Foto: Shutterstock/Alex Tihonovs
Kada se pomene Španija, mnogi prvo pomisle na siestu, jedan od najpoznatijih stereotipa o ovoj zemlji. Ipak, popodnevni odmor nije nastao iz lenjosti, već kao prilagođavanje vrućoj klimi i nekadašnjem načinu života. Paradoksalno, danas siestu praktikuje sve manje Španaca zbog savremenog radnog ritma.
Siesta jeste deo španske kulture, ali njeni koreni nisu nastali samo zbog letnjih vrućina. Zapravo, iza ovog običaja krije se spoj istorije, ekonomije, poljoprivrede i načina života koji traje vekovima, piše nova.rs.
Šta je zapravo siesta?
Reč siesta potiče od latinskog izraza hora sexta, odnosno „šesti sat“ nakon izlaska sunca. U rimsko doba to je bio period oko podneva, kada su ljudi pravili kraću pauzu od rada.
Tokom vekova ovaj običaj zadržao se širom Mediterana, ali je upravo u Španiji postao deo nacionalnog identiteta.
Klasična siesta podrazumeva pauzu posle ručka koja traje između 20 minuta i sat vremena. Suprotno uvreženom mišljenju, ona nikada nije bila zamišljena kao višesatno spavanje.
Da li je nastala zbog visokih temperatura?
Delimično da, ali to nije glavni razlog.
U južnim delovima Španije, poput Andaluzije ili Ekstremadure, letnje temperature često prelaze 40 stepeni. U vreme kada nije bilo klima uređaja, rad na otvorenom između 13 i 17 časova bio je gotovo nemoguć.
Poljoprivrednici, građevinski radnici i stočari zato su prekidali posao u najtoplijem delu dana i nastavljali ga tek predveče, kada sunce oslabi.
Međutim, ovaj obrazac nije bio karakterističan za celu zemlju. U severnoj Španiji, gde su leta znatno blaža, siesta je postojala uprkos prijatnijoj klimi. To pokazuje da visoke temperature nisu jedino objašnjenje.
Zašto je siesta postala način života?
Istoričari smatraju da je važniji razlog bio raspored rada.
Sve do druge polovine 20. veka mnogi Španci imali su dva posla kako bi prehranili porodicu. Između njih odlazili bi kući na ručak i kratak odmor.
Radni dan zbog toga nije završavao u 17 časova, već često tek oko 20 ili čak 21 sat.
Istovremeno, ručak je bio najvažniji porodični obrok. Za razliku od mnogih zemalja gde se jede na brzinu, u Španiji se porodica okupljala za stolom, a obrok je trajao znatno duže. Kratak odmor posle jela prirodno se uklopio u takav ritam.
Nauka kaže da kratko dremanje ima koristi
Brojna istraživanja pokazuju da kratko popodnevno spavanje može imati pozitivne efekte.
Dremka od 10 do 30 minuta može poboljšati koncentraciju, budnost i raspoloženje, smanjiti umor i povećati produktivnost.
Problem nastaje kada san traje duže od sat vremena, jer tada može doći do takozvane „inercije sna“, osećaja pospanosti i usporenosti nakon buđenja.
Drugim rečima, tradicionalna siesta nije zamišljena kao višesatno spavanje, već kao kratka pauza koja vraća energiju.
Ne praktikuju svi u Španiji siestu
Uprkos stereotipima, većina zaposlenih u velikim gradovima poput Madrida, Barselone ili Valensije više nema mogućnost da ode kući na popodnevni odmor.
Savremeno radno vreme, kancelarijski poslovi i međunarodne kompanije značajno su promenili svakodnevicu.
Prema istraživanjima sprovedenim u Španiji, veliki broj građana kaže da retko ili nikada ne spava popodne tokom radnih dana. Siesta je danas mnogo češća među penzionerima, decom, ljudima koji rade od kuće ili zaposlenima u manjim mestima.
Zašto Španci večeraju tako kasno?
Jedan od razloga zbog kojeg mnogi i dalje misle da je siesta svakodnevna pojava jeste činjenica da Španci večeraju veoma kasno, često tek između 21 i 22 časa.
Za to postoji istorijsko objašnjenje.
Tokom diktature Franciska Franka 1940. godine Španija je promenila vremensku zonu i prešla sa vremena koje odgovara njenom geografskom položaju na srednjoevropsko vreme, kako bi bila usklađena sa Nemačkom.
Rezultat je da sunce u Španiji zalazi kasnije nego što bi se očekivalo, pa su se i dnevne navike pomerile. Ručak počinje oko 14 ili 15 časova, večera oko 21 sat, a odlazak na spavanje često tek posle ponoći.
Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na X nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.


