Na koga su adresirana pisma Vučića protiv prijema Kosova u SE i protiv izglasavanja rezolucije o genocidu u Srebrenici u UN i imaju li ona uopšte smisla? 1foto EPA-EFE/Peter Foley

Predsednik Srbije, Aleksandar Vučić, izjavio je danas da Srbija menja spoljnu politiku, u susret prijemu Kosova u Savet Evrope, odnosno usvajanja rezolucije o genocidu u Srebrenicu u Ujedinjenim nacijama.

Rekao je par dana ranije da će maltene „goloruk“ da se bori za navodne srpske nacionalne interese, onako kako ih on vidi, protiv moćnih zemalja, aludirajući da će građanke i građani Srbije biti iznenađeni koliko ima manjih, „slobodarskih“ država koje će dati podršku Srbiji, odnosno ciljevima kojima njegova spoljna politika teži.

Iako se broj država Evropske unije niže u kontekstu toga da su sponzori izglasavanja rezolucije o genocidu u Srebrenici, kao i da je gotovo cela EU saglasna sa time da Kosovo postane članica Saveta Evrope, čini se da Vučić koristi nacionalističku retoriku uoči, paradoksalno je, ali je tako – beogradskih i lokalnih izbora u Srbiji.

Vučić je rekao i da je uputio pisma četrnaestorici evropskih lidera u vezi sa postupkom prijema Kosova u Savet Evrope, u kojima ih poziva da ponovo razmotre odluku Parlamentarne skupštne SE.

Takođe, Vuka Jeremića je proglasio pismonošom za UN a u vezi sa rezolucijom o genocidu.

Podsetimo, Vuk Jeremić mu se za taj zadatak sam ponudio.

Goran Miletić
foto BETAPHOTO/DRAGAN GOJIĆ

Pisma su uobičajen metod komunikacija, ali naša diplomatija ih ne koristi onda kada bi trebalo. Ovo je primer korišćenja pisama onda kada baš i nije prikladno budući da je poenta rezolucije o genocidu u Srebrenici afirmacija onoga što su presude međunarodnih sudova utvrdile – kaže za Danas Goran Miletić, direktor Civil Rights Defendersa za Evropu.

Pisma će imati odjeka samo kod zemalja koje baš i ne poštuju ljudska prava, dodaje, i kod onih čije vlasti šire anti-zapadno raspoloženje.

– Ukoliko bi pisma i diplomatska borba bile usmerene na utvrđivanje činjenica, pravdu za žrtve i pomirenje – onda bi diplomatska akcija imala smisla. Međutim, iz narativa koji dolazi od predstavnika vlasti stiče se utisak da je jedini cilj da niko ko pripada srpskoj zajednici ne bude optužen ili osuđen za ratne zlocčne bez obzira na jasne i konkretne činjenice u nekim slučajevima kao što je Stebrenica. Opasno je kada izvršne vlasti neke zemlje umesto sudova nude javnosti narativ koji nije zasnovan na činjenicama već na teorijima zavere po kojima je cilj da se optuži ceo narod, zanemarujući jasne dokaze kakvi su izjave počinilaca, žrtava, video snimci ubistava u Trnovu i još mnogo toga – kaže Miletić.

Umesto suočavanja sa prošlošću, napominje, vlasti ovim dokumentima pokazuju solidarnost sa grupom ljudi koji su tokom ratova kršili sve poznate običaje ratovanja i vršili egzekucije civila i zarobljenika, a kasnije i pokušavali da sakriju tragove.

Na koga su adresirana pisma Vučića protiv prijema Kosova u SE i protiv izglasavanja rezolucije o genocidu u Srebrenici u UN i imaju li ona uopšte smisla? 2
Foto: N1/Printsreen

Prema rečima Srećka Đukića, bivšeg diplomate, Vučić se kasno setio i za poslanice i za izaslanike, izaslanice.

– Ono što je propušteno, ili tačnije rečeno, godinama ignorisano i nije rađeno, sada se serijskim pismima nizu partnera šalju poruke, a trebalo bi da se zovu molbe u minut do dvanaest, da naprave neko čudo, a čuda u diplomatiji nema. Naravno, u diplomatskoj praksi uobičajena je razmena pisama, poruka između državnika, danas je prilično retka jer je mobilna telefonija sa društvenim mrežama relativizovala taj „stari“ diplomatski instrument opštenja i građenja poverenja – kaže sagovornik Danasa.

Srpska diplomatija je u „zadnjem trenutku“ otkrila da bi to mogla biti slamka spasa oko srebreničke rezolucije i kosovskog ulaska u Savet Evrope, dodaje.

– To nas još jednom ubeđuje da je izostao uporan, dosledan, svakodnevni rad srpske diplomatske mreže, vrlo razuđene, dobro ekipirane, solidno plaćene da radi na otvorenim problemima Srbije u međunarodnim odnosima i sa pojedinim zemljama. Rezultati su više nego skromni, ali pre svega jer izostaju pravi zadaci koji se pred nju postavljaju. Slična je situacija i sa specijalnim izaslanicama koji se šalju, niti znamo ko su, i da li su kvalifikovami, kredibilni, ni u koje zemlje, i neizvesnog ishoda. Malo šta nas ubeđuje da će to biti učinkovite misije i spasonosna pisma, poruke, a više dokaz vlasti da se opravda. Eto, i to smo učinili na oruk a oni na Srbe gledaju drugim očima. A to jednostavno nije tačno – zaključuje Srećko Đukić.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na Twitter nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.

Komentari