Spasojević (FPN): Bojkot opozicija primorana da prihvati čak i iste izborne uslove 1Foto: FoNet/ Božana Pavlica

„Najava sjedinjavanja Srpske napredne stranke i SPAS-a Aleksandra Šapića je nastavak dogovorenog pri formiranju vlade i razumem ga u kontekstu beogradskih izbora – ne bi bilo logično da SNS kandiduje nekoga ko nije njihov član“.

– Šapić je prihvatljivo rešenje jer SNS za sada nema kandidata za gradonačelnika, osim ako nekoga od viđenijih ministara ne preusmeri na to mesto. Svojom relativno nejasnom ideološkom pozicijom, klijentelističkim vođenjem opštine Novi Beograd, ali i sumnjivim doktoratom, Šapić se sasvim lepo uklapa u postojeći naprednjački milje. Sa druge strane, sjedinjavanjem SNS i SPAS se gubi deo birača koji nisu shvatali da je Šapić mnogo bliži naprednjacima nego opoziciji, ali će taj gubitak biti prihvatljiv osim ako opozicija ne uspe da izvede sve svoje birače na izbore – ocenjuje u razgovoru za Danas Dušan Spasojević, vanredni profesor na Fakultetu političkih nauka, prelazak Šapića u redove naprednjaka, uoči izbora naredne godine, odnosno da li taj transfer označava namere da on bude udarna pesnica za izbore u Beogradu. Pitanje je i da li je sa stanovišta uspeha naprednjaka u glavnom gradu, Šapić dobro rešenje za suprotstavljanje takozvanoj bojkot opoziciji iz prethodnog izbornog ciklusa.

*Aleksandar Šapić je najavio i da iz predizborne igre isključuje Gorana Vesića. Da li to, prema vašoj oceni, govori da je Vučić uočio, preciznije – zabeležio nepopularnost Vesića u Beogradu?

– Vučić je mnogo puta insinuirao da su neki nepopularni kadrovi pri kraju svoje karijere u SNS, pa se nikada nije desilo da neko bitan bude dugoročno skrajnut. Vesić jeste nepopularan kod opozicionih birača, ali ne stoji toliko loše kod naprednjaka, naročito zbog konstantnog zalaganja za ublažavanje epidemioloških mera. Ukratko, to što je Šapić najavio, ne znači i da će se ostvariti, naročito ako se setimo da se tako zaklinjao i da neće sarađivati sa SNS. A ako se ipak ostvari najava, to verovatno znači da će Vesić dobiti neko drugo mesto.

*Takođe, može se čuti kako je Šapić navodno Vučićevo oružje za obračun sa Nebojšom Stefanovićem. Šta to znači i koji ugao posmatranja unutarstranačkog sukoba podrazumeva?

– Što se tiče odnosa Vučića i Stefanovića, Šapić tu može da unese određenu dinamiku i neke svoje kadrove, ali nisam siguran da to je to primarni razlog njegovog ulaska u SNS. Takođe, čini mi se da opoziciona javnost previše očekuje od tog sukoba, a ni Vučić ni Stefanović ne bi bili gde jesu da ne znaju kako da kontrolišu takav sukob. Naročito u situaciji kada nema snažnijeg izazova naprednjačkoj većini.

* Nedavno istraživanje koje je objavio Ne davimo Beograd govori da je ta inicijativa izjednačena sa strankom Dragana Đilasa u prestonici. Međutim, taj rezultat, čak i u zbiru, daleko je niži od onog koji imaju naprednjaci. Takođe, mogli smo u nekoliko navrata da čujemo i lidera SNS kako kaže da je vrlo moguće da izgubi izbore u Beogradu. Kako objašnjavate takvu postavku? Da li je zaista realno da opozicija ugrozi SNS u Beogradu i na koji način?

– Opozicija u Beogradu ima dobru priliku da izazove naprednjake i da se približi preuzimanju vlast. Ali se to može desiti samo ako budu uradili sve što je do njih i to na najbolji mogući način, a da SNS ne bude na visini zadatka. Drugim rečima, SNS je i dalje u značajnoj prednosti i Vučić po običaju plaši svoje birače kako bi ih motivisao. Opoziciji na ruku ide nizak cenzus i mogućnost da ide u više kolona, pa bi nove inicijative poput Ne davimo Beograd imale priliku da se samostalno predstave biračima, a da to ne kvari šanse klasičnim strankama. Beogradski izbori u velikoj meri zavise od toga da li se spajaju i sa kojim izborima. To znači da bi opozicija mogla da traži da se izbori ne spajaju, kako iz principijelnih razloga, tako i zbog procene da su im beogradski izbori najbolja šansa.

*Kako vidite dosadašnje događaje kada je reč o dijalogu opozicije i vlasti posredstvom EU parlamentaraca? Mogli smo čuti da opozicija traži druge urednike Javnog servisa, davanje nacionalne frekvencije drugim medijima,.. Šta predviđate da će biti promenjeno do jeseni?

– Pregovori za sada idu dosta sporo i traljavo, a postoji i drugi kolosek – bez predstavnika evropske unije, koji dobija veliku medijsku pažnju provladinih medija. Očekujem da dođe do nekog pomaka koji bi svim stranama dao za pravo da proglase kakvu-takvu pobedu. Te promene neće biti sistemske, niti održive, ali mogu da zamislim veći prostor za opoziciju na RTS pre i tokom kampanje, ali i konstantno opstruiranje tog prostora od strane predstavnika SNS ili kreiranje jedva gledljivih emisija u kojima zapravo niko ne može da objasni svoje pozicije, kao što je emisija – Reč na reč. Ideja o dodeli preostale nacionalne frekvencije mi se čini izvodljivijom od ideja o paralelnom uređivanju RTS i izboru novog uredništva.

*Zašto predstavnici pokazuju da bi pristali i na te „fejk“ ili nedovoljne uslove, ako se ima u vidu njihov tvrd stav u početku ovog procesa? Odnosno, zašto je opoziciji važno da proglasi pobedu o kojoj govorite, u odnosu na te izborne uslove, pogotovo ako nije potpuna ili čak – minorna? Vidite li tu paradoks?

– Bojkot je bio pokušaj da se režimu oduzme deo legitimiteta i da se probude građani, ali i da se raščisti opoziciona scena. Skoro ništa od toga se nije u desilo, makar ne u meri u kojoj su očekivale stranke u bojkotu. Kako je bojkot taktički dosta radikalna mera jer vam sužava opcije za kasnije, zagovornici bojkota sada moraju da traže neke druge metode jer bi ponavljanje bojkota bilo preskupo. To onda znači i prihvatanje na manje pobede ili čak i na iste izborne uslove jer je jasno da bojkot ne može da napravi rezultat u sadašnjoj situaciji. Naprosto, opozicija reaguje na ishode svojih poteza i pokušava da iz njih izvuče maksimum i umanji štetu.

Ta paradoksalnost je, dakle, posledica shvatanja da bojkot nije dao očekivane rezultate i da opozicija ne sme sebi da dozvoli još jedno neučestvovanje na izborima. Zbog toga će bojkot opozicija imati izbor – ili da izvuče nešto pregovorima i da to proglasi dovoljnim da se na izbore izađe ili da izgubi deo kredibiliteta ako izađe na izbore pod istim uslovima kao 2020.

*Vidite li nekakvu promenu u ponašanju vlasti u vezi sa uslovima koje ispostavlja opozicija?

– Ne vidim nikakvu posebnu promenu, samo povremeno adaptiranje. Vlast je i dalje vrlo gruba prema svim protivnicima, o čemu najbolje svedoče govori u parlamentu i to da napadi povremeno prestanu, pa se ponovo jave. Naravno, oni se izvode po naredbi. Na isti način vlast može odlučiti da se nekoliko meseci pred izbore ponaša civilizovano, ako proceni da će to biti neophodno zarad procene o kvalitetu izbora.

*Verujete li da Dragan Marković Palma odlazi u istoriju nakon predstojećeg izbornog ciklusa, čak i ako optužbe za pedofiliju i podvođenje ostanu bez ishoda? Šta to znači za njihovog koalicionog partnera SPS, Ivice Dačića? Hoće li i on u tom paketu, kako se inače kaže, biti pušten niz vodu? Ili se neće ništa značajno dogoditi i sve će ostati manje-više isto, kao i do sad?

– Kao što rekoh, do sada skoro niko nije odbačen od strane SNS. Palma je za sada odbio prvi udarac, što ne znači da njegov slučaj nestaje – samo su ga odložili na policu, pored Dačićevog koferčeta i odatle uvek mogu ponovo da ga aktiviraju.

*Šta to znači za njihovog koalicionog partnera SPS, Ivice Dačića? Ili se neće ništa značajno dogoditi i sve će ostati manje-više isto, kao i do sad?

– Dačićeva budućnost zavisi od toga da li će uspeti da zaustavi trend osipanja glasova i da li će i dalje biti koristan dodatak vlasti, tako da mi se čini da je bezbedan bar još neko vreme.

*Sa stanovišta dobrog uspeha opozicije na predstojećim izborima, šta je to što bi najviše moglo da se postigne? Kako vidite Srbiju u tom slučaju, u slučaju postizanja najboljeg mogućeg rezultata?

– Ako pretpostavimo da ćemo naredne godine imati izbore na svim nivoima, prema sadašnjoj situaciji se može tvrditi da su predsednički izbori već skoro rešeni. Na parlamentarnim opozicija ima šansu da se konsoliduje i vrati u parlament u meri u kojoj bi dobila stabilnost, finansije i značajnu prisutnost u institucijama, dok na beogradskim izborima postoji šansa da se uradi i nešto više. Naravno, teško je procenjivati jer ima puno nepoznatih i jer nismo imali ozbiljnije izazove za vlast od zimske faze protesta nakon napada na Borka Stefanovića. Drugim rečima, postoji i mali prostor za iznenađenje kada se opozicija konačno pokrene, uđe u kampanju i počne da vrši pritisak na vlast. Ukoliko opozicija napravi dobar rezultat tokom predstojećih izbornih ciklusa i bar malo se konsoliduje, možemo očekivati da to pokrene i građane, organizacije civilnog društva, ali i snažniji pritisak spolja koji za sada izostaje, između ostalog, i zbog nedostatka jasne alternative naprednjacima u opozicionom polju.

Solidan izborni potencijal Marinike Tepić

*Verujete li da Marinika Tepić, potpredsednica Stranke slobode i pravde, može da konkuriše kao dobar zajednički kandidat opozicije za predsednicu Srbije i da pritom zabeleži značajan rezultat, i u kom obimu?

– Marinika Tepić ima solidan izborni potencijal. To ne znači da ima velike šanse da pobedi Vučića na predsedničkim izborima, ali bi mogla da napravi dobar rezultat i dodatno se profiliše u jednu od liderki opozicije. Zato predsedničke i parlamentarne izbore opozicija treba da razume kao korak ka konsolidaciji i stvaranju uslova da se na nekim narednim izborima ozbiljnije zaljulja režim.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na Twitter nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.

Komentari