"Vruće proleće" zasad samo opoziciona nada 1Foto: BETAPHOTO/ SAŠA ĐORĐEVIĆ

Nedeljni protest „Za bezopasan vazduh“ u organizaciji grupe građana „Eko straža“, u kome je učestvovao veliki broj ljudi i opozicionih aktivista, pokazao je da su u Srbiji mogući ponovni veliki i stalni protesti.

Dan ranije u Nišu ljudi su se okupili na mestu tragične nesreće u kojoj su stradali čovek i dete, kako bi zatražili ostavku policijskih funkcionera, nezadovoljni odnosom prema kršiocima propisa u saobraćaju.

Sagovornici Danasa komentarišu da li je ovo najava obnavljanja građanskih demonstracija sa političkim zahtevima koje su utihnule prethodnih godinu dana zbog korona pandemije.

Cvijetin Milivojević, politikolog, ocenjuje za Danas da opozicija nije do sada uspela da povede nijedan protest, čak nije uspela da iskoristi i pretvori u proteste ni direktan povod – krađu izbora na nelegalnim, oktroisanim izborima 21. juna.

„Ali, ono što jeste suština građanskih protesta, jeste da oni nisu organizovani iz nekog političkog centra moći, već je uglavnom reč o spontanim, iznenadnim povodima koji se tiču svakodnevnog života građana, a koji u nekoj sledećoj fazi mogu da budu organizovani. Po prirodi stvari, oni nastupaju spontano, ili poluspontano i to su pokazali i protesti koji su se ticali Stare planine, reka, Rio Tinta… Povod i treba da bude svakodnevni život, da građani osete da se to nešto tiče njihovog života, a zagađenje životne okoline, primera radi, dovoljno je dobar razlog da pokušate da utičete na sopstveno zdravlje“, objašnjava Milivojević.

I profesor sa FPN Zoran Stojiljković sumnja da ovakva opozicija može da artikuliše proteste građana, ali da u situaciji kada su zaposednute i razorene sve institucije i kada u parlamentu nema opozicije, jedina mogućnost za neki otpor ostaje građanski protest i malobrojni mediji.

Pri čemu su, kako kaže Stojiljković, ti protesti mogući u zonama koje su naoko udaljene od poltike ili partijske politike, što se već pokazalo.

„Nije nemoguće i da se, ako se ne zaustavi rast siromaštva i rast nezaposlenosti, građanskim protestima pridruže i socijalni protesti“, objašnjava Stojiljković, koji je i predsednik UGS Nezavisnost.

Demokrata Srđan Milivojević ističe da su u zemlji sa ovako velikim nezadovoljstvom građana i sa ovako velikim generisanjem afera od strane SNS protesti mogući svakoga dana.

„Protesti su vrlo delotvorni, poželjni i lekoviti u jednom bolesnom društvu kakvo je naše. Nažalost loše je što te proteste ne artikulišu političke stranke, jer nekontrolisani gnev i bes građana vrlo lako može da eskalira i da bude veoma poguban po naše društvo. Političkih stranaka se sve dotiče, ali vi ste imali situacije da neki ljudi koji pokušavaju da organizuju proteste tvrde da oni neće stranke, pa im na proteste dođe 200-300 ljudi. S druge strane da bi političke stranke učestvovale u tim protestima mora da imaju neki vid saradnje sa ljudima koji vode proteste oko ciljeva i strategije protesta. Meni je jako drago da se pojavila Skupština slobodne Srbije koja sve više postaje krovna organizacija koja uspeva da artuikuliše građansko nezadovoljstvo s jedne strane i ostvari saradnju sa političkim strankama s druge strane, kada je potrebno razgovarati“, ocenjuje Milivojević.

Dragana Rakić, zamenica predsednika DS, ističe da je skoro podjednako opasno kao zagađenje vazduha i zagađenje javnog diskursa.

„Jedna od posledica tog zagađenja jeste tretiranje opozicije kao ‘narodnog neprijatelja’ koji koristi svaku priliku da napokosti državi. Pa, čak i onda kada se članovi stranaka pojave na građanskom protestu kakav je održan u nedelju. Promene koje su nužne da bismo imali normalnije društvo i živeli bolje su moguće jedino kroz sinergiju građana i političkih stranaka koje su neizostavan činilac u sistemu parlamentarne demokratije koji je u Srbiji, makar i samo formalno, važeći. Najveći uspeh aktuelnog režima jeste u destrukciji političkih stranaka. Znajući da su promene na izborima nemoguće bez političkih organizacija, Vučić je u poslednjih devet godina bio izuzetno posvećen procesu diskreditacije opozicionih političara i stranaka. Uvažavajući realnost, moj stav je da opozicija ne treba da se po svaku cenu nameće kao vođa. Neophodna je direktna i još učestalija komunikacija političkih aktivista sa građanima kako bi se smanjio jaz koji je nastao pre svega zbog propagande režima“, ističe Rakić.

Branislav Lečić, predsednik jednog krila DS, koja je takođe učestvovala na nedeljnim protestima, ne očekuje masovne i stalne proteste građana, ali smatra da je moguće da će nam se desiti vruće proleće.

Na pitanje postoji li mogućnost da njegovo krilo DS stane na čelu tih protesta na proleće, Lečić kaže da naravno postoji, ali ako za te proteste bude bilo povoda.

„Sve više građana nalazi snagu i hrabrost da izrazi svoje nezadovoljstvo određenim aspektima svakodnevnog života. Pored toga za masovne proteste potrebna je iskra koja će ‘zapaliti’ ljude koji imaju utisak da nemaju šta da izgube. Sve velike revolucije ili političke promene su uvek imale kao svoj direktan povod vrlo konkretne događaje, bilo da govorimo o ceni hleba, osnovnim ljudskim pravima ili poštovanju izbornih rezultata. Nijedna vlast na svetu ne može to unapred da kontroliše“, zaključuje Sanda Rašković Ivić, potpredsednica Narodne stranke.

Nezadovoljstvo ogromno

„Apsolutno su mogući masovni protesti i ja ih očekujem tokom ove godine, koja je ujedno i predizborna godina. Nezadovoljstvo građana je ogromno, a pojedinačni povodi za pobunu neprekidni“, ističe za Danas Biljana Stojković, članica Skupštine slobodne Srbije.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na Twitter nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.

Komentari