Kanarska ostrva (3): Tajne ostrvske kuhinje 1

Najzad dolazite do kraja šetališta i početka plaže sa crnim peskom. Kafu obavezno popiti u ‘Kafe d Pari’ – i kad ‘prokrstarite uzanim uličicama sa nizom radnji čeka na vas žuti vozić i (besplatno) vas vozi u – Loro park.

Na tom okruglom brežuljku sa egzotičnim biljem i plamen-crvenim strelicijama koje daju ovom mestu, otkrićete da u prelepoj tropskoj bašti žive jata papagaja raznih vrsta, boja, i veličina. Preostaje vam samo da se smestite u neku od senica, hladnjaka ili kafea i da posmatrate… Dok ružičasti flamingosi mirno čeprkaju po jezercu sa lotosima, vašu pažnju okupiraće žuto-plava ara koja po konopcu vozi bicikl – ili zeleni kreštavac koji igra flamenko – ili beli sa crvenom ćubom koji priča španski. Ukoliko vam dosade pernati nametljivci pođite malo dalje i pogledajte spektakularnu igru delfina koju nikad nećete zaboraviti.

Nedaleko od Puerta, smeštena na oštroj kosini leži bivša prestonica, grad Orotava – obrasla nepreglednim banana, limunovim i narandžinim stablima. Sve ulice su strme i vode uz – i niz brdo. Na padinama se prostiru hacijende i stare vile patinastih fasada. Boravak u Puertu ne bi bio kompletan ako ne posetite jednu od bezbroj plaža i okupate se u hladnjikavoj vodi Atlantika. Najpoznatija je „Plaja de las Amerikas“ koja leži na severoistočnoj strani ostrva. Danas je jedno od najposećenijih letovališta na Tenerifama. Ukoliko produžite dalje, asfaltnom trakom oivičenom „berberskom smokvom“, kaktusom vrlo unosnim zbog, košenile, insekta od kojeg se pravi najbolja crvena boja za kozmetiku – stići ćete do Los Gigantes, visoke i strme stene u čijem podnožju ‘vamp-naselje’ hotela i privatnih apartmana ljudi iz raznih krajeva sveta (pa i naših!)

Vraćamo se u Puerto i poslednji dan odlazimo u restoran da isprobamo neki od specijaliteta ostrvske kuhinje…

Kuhinja Kanarskih ostrva je kombinacija španskog, afričkog i latinoameričkog uticaja. Preporučen nam je, papas arugadas, bareni krompir preliven ljutim moho-sosom. Kanarski sosovi su neizbežan sastojak jela. Moho-kočino, ili svinjski gulaš ne bi bio osoben da nema moha. Dakle, ništa bez sosova…

Ima još nešto izuzetno – to je Cvetni sir. Spravlja se tako što se cvet specijalne biljke potopi u vodu koja se istog časa zgruša u surutku. Kada ga procede i osuše sir može da traje i – godinu dana. Oni koji su ga probali kažu da ima rajski ukus!

Bilo bi nedopustivo završiti večeru, a ne popiti jedinstveni rum od meda. Čuveni arhiukas, kako se kaže na španskom, spravlja se od prženog šećera. Ukoliko posetite specijalne podrume imaćete priliku da razgledate uredno poslaganu burad na čijoj prednjoj strani su ispisana imena onih koji su ga pili. Ponosno su nam saopštili da su među najslavnijim degustatorima bili – Vili Brant i Valter Šel.. I mi smo im se pridružili – i već posle prve čaše sve nam je bilo lepše…

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na Twitter nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.

Komentari