INTERVJU Miloš Jovanović, lider Novog DSS: Jedini legitimni zahtev bio bi ostavka Vučića 1Printskrin Jutjub kanal Novi DSS

„Vučiću odlazi!” – jedini je legitiman zahtev. To je zahtev Novog DSS i srpske koalicije NADA još od početka godine, a to je postao i zahtev građana. Žao mi je što se on nije valjano artikulisao tokom protesta građana, jer je odlazak Aleksandra Vučića preduslov za normalizaciju srpskog društva, srpske demokratije i očuvanje srpskih nacionalnih interesa“, kaže u razgovoru za Danas Miloš Jovanović, lider i poslanik Novog DSS.

Kažete da je Vučić izgubio legitimitet i da mora da ode. Mnogo je zamerki na njegov račun, ali po Vama zbog čega je tačno izgubio legitimitet?

Zato što je nabrutalnije pogazio Ustav naše države na koji se zakleo i prihvatio sporazum o priznanju secesije Kosova i Metohije. Ništa manje. Takav njegov čin, kojim je prevario i sopstvene glasače povlači ne samo političku i istorijsku odgovornost, već i krivično-pravnu odgovornost.

Smatrate li da je gnev građana pokazan u protestima opravdan i da treba učiniti sve da uspeju, ali da nećete zvanično pozivati da se u tim protestima učestvuje. Zbog čega ta uzdržanost?

Ljudi, odnosno stranke koje su sa protestima započele, smatrale su da, i u smislu organizacije i u smislu zahteva, stvari treba da ostanu u istom formatu u kom su i počele nezavisno od mog konkretnog predloga upućenom tom delu opozicije. Kako ne učestvujemo u organizaciji, nije ni red niti bi bilo logično da zvanično pozivamo na skup za koji ne možemo ni u čemu da preuzmemo odgovornost. Ali naši simpatizeri su išli na proteste, kao i naši funkcioneri i uostalom kao i ja lično.

 Da li su po Vama zahtevi dela opozicije opravdani ili biste tu nešto menjali?

Svakako bih neke stvari radio drugačije, ali to je sada irelevantno. Ne želim nikog da kritikujem i ponavljam, važno je što su građani iskazali ogorčenje situacijom u zemlji i označili glavnog i odgovornog – Aleksandra Vučića. Bilo bi jako važno i da protesti prežive leto, makar i u najmanjem intenzitetu i da se od septembra nastavi borba.

 

Snosi li Gašić bar institucionalnu odgovornost za ovo što se desilo?

Bratislav Gašić za nas uopšte nije tema i njime se nećemo baviti. Objektivno, on i nije tema. Sve ostalo je čisto politikanstvo, a nemam običaj da se politikanstvom bavim, niti ja niti kuća koju vodim.

Kako vi gledate na Vučićevu poruku da ne da Gašića, ali da može ostavka cele vlade. Da li je to hrabrost, tvrdoglavost, ili je on i dalje uveren da ima ogromnu podršku među građanima?

To je odlična poruka i zato je trebalo tražiti smenu cele vlade zajedno sa Aleksandrom Vučičem. To uostalom i jeste zahtev koji smo ispostavili pre pet meseci: ostavka Aleksandra Vučića i prevremeni izbori na svim nivoima.

I predsedničke izbore? Koliko bi ti izbori bili uspešni po Vučićevim pravilima?

Meni se čini da deo opozicije traži ispunjenje zahteva koje su oni sami definisali, a ne građani. Građani na protestima viču samo jedno: „Vučiću odlazi!”, jer im je muka i od njega i njegovog režima, i korupcije, i bahatosti, i prostakluka, i stalne drame , i svakodnevnih „vanrednih obraćanja” i partijske države i opšteg srozavanja nivoa… A podrazmeva se da bi izbori koji bi usledili nakon pritiska ulice morali da budu održani u boljim uslovima. Nadasve, ti izbori bi označili početak kraja ovog režima jer bi Beograd sigurno bio izgubljen za SNS pa ma kakvi bili izborni uslovi.

Niste bili na sednicama parlamenta proteklih mesec dana, ili bar niste govorili, zbog čega?

Nisam jer kao što znate, imam svoj posao na Pravnom fakulttu Univerziteta u Beogradu, za koji jedino primam platu i letnji semestar mi je izuzetno zahtevan u smislu angažovanja. Pored toga sam od 30. januara kao predsednik skupštinskog odbora za odbranu i unutrašnje poslove bio započeo petomesečno usavršavanje na Visokim studijama bezbednosti i odbrane pod okriljem Univerziteta odbrane odnosno Škole nacionalne odbrane „Vojvoda Radomir Putnik” koje je takođe bilo vrlo zahtevno, ali je predstavljalo i veliku čast i da budem iskren, razlog za ponos i koje je završeno svečanošću u skupštini prošlog petka.

Tada ste i nagrađeni replikom srpskog srednjevekovnog mača, što je naišlo na brojne kritike. Ocenjeno je i da ste Vi i vaša stranka budući članovi Vučićevog pokreta?

Kao što sam napomenuo, bio sam, u svojstvu predsednika skupštinskog Odbora za odbranu i unutrašnje poslove, polaznik 12. klase Visokih studija bezbednosti i odbrane. Reč je o najvišem državnom obliku usavršavanja u domenu nacionalne bezbednosti i bilo mi je zadovoljstvo i velika čast što sam navedeno usavršavanje završio stekavši nova znanja i iskustva. Pored toga sam upoznao i mnogo zaista odličnih ljudi, oficira vojske Srbije i državnih službenika. I koliko god je ovo petomesečno usavršavanje bilo naporno, apsolutno je vredelo. Komentare koje spominjete nisam video. Kao što znate ne pridajem nikakav značaj, a još manje ozbiljnost društvenim mrežama te ih i ne pratim. Ne sumnjam da „Tviter inteligencija“ ne ume da pravi razliku između države i politike ali to neznanje mene ne obavezuje da komentarišem svaku besmislicu koju neko objavi. Naprotiv.“

Niste prisustvovali sednicama, ali da li vam se čini da li je vladajuća većina izgubila sve kočnice pa vređa bez pardona. Kolege poslanike nazivaju ubicama, trovačima, omalovažavaju. Da li je to parlament kakav odgovara Srbiji?

Kada je već o skupštinskom radu reč, bio sam mišljenja da je u skupštini trebalo drugačije nastupiti i da smo mi, iz nacionalne opozicije, propustili jednu priliku za nešto žešću borbu sa režimom. Kada mi nismo pokazali ofanzivniji karakter, pokazali su ga oni, naravno, uz sve njihove osobine a to su na prvom mestu čista laž i vulgarnost kojom se služe. Ali, sve će doći na svoje. Znate, kako se kaže u pesmi: „kolo od sreće uokoli vrteći se ne pristaje…”. Samo je bitno nastaviti borbu, istovremeno mudro, odlučno i sa puno energije. Upravo za to spremam i sebe i Novi DSS.

O fotografiji na kojoj ste sa oružjem, koja se pojavila na društvenim mrežama, bilo je reči i u parlamentu?

Skoro pa godinu dana sam predmet napada i orkestriranih kampanja koje dolaze sa, manje-više, svih strana. I teško je reći koja je od tih kamanja bila besmislenija, neiteligentnija i beščasnija. Od sumanutih i raskošno glupih optužbi za seksizam, a da niko nije našao za shodno da čuje drugu stranu odnosno mene – čast izuzecima poput gospodina Jugoslava Ćosića – do kampanja naprednjaka koje je trebalo valjda da pokažu da ja, za razliku od „Ace Srbina”, Srbin nisam.

Poslednja u nizu tih kampanja je fotografija o kojoj govorite na kojoj sam sa prijateljom i funkcionerom POKS-a Nenadom Tomaševićem na strelištu. I neko se onda „dosetio” da slaže ljude na društvenim mrežama tako što će Nenada Tomaševića predstaviti kao oca Koste Kecmanovića, počinioca stravičnog zločina.

Kako je uticalo na Vas?

I sve te besmislene kampanje me lično zaista ne dotiču. Tamo međutim gde sam istinski zabrinut je kada vidim do koje mere se srozao misaoni, analitički, saznajni – kako god hoćete – nivo naših građana. Naprosto je neverovatno koliko su ljudi postali lakoverni, koliko više niko ne razmišlja svojom glavom, koliko se borimo protiv rijalitija a onda se ispostavi da zapravo svi „razmišljaju” u rijaliti „kategorijama”.

I eto vam tipičnog primera – šta i da sam stvarno na toj fotografiji bio sa ocem Koste Kecmanovića (za čije postojanje znao nisam do tragičnih događaja)?!? Šta bi u tom slučaju ta fotografija trebalo da govori o meni – aposlutno ništa. A opet, tu fotografiju sam dobio od neverovatnog broja ljudi koje sam smatrao ozbiljnim. I bilo je mučno uopšte odgovarati na te poruke. Bilo me je bezmalo sramota za njih. I tu vidite koliko je nivo užasno pao, koliko se našim građanima – i ovim opozicionim – može lako manipulisati, koliko poverenja daju anonimnim objavama na besmislenim društvenim mrežama i u kojoj meri su te društvene mreže postale deo njihovih stvarnih života. I onda vas dodatno ošine veličina, obim posla koji nas čeka jer demokratija zahteva ozbiljne političare, ozbiljne medije i ozbiljne građane a mi očigledno nemamo ništa od toga. Ali dobro, biće borba neprestana… Ja sam i dalje potpuno spokojan i tačno znam kojim putem treba ići.

Srbi sa Severa KiM već mesec dana protestuju, hapse ih, prebijaju, a izgleda da je najveći problem to što je Danilo Vučić na Kosovu zaustavljan i što je morao da (ne)skine majicu sa natpisom?

Zaista ne mogu da komentarišem najprizemniju SNS propagandu koja do te mere vređa inteligenciju sopstvenog naroda da je to skoro neshvatljivo.

Da li je to što se dešava na KiM, posledica Vučićevih poteza koje je vukao u poslednje vreme, od napuštanja institucija i neizlaska na izbore, Ohridskog i EU sporazuma, pa nadalje?

Naravno da je posledica. Direktna posledica. Srbi na Kosovu i Metohiji, uklučujući i naš narod na severu pokrajine, su jednostavno pušteni niz vodu od strane ove vlasti. Zato vlast i treba menjati, što je moguće pre.

Čini se da je francusko nemački plan pao već na samom startu i šta se dalje može očekivati, još veći protisci EU i SAD na Srbiju, ali bez posledica po Kurtija?

Voleo bih da ste u pravu kada kažete da je francusko-nemački plan već na startu pao, ali mislim da time potcenujete sistemačinost zapadnjaka. A što se pritisaka na Srbiju tiče, naravno da će rasti jer je Aleksandar Vučić taj isti sporazum prihvatio i obavezao se da će raditi na njegovoj implementaciji.

Niste učestvovali ni na Vidovdanskom protestu koji su organizovali Dveri i Zavetnici. Zbog čega?

Nije svaki važan i u Srba istorijski datum istovremeno i dobra prilika za protest.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na Twitter nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.

Komentari