Očekujem sankcije SPC

Meni je tako pripala ta čast, ali i velika odgovornost, da postanem prvi svještenik CPC u Srbiji – kaže za Danas protojerej Vojislav Miljanić, jedan od ukupno dvadeset sveštenika CPC (15 u Crnoj Gori, tri u Italiji, i po jedan u Argentini i Srbiji), čije je imenovanje izazvalo burna reagovanja u Srpskoj pravoslavnoj crkvi (SPC) i delu srpske javnosti koja negira postojanje crnogorske nacije.

Miljanić je rođen u Bjelovaru (Hrvatska), gde su se njegovi roditelji doselili iz sela Narta.

– Tu su se naši preci, porijeklom Banjani, doselili iz Kotora 1512. godine. Nijesmo zaboravili naše etničko porijeklo i oduvijek smo se deklarisali i vodili kao etnički Crnogorci. Od malih nogu sam bio vezan za crkvu Svete Trojice u Bjelovaru, preko mog sada upokojenog paroha protojereja-stavrofora Vasilija Vujovića, koji je službovao u SPC, a osjećao se pripadnikom crnogorske nacije. Na njegov zahtjev i preporuke zatražio sam od mitropolita zagrebačko-ljubljanskog gospodina Jovana blagoslov za upis u Bogosloviju. Po završetku Bogoslovije upisao sam Bogoslovski fakultet SPC u Beogradu na kom i danas studiram. Sve ovo vrijeme školovanja u bogoslovskim školama SPC nije me napuštalo saznanje moje nacionalne pripadnosti. Kada je obnovljena CPC, probudila se želja u meni da pristupim pod njeno okrilje kao svještenik i da joj dam svoj skromni doprinos – kaže Miljanić.

On objašnjava da CPC ima svoju kapelu u Novom Sadu posvećenu Svetom Ivanu Crnojeviću, koja će za nekoliko dana biti opremljena svim neophodnim bogoslužbenim predmetima, a uskoro će opremiti i kapelu u Lovćencu, gde će obavljati verske obrede do završetka izgradnje crnogorske crkve u tom mestu.

– Ne znam tačan boj vjernika CPC u Srbiji, ali po sadašnjem interesovanju i čestitkama koje svakodnevno primam, mislim da postoji veoma veliki broj pristalica i poštovalaca CPC, kako u osnovanim parohijama tako i drugim mjestima širom Srbije. Javio mi se i veliki broj intelektualaca, javnih ličnosti, preduzetnika u pružanju pomoći vezane za CPC, ali zbog svojih značajnih položaja koje zauzimaju i neke lične sigurnosti ne žele trenutno da se pominju u javnosti, upravo zbog negativne atmosfere koju pravi SPC – kaže Miljanić.

I sam očekuje da će imati određene neprijatnosti zbog neprijateljskog stava SPC prema crkvi kojoj pripada. SPC, naime, smatra da je CPC – sekta.

– Jedini razlog za takvo djelovanje SPC je njeno otvoreno negiranje crnogorskog naroda, crkve, jezika i države. Što se tiče kontakata sa svještenstvom SPC i bogoslovima, sa onim koje lično poznajem ostao sam u dobrim odnosima. Otvoreno su mi prigovorili prelazak u CPC, ali kažu da i dalje ostajemo prijatelji privatno iako se javno moraju ograđivati od mene, plašeći se za svoj položaj unutar SPC – objašnjava Miljanić.

Ističe da što se tiče ustrojstva dve crkve, tu nema nikakve razlike u kanonskom, dogmatskom i liturgijskom smislu.

– Sve je potpuno isto osim što se u crnogorskoj crkvi služi na crnogorskom jeziku. Mi, recimo, priznajemo krštenje obavljeno u SPC, dok druga strana naše krštenje osporava, naravno, jer smo po njima nepostojeći, nadajući se da sto puta ponovljena laž ostaje istina – priča Miljanić.

Očekuje da bi mogao imati problema sa svojim studijama.

– O tome sam razgovarao s njegovim blaženstvom mitropolitom crnogorskim Mihailom i došli smo do zajedničkog zaključka da će SPC sigurno negativno da reaguje na moje postavljenje tako što će pokušati na neki način da me sankcioniše. Pošto smo mi autokefalna crkva i nijesmo pod njihovom duhovnom vlašću, a samim tim nijedna odluka od njihove strane nije obavezujuća za mene, jedini način da to sprovedu jeste udaljenje s Bogoslovskog fakulteta. Možda neće otvoreno da mi zabrane dalje studije, ali zasigurno će na neki njima svojstven način, da li kroz neki vid psihološkog pritiska, osjećaja lične fizičke nesigurnosti, birokratske prepreke ili namještanja nekog skandala vezanog za mene, pokušati da mi onemoguće nastavak daljih studija. U svakom slučaju ja samostalno neću da napustim studije – objašnjava protojerej.

Ipak, nada se da će se u skorije vreme odnosi između SPC i CPC normalizovati, te da se „neće praviti tenzije između vjernika dvije crkve i dva veoma bliska naroda“.

Ne slavimo Svetog Savu

– CPC kao autokefalna crkva ima pravo poput ostalih pomjesnih crkava da pored opštevažećih praznika može kanonizovati i uvrštavati crnogorske svetitelje u svoj crkveni kalendar. Tako se crkveni kalendar CPC razlikuje od kalendara SPC. Mi u kalendaru CPC nemamo Svetog Savu, jer je on vezan za srpsku crkvu i državu, a imamo neke crnogorske svetitelje koji su, pak, vezani za našu crkvu i obilježeni su crvenim slovom – kao Sv. Ivan Crnojević, Sv. Vladimir Dukljanski, prepodobni Stefan Piperski… Mada je SPC prihvatila i svojata kao svoje neke crnogorske svetitelje, recimo Sv. Petra Cetinjskog i Sv. Vasilija Ostroškog – kaže Miljanić.