Nekada su Nokijini „laptopovi“ imali imena 9xxx, što je u četvorocifrenoj nomenklaturi najveća brojka koja se može napisati, asocirajući da je reč o najkompleksnijim uređajima iz te fabrike. Ti „laptopovi“, koji su u isto vreme bili i telefoni, koristili su poseban softver koji se umnogome razlikovao od ostalog koji su koristili drugi Nokijini telefoni.

Nekada su Nokijini „laptopovi“ imali imena 9xxx, što je u četvorocifrenoj nomenklaturi najveća brojka koja se može napisati, asocirajući da je reč o najkompleksnijim uređajima iz te fabrike. Ti „laptopovi“, koji su u isto vreme bili i telefoni, koristili su poseban softver koji se umnogome razlikovao od ostalog koji su koristili drugi Nokijini telefoni. Vremenom su ostali telefoni bivali sve napredniji i pokušavali da stignu najpametnije među sobom. Pametnice nisu sedele skrštenih ruku, već su i dalje grejale stolicu i učile još više. Poslednji odlikaš iz Nokije pokušao je da se sakrije, promenivši ime i odričući se luksuza da sam koristi drugačiji softver, ali je forma ostala ista. Jednom „laptop“, uvek „laptop“. Učinivši ove ustupke, on nije izgubio na funkcionalnosti, već samo priznao da su ostala braća prilično napredovala.
Nokia E90 je „klasičan“

Simbian telefon, ali s dve tastature i dva ekrana. Opremljen je svim tehničko-tehnološkim inovacijama koje bismo inače sreli u nekoliko posebnih telefona. U osnovnom obliku po veličini liči na kutijicu koja sa jedne strane ima ekran i numeričku tastaturu. Malo liči i na telefon, ali samo malo. Pre svega zbog veličine (132x57x21 milimetara). Uzmete li ga u ruke, osetićete i zašto je on pre svega muški telefon (210 grama). Čvrstina i težina ulivaju poverenje, a kvalitet završne obrade ukazuje na ozbiljnost uređaja. Onda sledi ono najbolje. Dve hromirane šarke u levim uglovima telefona daju naznake da se tu krije još nešto. Pandorina kutija se može otvoriti.

U sebi krije celu qwerty tastaturu i ekran dijagonale 10 centimetara, rezolucije 800×352 piksela. Tasteri na velikoj tastaturi su dovoljno veliki za lagano pisanje dužih poruka, pa čak i dužih feljtona. Malo smeta svojevrsna uniformisanost tastera i što nisu malo slobodnije raspoređeni, ali kako bi onda našli neku primedbu. Glavni ekran, iako sakriven, svojom veličinom dopušta mnogo komotniji rad. Svi programi koji su fabrički instalirani rade bez problema i na malom i na velikom displeju. Širina od 800 tačaka dozvoljava mnogo više podataka u jednom pregledu. Nekada su veliki CRT računarski monitori imali manje tačaka u širini. Programeri iz Nokije su se potrudili da na njemu pokažu još neke informacije koje se na malom ekranu inače ne vide. Pomoćni ekran i tastatura, koji su inače glavni i jedini kod svih drugih telefona, nešto su manji nego što su bila naša očekivanja. Oni jesu veći nego na prethodnim komunikatorima, ali mislimo da je prostor na telefonu dozvoljavao više. Daleko od toga da su oni loši i nefunkcionalni. Veliki d-pad možemo pohvaliti da je najbolji koji smo do sada koristili. Voleli bismo da ga vidimo i na nekim budućim Nokijinim modelima. Od očekivanih tastera sa desne strane telefona smo zatekli samo taster za fotografisanje. Umesto „plus/minus“ tastera se nalazi prečica ka snimanju glasa. Da li je Nokia sa E90 htela da napravi diktafon, ili samo da naglasi kvalitet ugrađenog mikrofona, tek audio snimci koji se snimaju sa komunikatorom su veoma kvalitetni. Pored kvalitetnog mikrofona, zvučnici u E90 su jednako kvalitetni i razgovori koje smo vodili sa ovim telefonom su najkvalitetniji do sada.
Kamera na E90 nije poslednja reč tehnike, ali fotografije od 3.2 MP su veoma upotrebljive. Plava boja preovladava na snimcima, ali ne preterano. Auto fokus dobro izoštrava. Problem nastaje prilikom pokušaja brzog fotografisanja, jer je kamera nešto sporija i treba joj nekoliko sekundi da zabeleži informaciju.
Šetnja Internetom preko wlana u kafiću nikad nije bila jednostavnija. Još da je negde kraj ekrana postavljen skrol točkić, gde bi nam bio kraj. Proveravanje meila, preuzimanje i slanje atačmenta, pregled PDF fajlova, sve ide kao podmazano. Jedini je problem ako naletite na fajl čiju ekstenziju Simbian ne prepoznaje, kao na primer WMA ili WMV.
Sa telefonom u pakovanju dolazi baterija od 1500 MAH, mini USB priključak za računar, punjač, mikro SD kartica kapaciteta 512 MB sa SD adapterom, slušalice, DVD sa softverom i papirno uputstvo na srpskom jeziku. Baterija traje jedan dan. Uz slabo korišćenje dan i po. Sa mini USB-om se ne može puniti baterija. Slušalice imaju samo „da/ne“ taster. DVD ima samo Nokia Suite, softver za uobičajeno povezivanje sa računarom. Nismo zatekli nikakav dodatni softver.
Konačan utisak je vrlo dobar. Ovaj telefon-subnotebook je i dalje bez jake konkurencije i velike potražnje na tržištu, ali za malobrojne on je vrlo koristan i upotrebljiv jer sadrži sve.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na Twitter nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.

Komentari