Afrika (2): Tajna definitivnog izvora 1

Da bih dobio pravu predstavu o snazi početnog toka Nila, koga lokalci zovu Omuga Kijira, moram se spustiti nizvodno, do prvih preostalih vodopada.

Prvi sledeći, Budžagali, takođe je sputan branom. Preostaje mi put po prašnjavom drumu do trećeg vodopada, više katarakta, Itanda; prevod imena sa lokalnog jezika odražava njegov pravi karakter: „loše mesto“. Nil se ovde propinje, propada, peni i huči, gubeći i ponovo nalazeći stene koje ga sputavaju. Kada ih je savladao, nastavlja put kroz palme, nisko rastinje i travu, već širok i moćan. Nude mi rafting, koji je ovde na svetskom glasu. Odbijam, suviše je opasno za mene, neplivača.

Kada je istraživač Spek poslao famozni telegram u London, sa tekstom: „Nil je rešen“, a u svojim beleškama napisao da „stari otac Nil nesumnjivo ističe iz jezera Viktorija“, bio je ubeđen da je rešio zagonetku kojoj su istraživači još od antičkih vremena tražili rešenje. Nije.

Ako nekom javite da ste upravo sleteli u Budžumburu, verovatno će probati da obnovi svoje znanje iz geografije. Prilepljen uz obalu jezera Tanganjika, posmatran sa obližnjih brda, isijava svetlost iz mnogobrojnih plehanih krovova kuća, između kojih se diže nekoliko solitera. Glavni grad Burundija ima svoj šarm i kolorit, posebno oko gradske pijace, koja nosi simpatičan naziv, „ambar Burundija“. Nigde se u afričkim zemljama ne može izmeriti siromaštvo kao na periferijama velikih gradova; Budžumbura nije po tome izuzetak, ali jeste po činjenici da je glavni grad najsiromašnije države u Africi. Na periferiji se skupljaju ljudi, više dokoni nego zaposleni nečim; trguje se stvarima za koje nikada ne biste rekli da imaju bilo kakvu vrednost na grubo napravljenim drvenim tezgama, tesnim prostorijama sagrađenim od nepečene cigle, drvenim kabinama, goloj zemlji. Oseća se pritisak siromaštva na ulicama. Ali niko mi nije išta tražio; susretao sam samo znatiželjne poglede usmerene na turistu, koji se tu zatekao ko zna odakle i ko zna zašto. Dostojanstveni su u svom siromaštvu.

Priliku da pokažu da i siromaštvo može biti plemenito dobio sam nedaleko od Budžumbure. Blizu obale jezera nalazi se jedna poveća stena, monolit, na mestu na kome su se našla dva velika istraživača Afrike, Dejvid Livingston i Henri Morton Stenli, novembra 1871. godine. Izgleda da se na tom mestu nije odigrao famozni susret ove dvojice, nego nešto južnije, ali oni su sigurno tu bili. Ne znam, možda je običaj da tu dolaze, ali sam zatekao svatove: mlada u raskošnoj venčanici, mladoženja, nešto sitniji, u crnom odelu. Svatovi u crnim odelima, deveruše jednako obučene u plavo-bele kombinacije. Deca čista i uredna. Lepota skromnosti.

Burundi krije tajnu definitivnog izvora reke Nil, odnosno izvor najduže pritoke jezera Viktorija. Trebalo je dugo vremena da se utvrdi položaj tog izvora, na mestu na kome se dele vode basena Konga i Nila. Učinio je to nemački izbeglica Valdeker Burhart, 1937. godine

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na Twitter nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.

Komentari