Podjela na „bosanski“ i „uvozni islam“

Esad Hećimovič: Garibi: Mudžahedini u BiH 1992 – 1999 (12)

O ulozi mudžahedina u ratu u BiH i posle njega napisano je mnogo tekstova i knjiga. Uprkos tome, pitanja je uvek bilo više nego pouzdanih odgovora. Kako su, i uz čiji blagoslov, stigli? Koliko ih se borilo na bosanskom ratištu, koliko ih je otišlo, a koliko ostalo? Knjiga „Garibi“ poznatog reportera iz Zenice Esada Hećimovića razjašnjava mnoge misterije, enigme i konfuzije o ulozi „Alahovih svetih ratnika“ u Bosni i Hercegovini.

Ovom knjigom su izdavači, list Danas i Medijska organizacija Jugoistočne Evrope (SEEMO), pokrenuli novu biblioteku „Novinari istraživači“ koja ima za cilj da otvori prostor autorima iz čitavog regiona.

Dakle, garibi dolaskom u Bosnu definiraju lokalnu zajednicu muslimana kao neznalačku. Od ključnog značaja jeste razumijevanje načina na koji “garib” počinje svoju misiju promjene “neznalačke” sredine u koju je stigao. Jedan garib je u septembru 1993. u Travniku objavio programsku knjižicu “Shvatanja koja trebamo ispraviti”, koja upravo daje instrukcije imamima u postupanju u ova dva konflikta s pripadnicima drugih vjera i među samim muslimanima. Sredinu u koju je došao proglasio je čudnom, poručivši lokalnim muslimanima da je jedini razlog njihovog čuđenja njime to što su oni sami neznalice. “Došao sam u Bosnu i našao čudna shvaćanja islama, stvari za koje muslimani misle da su iz vjere, ali nisu zasigurno. Začudilo me postojanje dijela ‘uleme’ koji znaju da određene stvari nisu iz islama, ali daju prednost postojanju tih stvari nad radom koga moraju polučiti da bi stvari ispravili”. Potpisao se samo kao Imad el-Misri.

Lokalnim, bosanskim muslimanima na slabom bosanskom jeziku sažeto je rečeno koja su to shvatanja koja trebaju ispraviti. Poruka nije ostavljala dileme da može opstati samo jedna vjera: “Nedopustivo je reći – vjere poslanika – jer vjera je jedna i ona je islam. Kur’an o tome navodi: ‘A Allahu je prava vjera jedino – islam’. Sve druge vjere i svi ljudski zakoni, koji su zamijenili pravu vjeru – kao socijalizam, demokratija, patriotizam, nacionalizam i slično – nedopustivo su odstupanje: Islam je robovanje Allahu jedinom, koji nema druga i vjerovanje Poslaniku i slijeđenje Poslanika. Ako rob, vjernik ne učini ovako, on je kafir (nevjernik)”.

Postoje dva preduslova za dolazak “gariba” u religijsku misiju u neku zemlju. Prvi preduslov je postojanje oružanog konflikta, u kome muslimani stradavaju samo zbog toga što su muslimani, a drugi je postojanje lokalnog pokreta islamskog buđenja.

Na stanje islamske scene u BiH presudno je uticao jedan unutarnji sukob koji je javno počeo 1995. Izetbegović je, nakon što su početkom rata njegove pristalice rasformirale dotadašnji Rijaset Islamske zajednice SFRJ i pretvorile Mešihat IZ u BiH u samostalnu Islamsku zajednicu BiH, stekao status i neformalnog islamskog vođe. Na zasjedanju Obnoviteljskog sabora Islamske zajednice u BiH 28. aprila 1995. u Sarajevu, Alija Izetbegović je govorio o ”položaju islama u našoj zemlji”.

Debata s El-Misrijem potaknula je podjelu na takozvani “tradicionalni bosanski islam” i “uvozni islam”. To je bila više odbrana lokalnog identiteta i eksluzivnosti prava lokalnih religijskih vođa na “islamsko buđenje” i oblikovanje bosanskih muslimana. Gotovo da nije ni bilo javne rasprave o drugim važnijim dijelovima El-Misrijevog programa o odnosu prema kršćanima i odnosu prema “ljudskim zakonima”.

Imad el-Misri je ostao u BiH nakon završetka rata u civilnoj ulozi i nastavio izuzetnu propagandu i organizacionu aktivnost. Sredinom 1996, u uvodu u knjižicu ”Muslimani probudite se!“, Imad el-Misri piše: ”Naša dužnost je da uzdignemo zastavu islama i da se oko nje okupimo, a da zaboravimo i ostavimo nova imena kao što su: nacionalizam, patriotizam, socijalizam, demokratija, kojima ništa drugo nije cilj, do udaljavanje muslimana od njihove vjere.” El-Misri poručuje muslimanima da ”je ovaj mir zapravo zavjera protiv islama i njegov cilj nije uspostavljanje mira na terenu. Gdje su bili tri prošle godine kada su se klali muslimani i kada su padali gradovi jedan za drugim? Stvarni cilj ovog mira je zaustavljanje muslimanskih osvajanja i pobjeda, i gašenje svjetla islamske sahve (buđenja) koja se počela širiti na svakom mjestu”.

Nastavlja se