Učesnici najmasovnijeg okupljanja od 5. oktobra veruju da postoji šansa da se Srbija menja: Sagovonici Danasa poručuju da su potrebni strpljenje i sloga 1Foto: Amir Hamzagic/ATAImages

„Nema sumnje da je poslednji protest „Srbija protiv nasilja“ bio jedno od najmasovnijih, a verovatno i najmasovnije okupljanje u Beogradu poslednjih decenija. Ta brojnost je očigledno zbunila i uplašila režim, ali je poprilično zatekla i nadrasla i opozicione organizatore – koji očito dosta lutaju u pogledu taktike i strategije, slažu se sagovoronici Danasa.

Oni koji su nezadovoljni ovakvom Srbijom, sada osećaju da postoji uistinu realna šansa da ona može da se menja. Ali da bi do promena došlo potrebno je, tvrde naši sagovornici, naoružati se strpljenjem i slogom.

Učesnici najmasovnijeg okupljanja od 5. oktobra veruju da postoji šansa da se Srbija menja: Sagovonici Danasa poručuju da su potrebni strpljenje i sloga 2
foto (BETAPHOTO/MEDIJA CENTAR BEOGRAD)

Đorđe Vukadinović, glavni i odgovorni urednik Nove Srpske poltičke misli, smatra da je bez obzira na povod za protest, više nego jasno da je u pitanju godinama akumulirani revolt protiv vlasti i Aleksandra Vučića lično, i da ovo više nema mnogo veze ni sa konkretnim povodom, niti sa konkretnim organizatorima.

„Nažalost, na osnovu ponašanja režimskih medijskih perjanica stiče se utisak da režim nije shvatio ovu poruku, već nastavlja sa iritantnim umanjivanjem broja učesnika, montažama i napadima na organizatore i učesnike protesta, i slično kao i 2019. priprema svoj „kontramiting“, po principu „tuk na luk“. Ali veliko je pitanje da li će i koliko ta strategija ovaj put biti uspešna, s obzirom na povećanu brojnost i odlučnost opozicionih demonstranata, kao i evidentan manjak motivacije i energije na SNS-ovim skupovima poslednjih meseci, koji sve više podsećaju na „ceđenje suve drenovine“, ističe Vukadinović.

Prema njegovim rečima, Vučiću bi bilo najpametnije da, s pozivom na patrijarha, jedinstvo i sabornost, otkaže svoje okupljanje 26. maja, ali sumnja da je to malo verovatno, s obzirom na već odmaklu dinamiku pripreme.

Učesnici najmasovnijeg okupljanja od 5. oktobra veruju da postoji šansa da se Srbija menja: Sagovonici Danasa poručuju da su potrebni strpljenje i sloga 3
Foto: Print screen N1

Bojan Vranić, profesor sa FPN, smatra da veliki emotivni potresi imaju snažnu mobilizacijsku snagu, i često znaju da budu potcenjeni od strane političara.

„Ovi protesti su primer kako tragedije mogu da ujedine pod istim ciljem različite poglede na to šta je dobro društvo. Najčešće se od običnih građana na protestima može čuti da jedino što žele jeste sigurno i pristojno društvo. Sličan primer tragedije koja je ujedinila građane je bio atentat i sahrana Zorana Đinđića“, navodi sagovornik Danasa.

Na pitanje da li je reakcija pristalica i članova Srpske napredne stranke na tu masovnost građana adekvatna, Vranić kaže da je reakcija SNS pre svega očekivana, u skladu sa njihovim motoom da “predaja nije opcija”.

Upitan mogu li naprednjaci da na beogradske ulice prepune nezadovoljnih građana odgovore ispunjenjem nekih zahteva, profesr FPN kaže da su neki signali za pregovore poslati, ispod radara, kao što je pretvaranje Zadruge u kulturno-umetnički program, zakazivanje skupštine sa dnevnim redom koji je delimično predložila opozicija itd.

„Ismevanje, prebrojavanje i slični potezi su poruka za SNS birače i trošak koji je Aleksandar Vučić spreman da plati da bi svoje biračko telo držao u pripravnosti. U tom smislu, strategija SNS je da se pred njihovim biračima ne pokaže slabost. Miting SNS sledećeg petka je isključivo mobilizacija njihovog biračkog tela i demonstracija kontrole nad situacijom. Poruka za njih je: “Protesti protiv nas jesu masovni, ali mi i dalje imamo moć”, zaključuje Vranić.

Sagovornici Danasa slažu se da su se mnogi razlozi i povodi plodonosno ukrstili i izveli najveći broj ljudi, nakon 5. oktobra, na beogradske ulice u mirnu šetnju.

U društvu postoji ogromno nezadovoljstvo zbog konstantnog produbljivanja autoritarizma, propagandnog vređanja inteligencije i integriteta građana, stvaranja atmosfere inkvizicionog progona neistomišljenika, sveopštog kulturnog urušavanja, sistemske kriminalizacije društva.
To nezadovoljstvo, kako kažu, često nije partijski artikulisano, ali je veliko i sve više ljudi uviđa da je Vučić sa svojim okruženjem, koliko god bio vešt u prebacivanju krivice na druge, najodgovorniji za bolesno stanje u kome se nalazimo.

Učesnici najmasovnijeg okupljanja od 5. oktobra veruju da postoji šansa da se Srbija menja: Sagovonici Danasa poručuju da su potrebni strpljenje i sloga 4
Foto FoNet Milica Vucković

„Sve to je došlo do punog izražaja u kontekstu tragedija koje su nam se u prethodnom periodu dogodile i bile ono što je preko noći razdrmalo mnoge koji su nezadovoljni ali su privremeno utonuli u apatiju. Na takvu, nekada jasno ispoljenu, ali neretko još tek idejnu reakciju velikog dela građana, vlast je odgovorila totalitarnom kontra-akcijom. Pokrenula je histeričnu kampanju u duhu verbalnog građanskog rata pri čemu se, gle paradoksa, opozicija i nezadovoljni građani optužuju da su eksponenti stranih interesa od strane vlasti koja je u prethodnim mesecima po pitanju Kosova iskazala spremnost da potpiše kapitulaciju“, ističe za Danas Dragomir Anđelković, politički analitičar.

Prema njegovim rečima, narod koji izlazi na ulice da bi se suprotstavio pretvaranju Srbije u najmračniji rijaliti prostor, optužen je da izaziva neki srpski Majdan. Optužbe stižu od strane vlasti koja svoj ostanak na vlasti, protivno svim modernim civilizacijskim vrednostima, plaća najvećim mogućim nacionalnim ustupcima.

Uz to, kako kaže, SNS lider Vučić, dok se klanja evroatlanskim moćnicima sa kojima se pozerski svađa i optužuje ih lažno da ga ruše, s druge strane kao nekada boljševičke glavešine, svoju poljuljanu vlast pokušava da konsoliduje i organizovanjem mega okupljanja u državnoj režiji.

Kao što su nekada pioniri i radnici skupljani da pozdravljaju J. B. Tita, sada se svim mogućim mehanizmima koje imaju sadašnji vlastodršci, mobilišu građani, koji često i nisu pristalice SNS-a, ali rade u raznim državnim organima. Od njih se traži da iskažu odanost velikom vođi.

„Protiv režima, i njegove sinteze najgoreg nasleđa svih vrsta (od radikalskog, preko mafijaškog do kvislinškog) sada nije opozicija već spontani građanski pokret „Za normalnu Srbiju“. I svakako se takvi trendovi projektuju i na ohrabrivanje dela onih koji i dalje drže glave pognutima i vrše ono što od njih autoritarna vlast traži, da se usprave, što će svakako dovesti do toga da poneko i pobegne sa mitinga na koji ga kao moderno roblje budu vodili 26. maja“, ističe politički analitičar.

Na pitanje vidi li se kraj ovom režimu, Anđelković kaže da je portrebno da budemo realni i da ne treba misliti da stvari u tom smeru idu preko noći.

„Vučić je ozbiljno izgradio i razradio postmoderni autoritarni sistem koji neće tek tako doživeti urušavanje. On će uspeti da svim što ima, od velikih finansijskih resursa, propagandnog aparata i lažne patriotske priče (a nju samo treba uporediti sa onim što radi ali u uslovima medijske hipnoze mnogi to ne čine), do represivnih struktura – da organizuje veliko okupljanje. Da bi se vlast naprednjaka okončala potrebno je strpljenje i sloga“, kaže Anđelković i dodaje da se ne treba zavaravati da je bitka gotova.

Učesnici najmasovnijeg okupljanja od 5. oktobra veruju da postoji šansa da se Srbija menja: Sagovonici Danasa poručuju da su potrebni strpljenje i sloga 5
Foto FoNet Marija Đoković

Dragan Popadić, profesor Filozofskog fakulteta, smatra da je protest građana nemoćan bez političke artikulacije.
„Ako grupa građana želi da ukaže na neki problem koji je dotle slabo vidljiv, ili da izrazi svoje neslaganje sa nečim, za to im učešće političara nije neophodno. Ali, ako nameravaju da se bore protiv nekog ozbiljnog društvenog problema, problema koji je nastao u političkoj sferi, za čije rešenje su odgovorne političke institucije ili promena samih institucija, tada je politička artikulacija takve borbe neophodna“, kaže Popadić.

Napominje da političari i jesu predstavnici građana koji služe za to da im u takvim akcijama pomognu, koji imaju političku moć i mogu da omoguće da se o zahtevima raspravlja u institucijama društva.

„Normalno je da nijedan čovek, bez obzira da li je za vlast ili za opoziciju, ne želi da živi u svetu u kojem tabloidi optužuju ljude da žele da siluju njihovu decu, u kojoj se ljudi nazivaju hijenama, u kojem su kriminalci popularne ličnosti, u kojem neki lokalni moćnik nekažnjeno maltretira ljude pa ih onda i poubija… Otuda je normalno da vlast, pa makar samo zbog svog rejtinga, bude prva koja će sprečiti takav govor mržnje, veličanje nasilja i samo nasilje“, objašnjava naš sagovornik.

Popadić ističe kada vlast na sve to ne samo što za sve to ostane slepa i gluva, već se obruši na građane koji traže takve promene i traže podršku političara koji su njihovi predstavnici, onda sa takvim ljudima koji su na vlasti, kako kaže, nešto debelo nije u redu.

„To što rade je, očigledno, suprotno interesima i građana koji su ih birali. Oni zaista treba da se ozbiljno zabrinu i da se zapitaju kuda to vode društvo, pa i građane koji su im dali podršku, pa i sebe lično“, zaključuje profesor Filozofskog fakulteta.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na Twitter nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.

Komentari