Foto: S. ŽupljaninBošnjačko nacionalno vijeće (BNV) u Srbiji je nastalo nakon vihora rata koji je rastočio zajedničku državu, a iz bošnjačkog korpusa odnio hiljade života, ugrozio sigurnost svim Bošnjacima, rušio kulturnu baštinu i materijalna dobra, rasejao Bošnjake po svijetu, od kojih mnogi više nikada ne žele doći na tlo Balkana.
Ako se ima u vidu vrijeme u kojem je nastalo, okolnosti u kojima je radilo, kadrovska struktura koja je prihvatila da radi u tim okolnostima, politizacija i Vijeća i njegovih nadležnosti, onda se može reći da je ono do sada uspješno radilo. Promovisalo je Bošnjake kao konstituitivni narod Republike Srbije koji je bez svoje volje degradiran na status nacionalne manjine, bosanski jezik i pismo, obrazovanje na bosanskom jeziku, ozbiljno je postavilo pitanje informisanja na bosanskom jeziku, radilo na njegovanju kulture, tradicije, običaja, folklora… svega što čini bošnjački identitet. Sigurno je. da je moglo bolje i siguran sam da i ljudi koji su radili u BNV, do sada, misle da je u mnogim segmentima moglo biti bolje. Lako je kritikovati sa distance, a nije bio lako postaviti BNV i boriti se za sve njegove ingerencije i braniti ga, kako od onih koji negiraju Bošnjake kao narod i od onih u samom bošnjačkom korpusu koji bi pošto-poto da sami rukovode Vijećem i u njemu ostvaruju lične promocije i koristi – ocenjuje prof. dr Sait Kačapor, nosilac liste „Vakat je“, koja će učestvovati na izborima za novi saziv BNV.
* Gde su ispunjena očekivanja, a gde nisu?
– Pokrenuto je krupno pitanje identiteta Bošnjaka i njihovog položaja u Srbiji, zaštite bošnjačke kulturne baštine, jezika i pisma, nastave na bosanskom jeziku, urađeni su prvi udžbenici za nastavu na bosanskom jeziku, pokrenuta su pitanja informisanja Bošnjaka. O svakom od ovih pitanja možemo govoriti iz aspekta šta to nije ostvareno. Tako, na primjer, mnogi kritikuju udžbenike za nastavu na bosanskom jeziku. Procjenjujem da je to opravdano i da u narednom periodu treba okupiti stručnjake, ali ne iz jedne političke opcije, pa i ne samo iz redova Bošnjaka, nego istinske stručnjake koji će kompetentno raditi na oblikovanju udžbenika po mjeri pedagoške nauke, didaktike kao teorije nastave, po mjeri metodika konkretnih nastavnih predmeta. Sa ponosom ističem da sam autor univerzitetskih udžbenika koji su prihvaćeni u cijeloj Srbiji, BiH, Crnoj Gori i Kosovu. Citirani su u svim republikama bivše Jugoslavije i nikom među Srbima nije smetalo što je autor Bošnjak – musliman, već su gledali sadržinu, građu, materiju koja je u tim udžbenicima. Ukoliko mi budemo vodili Vijeće, borićemo se da po svakom od navedenih ingerencija okupimo stručnjake, izradimo projekte i planove, oslanjajući se na naučnu i stručnu metodologiju i na taj način napravimo pomak. Vjerujemo da će nama ti stručnjaci lakše prići i prihvatiti saradnju jer nismo „obojeni“ nijednim negativnim predznakom, niti smo programski servis nijedne političke opcije. Mi smo ljudi iz naroda, ljudi odgoja i obrazovanja, nauke, kulture i umjetnosti, ljudi struke koji odavno misle dobro Bošnjacima, ali i svim drugim narodima i narodnostima ove zemlje. Isto tako mislimo da samo mi, nosioci ove liste, možemo i hoćemo stvarno okupljati stručnjake bez obzira na političku pripadnost, na pripadnost po bilo kojoj osnovi podjela, a da drugi to mogu raditi samo sa miljenicima i podanicima. U tome i jeste ono što bitno razlikuje našu listu od drugih.
* Kako ocenjujete implementaciju bosanskog jezika u obrazovanju? Da li je to moglo drugačije?
– Pitanje obrazovanja je najvažnije za sve ljude, pa i za Bošnjake. Naravno, da smo za njegovanje bosanskog jezika i pisma kao bitnog obilježja Bošnjaka. Naša briga je istovjetna sa brigom Srba, Crnogoraca, Makedonaca, Slovenaca, Hrvata i stotina drugih naroda svijeta. Bošnjaci će. na našim prostorima. uskoro prednjačiti po diplomama (bilo stečenim, datim, uzetim ili kupljenim), po titulama i akademskim zvanjima, ali ostaje otvoreno pitanje gdje su ta silna naučna ostvarenja? Pitanje nastave na bosanskom jeziku je u fazi preispitivanja. Nije bilo realno u prvim godinama uvođenja nastave na bosanskom jeziku očekivati najbolje rezultate. Mi ćemo se baviti naučnim proučavanjem tog fenomena i na tim osnovama njegovati i graditi dalji razvoj.
* Koji su programski ciljevi Vaše liste?
– Naša lista je sastavljena od nezavisnih intelektualaca raznih profila. Mi smo nosioci ideje bratske sloge među Bošnjacima, pomirenja zavađene braće, brisanja napadanja i mrkih pogleda, izgradnje istinskog suživota sa pripadnicima većinskog naroda u Srbiji, ali i sa ostalim narodima. Želimo pokazati da su Bošnjaci faktor stabilnosti u Srbiji, da je to narod koji može poslužiti kao primjer onih koji nisu šovinistički nastrojeni, koji preziru šovinizam i negativni nacionalizam, koji su dobronamjerni i dobrosusjedni, koje krase moralne vrijednosti zasnovane na islamskoj tradiciji njegovanoj vjekovima na ovim prostorima, koji poštuju vjerska opredjeljenja svih naroda, poštuju zakone ove zemlje i žele dati doprinos za ekonomsko jačanje zemlje u cjelini, njenu demokratizaciju i oslobađanje od svih negativnih recidiva skore, pa i davne prošlosti.
* Na listi čiji ste nosilac su intelektualci, koji su ranije bili bliski političkim opcijama Sulejmana Ugljanina i Muamera Zukorlića. Da li je bilo teško da ih okupite i pomirite njihove političke stavove?
– Ne smijemo zaboraviti da je ono što se sada zove Stranka demokratske akcije (SDA) u početku bio općenarodni pokret. Bura vremena koja su dolazila nakon devedesetih godina prošlog vijeka je na ogromnim talasima iznijela na površinu i „suho“ i „sirovo“. Nastajale su nove i nove partije, javljali su se ljudi koji misle drugačije i nude druge ideje, a nesrazmerno najveći broj je bivalo onih koji su se povlačili po modelu „mani ćorava posla“. Najveću štetu je i Srbima i Bošnjacima i svim drugim koji žive na ovim prostorima, pa i Balkanu u cjelini, donijelo to što su se intelektualci zatvarali u sebe. U našim redovima, istina, ima i bivših i sadašnjih pripadnika nekim od tih opcija. To ih ne čini manje vrijednim. Naprotiv, oni poseduju iskustvo i mogu ga upotrijebiti u pozitivnom pravcu. Nama će biti olakšano da pomirimo njihove političke stavove utoliko prije što ćemo se zalagati za interese Bošnjaka u Srbiji.
* Ako pobedi vaša lista, da li ćete sa državom Srbijom graditi partnerske odnose ili će ona biti krivac za sve probleme u bošnjačkoj zajednici?
– Želimo, onako kako je zakonom propisano, biti Bošnjački nacionalni savjet u Srbiji, ili BNV u Srbiji, a ne ni samo u Novom Pazaru, niti samo u dijelu Sandžaka koji pripada Srbiji. To znači. da želimo zastupati interese Bošnjaka koji žive na bilo kojoj tački Srbije. Bošnjaci, mislim na narod, a ne na političke stranke, poštuju zakone ove zemlje i poput većinskog naroda, ispunjavaju obaveze prema svojoj državi. Za uzvrat, kao i svi ostali, Bošnjaci traže uvažavanje i poštovanje njihovog identiteta, kulture i običaja, tradicije, traže, mir, slobodu, ekonomski prosperitet, očekuju otvaranje fabrika, pogona i drugih mogućnosti zapošljavanja i podizanja životnog standarda. Ni svi Srbi ne hvale svoju državu za sve i svašta. To ne čine ni pripadnici drugih naroda. Bošnjaci će budno pratiti rad svoje države, hvaliti što je za hvalu i kritikovati, uvijek dobronamjerno, sve što ne valja. Treba prevazići paradigmu u kojoj čim kritikuje Bošnjak to je antisrpski i anti državno! To prosto nije tako. Mi smo građani ove zemlje i želimo joj napredak, znajući da bez uspješne Srbije nema uspjeha za Bošnjake.
* Koji su načini da se smanje podele u bošnjačkom korpusu i postigne neki politički konsenzus?
– Kada su u pitanju politička neslaganja to ne treba a priori uzimati za negativnu pojavu. Sukobi ideja, stavova, mišljenja i programa, ako su u službi naroda i zemlje u cjelini, su čak poželjni. Mislim, najveći problem je ako tu čovjek juriša na čovjeka, na ličnost, na njegovu egzistenciju, na njegovu porodicu i bratstvo. Mi ćemo se zalagati da se prevazilaze te podjele. Naše zalaganje neće ići u pravcu traženja krivca i onoga ko je u pravu. Mi ćemo ukazivati na rješenja i širom otvarati vrata Vijeća da u njega mogu doći svi, bez obzira kojoj opciji pripadaju. Iznad svega ćemo isticati interese Bošnjaka. Znamo da će na tom putu biti prepreka, ali vjerujemo da je uspjeh moguće postići.
Virusi prošlosti
– Podjele, nemiri, neshvatanja i neprihvatanja su recidivi, rekao bih virusi, koji su unijeti u našu zemlju u posljednjim decenijama prošlog stoljeća. Nažalost, traju i danas nesmanjenim intenzitetom. Ništa tu nema što je specifično samo za Bošnjake! To je kod Bošnjaka utoliko bolnije što su svedeni na nacionalnu manjinu i što ih je sve manje i manje u Srbiji. Te podjele, kao i ratni vihori koji su poput cunamija protutnjeli, odveli su i odvode mlade i uspješne ljude van ove zemlje. Ko više ima vremena da sluša da je „agresija na islamsku zajednicu“, da neko drugi dijeli tu zajednicu, da je u pravu jedna struja, a druga da nije, da postoje „divlje“ i „pitome“ džamije, da se nečija molitva Allahu, stvoritelju svjetova „prihvata“, a nečija druga „ne prihvata“. U pitanju su samo materijalni interesi i ništa drugo. Pojedinci na krilima tih podjela prave ogromna bogatstva, predstavljajući te „probleme“ kao opšte bošnjačke i opšte muslimanske problemi. Bošnjaci – muslimani , u cjelini, zbog tih podjela trpe ogromnu štetu. To što neki ne smiju otići u neke džamije, što musliman ne smije stati pored muslimana u džamiji, što ne može sa bratom Bošnjakom – muslimanom zajedno otići na Hadž, što u Meki i Medini lako stupa u kontakte sa muslimanima sa bilo koje tačke na planeti, a skriva se od onoga ko je iz njegove zemlje, njegovog grada ili ulice, što efendije ne smiju otići na dženazu rođaku ako nije iz „iste struje“, što neki „musliman“ fizički napada drugog, jer ne misli kao njegov vođa, problemi su ovog naroda koje treba rješavati, poručuje Kačapor.
Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na Twitter nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.
