Strah od propuštanja 1Foto: Pexeles

Veliki broj ljudi koristi javne mreže za povezivanje zbog posla, proveru mejla ili čet-klijenta na telefonu ili drugim gedžetima.

Međutim, nije malo ni onih koji se povezuju zbog razonode ili komunikacije s prijateljima, tako da je dostupni internet gotovo neophodna karakteristika javnog mesta ili prebivališta. Promene u društvenoj interakciji koje su doneli stalno prisutni i neograničeni internet, ostavile su svoje tragove i na psihičkom planu pojedinca: dosta korisnika socijalnih mreža doživljava kao obavezu proveravanje svojih naloga i poruka. Drugi izveštavaju o osećanju praznine ukoliko propuste nova dešavanja na Fejsbuku ili Tviteru, čime je izmišljena nova kategorija „strah od propuštanja“ („fear of missing out)“. Istraživanja pokazuju da su anksioznost, dosada i osećanje neprijatnosti redovni pratioci čak i jednodnevnog odsustva s interneta onih koji su navikli da svakodnevno provode više sati koristeći ga , što praktično znači da mnoge osobe pokazuju znake apstitencijalnog sindroma kada su „oflajn“.

Strah od propuštanja 2

U jednom istraživanju je utvrđena da preterana upotreba brze onlajn komunikacije i informacija, naročito kod starijih osoba, izaziva prezasićenje kognitivnih funkcija, i ovu pojavu naziva „epidemijom odvraćanja pažnje“. Nekada se za osobu koja radi prekovremeno – jer oseća takvu potrebu i daje sebi imperativ da bude produktivna – govorilo da je “radoholik”: radoholičarska atmosfera nalazila se u kancelarijama, a prikazivana je kao večernji rad, često bez prirustva drugih osoba. Danas ovaj termin može da proširi svoje značenje na sve one koji putem laptopa, telefona ili tableta rade tokom čitavog dana, a sa različitih mesta izvan poslovnih prostorija. Psihijatar Halouvel uvodi termin “crta deficita pažnje”, kojom karakteriše sve što se dešava u aktuelnom poslovnom svetu, i navodi da nikad u istoriji ljudski mozak nije bio izazvan da prati toliko mnogo podataka, zbog čega je ovakav obrazac ponašanja zapravo odgovor na hiperaktivno okruženje u kom živimo. Da bi mozak imao resurse za nova iskustva i funkcionalno upravljanje kapacitetima za razmišljanje, kažu naučnici, mora da ima redovne periode predaha u budnom stanju – samo spavanje nije dovoljno. Konstantnim proveravanjem novosti i dešavanja na društvenim mrežama pažnja postaje kontinuirano „iscepkana“. Istraživač s Mičigenskog univerziteta Mek Bermen tvrdi da se kratke pauze za predah ispunjene gledanjem sadržaja na internetu, kao i rekreativno vežbanje uz slušanje muzike i istovremeno gledanje televizije, ne mogu smatrati odmaranjem. Najbolji način za „nekonektovanje“ je svakako neka drugačija aktivnost. Stručnjaci predlažu boravak u prirodi kao najefikasniji vid oslobađanja od stresa i rasterećenja od intelektualnog rada: prema teoriji obnavljanja pažnje, ljudima se poboljšava koncentracija nakon provođenja vremena u šumi, na planini, jezeru i slično – ili čak nakon gledanja slika ili pejzaža iz prirode.

U saradnji sa Centrom za promociju nauke, „Danas“ predstavlja izabrane priče sa naučnopopularnog portala elementarium.cpn.rs

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na Twitter nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.

Komentari