Liban (3): Vraćanje starog sjaja 1

Pred nama se pojavi gradilište, pa ljudi sa kacigama na glavi: Da li znate gde se nalazi trg Martir, pitamo plavookog čoveka.

– Kako da ne, ja sam Nikolas Rene, inženjer iz Francuske i ovde sam sa zadatkom da novom gradu vratim stari sjaj. Trga više nema… Uništen je, a ovaj rimski lokalitet iza njega je netaknut. Imam novu kartu. Iza one palme je bio centar noćnog života. Desetak uličica i sve vrste zabave: pesma, igra, striptiz, trbušni ples i sve što uz njega ide… Kad sam kretao ovamo, moj otac koji je pre rata poslovno dolazio u Bejrut, rekao mi je: ‘Potraži „Ptit Sami“ i pozdravi je i obavezno idi u bistro „Madam Bovari“, izuzetan je. Kad bude saznao da je sve to prošlost. Pođite, imam iznenađenje.

Penjemo se uzbrdo. Ispred nas, kao na dlanu, blista nova četvrt grada napravljena od kamena peščara. Stepenice vode do zelenilom ukrašenog trga sa sahat kulom. Trg Etual! Kao fotomorgana!

– Napravili smo ga za osam meseci i nije mi bilo teško da radim ceo dan, uživao sam u stvaranju novog grada. Otac to ne bi razumeo, voleo je onaj stari i govorio da je Bejrut najlepši grad koji je video, a putovao je mnogo. Vama savetujem da razgledate Big Saraj u kojem je živeo turski guverner, Predsedničku palatu i prošetajte čuvenim Rauši kornišom kod Golubije stene. Bejrut ima nekoliko univerziteta (libanski, francuski, jermenski) sa preko deset hiljada studenata.

Pozdravljamo se sa tvorcem novog Bejruta i vraćamo ulicom Mazrai.

U susret nam dolazi žena sa maramom na glavi, muž i četiri dečaka, roditelji su crnooki i tamnoputi, a dečaci – riđi. Kažu nam da to nije retka pojava jer su kroz drevnu bejrutsku luku svraćale lađe iz svih krajeva sveta. Ova, tipično libanska porodica ušla je u jednu od bezbroj samousluga.

Hamra je najstarija ulica u Bejrutu. U njoj ima bezbroj prodavnica, poslastičarnica, poslovnih zgrada i hotela. Ispod Hamra-skvera su ekskluzivni butici i kafei. U Hamri su i menjačnice u kojima su pravila ista kao i pre rata – moguće su transakcije svih svetskih valuta.

Sunce je davno zašlo kad smo stigli na korniš – šetalište na obali. Suton obavio sve u plavičasto, more poprimilo boju mastila, dno svetionika se nazire kroz zapenušane talase, devojke u šortsevima, kao jato golubica, jure na rolerima, prodavac lepinja gura drvena kolica. Kao naduvane tašnice, mame nas hlebnim mirisom.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na Twitter nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.

Komentari