Dostojanstvena diplomatija srpskog nobelovca

Gojko Tešić, istoričar književnosti, istakao je da je ogromna razlika u diplomatskom angažmanu Andrića i pisca Marka Ristića i naveo da je ovu knjigu očekivao od istoričara, ali ne i od istoričara književnosti.

– Mnogo toga u Andrićevom životu je skriveno i potisnuto na marginu, što je on i želeo. Ova knjiga je nastajala decenijama. Andrić je paradigma svega onoga što je srpska kultura i u relacijama sa hrvatskom – rekao je Tešić. Prema njegovim rečima, oni koji se bave diplomatijom mogli bi mnogo da nauče iz ove knjige, odnosno kako se ponašati u tragičnim vremenima, „kako spasiti glavu i ne ukaljati obraz“.

– Ovo je priručnik kako naučiti diplomatski zanat i biti diplomata od ugleda, ali i kako sačuvati svoj moralni i diplomatski integritet – naveo je Tešić.

Kako je dodao, ova knjiga nije pisana kako bi dovela u sumnju Andrićev moralni integritet.

– Isključivost u Andrićevom životu i diplomatskoj karijeri nije postojala. Neverovatno je u priči o Andriću ta moralna otimačina o onome gde je njegovo mesto u srpskoj kulturi – naveo je Tešić.

Urednik Službenog glasnika Petar Arbutina rekao je da je knjiga „Ivo Andrić, Kraljevina Jugoslavija i Treći rajh – 1939 – 1941“ veoma važna jer se njegov boravak u Berlinu poklopio sa središnjim periodom Andrićevog života.

– Do diplomate angažovanog u Berlinu poznajemo jednog Andrića, a posle sasvim drugačijeg, koji daje drugačija dela literaturi. Glišović je pišući ovu knjigu uspeo da oživi jednu epohu. Andrić je bio hrabar čovek. On je pokušao da od Nemačke stvori velikog srpskog prijatelja – naveo je Arbutina. On je kao zanimljivu epizodu iz knjige naveo onu kada na sahranu kralja Aleksandra dolazi nemački maršal Gering, „kao vrsta ratničkog poštovanja“ prema jugoslovenskom kralju. Arbutina je istakao da se kroz knjigu upoznaje sasvim drugačiji Andrić, „kao čovek koji je nosio punoću života i veliki intenzitet diplomatske odgovornosti“.

Autor knjige Dušan Glišović je rekao da je kao autor u knjizi sve rekao i da bi Andrića valjalo sagledati kao pisca i diplomatu i staviti ga u okvire politike Kraljevine Jugoslavije i Berlina, ali i u okvire odnosa Londona i Berlina.

– U tome se Andrić kreće od februara 1939. do 1941. godine. Jugoslavija je izgubila politički kapital i sav Andrićev trud na pospešivanju diplomatskih odnosa Kraljevine Jugoslavije sa Nemačkom bio je uzaludan. Kraljevina Jugoslavija je žrtvovana interesima Berlina i Moskve – istakao je Glišović. Zahvaljujući se nemačkoj fondaciji „Aleksander fon Humbolt“ i Filološkom fakultetu, koji je preuzeo deo troškova štampanja knjige, Glišović je dodao da mu srpsko Ministarstvo kulture, kod kojeg je takođe konkurisao za finansijska sredstva, „nije udostojilo ni odgovora“.