze nego da se proizvodi.

„Rešenje za probleme sa mlekom može biti u izvozu. Ako bi se on povećao, proizvođačima bi bilo značajno isplativije. Stoga, čekaju se rezultati pregovora sa Saudijskom Arabijom, Turskom, Kinom i Egiptom, koji bi ovu „lokomotivu“ mogli povući“, poručuje Budimović.

Sa druge strane, Slobodan Brkić, stočar iz sela Glušci kod Bogatića, kaže za naš list da uzgajivači ipak očekuju da mlekare neće uvoziti mleko, te da će svoje prodavati domaćim otkupljivačima.

„Mleko se otkupljuje ali po manjim cenama zbog velikih zaliha. Imamo sada prelevmane koji važe do prvog novembra, ali mlekare se nadaju ponovnom uvozu. Pre par dana imali smo sastanak u Ministarstvu, gde je dogovoreno od prvog novembra uvođenje kvota na uvoz, te se nadamo da će poboljšati situaciju“, kaže naš sagovornik.

Brkić napominje da se u ovom trenutku ne isplati uzgajati goveda, jer i fabrike stočne hrane sporije skidaju cene, uprkos tome što su kukuruz i suncokret jeftiniji. Kako dodaje, proizvođači to objašnjavaju poskupljenjima goriva i električne energije.

„Sada je ratarstvo zadobilo veliki udarac, a mi na stoci pojeftinjenje hrane još uvek nismo značajnije osetili. Malo je pojeftinila u odnosu na prošlu godinu, ali su nam toliko skinuli na mleku. Velika je razlika u cenama komponenti i gotove hrane, što stočari koji nemaju dovoljno svoje, itekako primećuju pri nabavci“, pojašnjava Danasov sagovornik.

On dodaje da su u mačvanskom okrugu sitni uzgajivači već nestali, te da je ostalo ljudi koji imaju od 15 do 70 krava, ali samo zato što su bili istrajni da se ne odreknu dosadašnjih ulaganja.

„Samo uporni su izdržali, trpeći višegodišnje gubitke. Uloženo je dosta novca, truda i rada kako u objekte, tako i u opremu, te nije tako lako napustiti ovaj posao. Ovog leta je došlo do krajnosti, i to je razlog zbog kog smo štrajkovali, ali je još uvek primetan pad stočnog fonda“, napominje Brkić, dodajući da većina njih stoku proda klanicama.

S tim u vezi, Goran Živkov, bivši ministar poljoprivrede, kaže za Danas gašenje bilo koje farme predstavlja tužnu vest, ne samo za tu porodicu, nego i za samu zemlju, ističući da je već duže vreme stočarstvo u krizi.

„Izvoz i stočni fond se smanjuju a uvoz raste. Posebno su ti procesi ubrzani od 2012. godine, kada smo promenili način subvencionisanja i pristup rešavanja problema u stočarstvu“, podseća naš sagovornik.

Živkov stoga napominje da bi za zaustavljanje negativnog trenda, pre svega bilo potrebno da se, nakon rešavanja dnevnih kriza, napravi dugoročna ravojna stratgija.

„Osnova te strategije treba da bude novi sistem podsticaja, pošto je ovaj koji je sada na snazi i koji je uveden 2012. godine jedinstven u svetu. Niko nema taj vid neproduktivnih plaćanja po grlu – izuzetno skup, a na kraju, sasvim očigledno, ne daje nikakve rezltate. Nasuprot tome, sasvim je izvesno da ima negativne efekte. Izveštaj državnog revizora je postavio to pitanje pre koju godinu, a u međuvremenu se situacija još dodatno pogoršala“, upozorava nekadašnji ministar.

Agroanalitičar Branislav Gulan, koji već duže vreme upozorava da ovaj tempo vodi ka gašenju stočarstva, kaže da je Strategija razvoja polјoprivrede, koju je Vlada Srbije usvojila 2014. godine, a kojom je planirano da će se do 2024. srpski agrar dinamično razvijati – zakazala.

On upozorava da od tada nikakvog rasta zapravo nije bilo, te da je u ovom trenutku realna vrednost polјoprivredne proizvodnje manja nego kada je taj dokument usvojen.

„U proteklih 10 godina u Srbiji je ugašeno 62 hiljade farmi, a sada imamo manje od 400.000 grla stoke. Od toga je 228 hiljada krava mlekulja, što je duplo manje nego pre deceniju, a stanovnici naše zemlje troše između tri i četiri kilograma junećeg mesa na godišnjem nivou. Tokom 2022. godine u našu zemlju uvezeno je oko 84.000 tona konzumnog mleka, zatim 10.000 tona mleka u prahu i 12.000 tona sireva – sve to je plaćeno oko 70 miliona dolara. Takođe, u prvoj polovini tekuće godine bio je nastavljen isti intenzitet uvoza“, pojašnjava Gulan, uz napomenu da smo sve to i sami mogli proizvesti, te da smo od izvoznika postali uvoznici.

Kao i Živkov, i ovaj agroanalitičar napominje da izlaz iz ovako nepovoljne situacije može otvoriti novi koncept poljoprivrede, sa novim ljudima, i to prema ugledu na zadruge po nordijskom zatvorenom sistemu.

„Naša struka je dobrim delom doprinela ovakvoj situaciji. Preko 240 autora je pisalo Strategiju na 145 strana, za šta je podeljeno 8,2 miliona dolara, a uz nju je Srbija padu poljoprivredne proizvodnje. To su strategije pada, a ne strategije rasta. Prazni su obori i staje, a upućenih 54 milijarde subvencija za stočarstvo i selo nisu stigle do poljoprivrednika, te se oni s pravom pitaju gde su te pare potrošene. Da su oni dobili taj novac, ne bi poklali stoku i pravdu tražili na ulicama, već bi bili u svojim ekonomskim dvorištima“, zaključuje Gulan.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na Twitter nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.

Komentari