Vijetnam: Hue, carski grad na mirisnoj reci 1Foto: Branko Vasiljević/Privatna arhiva

Prestonice se nasleđuju, osvajaju ili grade. U izboru mesta za gradnju prestonica, vladari su se rukovodili zahtevima odbrane ili prestiža, ali bilo je i onih koji su sledili savet proročanstva, kao car Konstantin, kada je započeo gradnju Carigrada „preko puta naselja slepih ljudi“.

Položaj velikih prestonica Dalekog istoka, međutim, određivan je u skladu sa principima geomantije; saglasno njima su građeni Peking, Seul i Hanoj, kao i Hue, prestonica Vijetnama u vreme dinastije Ngujen.

Osnivač dinastije, Gia Long, pošto je na početku devetnaestog veka ujedinio Vijetam od Crvene reke do Reke devet zmajeva (Mekong), naložio je gradnju prestonice u centru države.

Geomantija je zahtevala da se prestonica izgradi u čvrstom jedinstvu sa prirodnim okruženjem. Trebalo je izbeći položaj koji je nepovoljan za blagostanje dinastije (uticaj Belog tigra) a pronaći povoljan (uticaj Plavog zmaja) i onaj koji odgovara vladajućoj konstelaciji zvezda.

Izabrano je mesto na severnoj obali Mirisne reke, da bi prestonica bila okrenuta jugu, u okrilju planine Ngu Bin koja, kao „kraljevski paravan“, čuva prestonicu od zlih sila.

Hue je građen tridesetak godina. On je sklop tri kvadratne celine, usađene jedna u drugu.

Tvrđava, okružena šančevima i zidovima, služila je za odbranu. Unutar nje je, odvojen zidovima, carski grad u koji se ulazi kroz Srednju kapiju, sa čijeg je sprata car pratio dvorske ceremonije, a carice i konkubine mogle da gledaju okolinu, a da ne budu viđene. Carski most vodi do palate Vrhunske harmonije, iz koje je car uz pomoć mandarina upravljao državom.

U ovom delu su i hramovi posvećeni kultu predaka dinastije, kao i pozorište. Sledeći zidovi okružuju Zabranjeni purpurni grad, u kome je car živeo sa ženama, konkubinama i evnusima.

U Vijetnamskom ratu, u poznatoj Tet (novogodišnjoj) ofanzivi, ceo kompleks su za jednu noć osvojili borci Vijetkonga; mesec dana su trajale borbe u kojima je Purpurni grad bio potpuno uništen; ostala je samo biblioteka.

Šetnju po kompleksu po kiši – jer Hue je veoma kišovit grad – činili su mi prijatnijom bonsai, ogromne bronzane urne i velike dinastičke porcelanske vaze.

I prilikom izbora mesta za svoje mauzoleje duž Mirisne reke, Ngujen vladari su poštovali zahteve geomantije (feng šui). Četvrti od njih, Tu Duk, okružio je mauzolej letnjom rezidencijom, jezerom i paviljonima.

Imao je stotinak konkubina, a nije imao dece, pa je sam isklesao stelu pored grobnice, sa opisom svoje vladavine. U Vijetnamu preminuli dobija novo ime, koje izražava njegove dobre ili loše strane – Tu Duk ima 21 ime!

Ipak, nije tu sahranjen, nego na nepoznatom mestu, a svedoci sahrane bili su pogubljeni. Na obali reke je i čuvena pagoda Tjen Mu, čijih sedam spratova izražava sedam reinkarnacija Bude. Iz nje je u tadašnji Sajgon otišao monah Čič Kvang Duk i javno se spalio, braneći budizam.

To je već nova istorija, kada Hue više nije prestonica, ali su istoriju oblikovali nekadašnji gimnazijalci ovog grada: komunisti Ho Ši Min i general Đap i njihov protivnik u Vijetnamskom ratu, Ngo Din Dijem.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na Twitter nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.

Komentari