Ratni veterani i pre početka rata

Esad Hećimović: Garibi: Mudžahedini u BiH 1992 – 1999 (29)

O ulozi mudžahedina u ratu u BiH i posle njega napisano je mnogo tekstova i knjiga. Uprkos tome, pitanja je uvek bilo više nego pouzdanih odgovora. Kako su, i uz čiji blagoslov, stigli? Koliko ih se borilo na bosanskom ratištu, koliko ih je otišlo, a koliko ostalo? Knjiga „Garibi“ poznatog reportera iz Zenice Esada Hećimovića razjašnjava mnoge misterije, enigme i konfuzije o ulozi „Alahovih svetih ratnika“ u Bosni i Hercegovini.

Ovom knjigom su izdavači, list Danas i Medijska organizacija Jugoistočne Evrope (SEEMO), pokrenuli novu biblioteku „Novinari istraživači“ koja ima za cilj da otvori prostor autorima iz čitavog regiona.

Za zapadne medije i obavještajne službe, oni su temeljno jezgro Al Qaide, kao globalne terorističke organizacije.

Od četvorice Ebu Hamza, koji su svojim prisustvom u Gučoj Gori zbunjavali posmatrače i istražitelje, dvojica su uhapšena u Njemačkoj. Treći Ebu Hamza Egipćanin, nastavio je da djeluje u Londonu, kao vođa Ensarija Šerijata. Članovi ove grupe u Bosni imaju svoj web-sajt na kome su takođe objavljeni neki od video-snimaka i brojni materijali koji podstiču mržnju, terorizam i nasilje. Sva njihova navedena imena su samo pseudonimi i jedini moguć kontakt je bio putem e-maila. Još u toku kriminalističkih istraga 1997. i 1998. vodeći misionari saudijskog i selefijskog pravca u BiH optužili su grupu Tekfir vel Hidžra, kao odgovornu za fetve po kojima je dozvoljeno otimati imovinu nemuslimana i ubijati nemuslimane.

Ensarije Šerijata su klasični primjer radikalne islamske grupe koja u svom djelovanju kombinuje humanitarni rad, poput pomoći za izbjeglice s propagiranjem mržnje, nasilja i terorizma. Ebu Hamzino izručenje je prvo zatražio Jemen, ali vlasti Velike Britanije su to odbile. Uhapšen je nakon što su njegovo izručenje zatražile Sjedinjene Države. Potom je protiv njega podignuta optužba i u Velikoj Britaniji zbog poticanja na ubistva. Video-snimci njegovih govora u kojima veliča terorističke napade u Keniji, Tanzaniji i Jemenu prokrijumčareni su na Internet. Šejh Ebu Hamza el Misri je prvo tvrdio da su ”trake montirane i njegove riječi izvađene iz konteksta”, ali je potom rekao da ”ne može da bude optužen za podsticanje ljudi da čine nasilje jer je on klerik koji samo podučava islamskom pravu”. Među video-snimcima prokrijumčarenim na Internet nalaze se i snimci britanskog mudžahida koji se hvališe ubijanjem Srba i logora za obuku tokom rata u Bosni. Suđenje je počelo 2. jula 2005. u Londonu. Svega nekoliko dana kasnije, 7. jula 2005, London se suočio s valom samoubilačkih napada. Osuđen je u Londonu 7. februara 2006. na sedam godina zatvora za podsticanje mržnje.

Od četvorice osoba pod istim ratnim pseudonimom, u Bosni je ostao samo Ebu Hamza Palestinac. Bivši prevodilac lidera džihada u BiH postao je vođa zajednice lokalnih i stranih islamskih dobrovoljaca u Bočinji. Bio je glasnogovornik ove zajednice tokom raseljavanja nezakonitih korisnika srpskih kuća (2000.) u Bočinji i potom oduzimanja nezakonito stečenih državljanstava, u jesen 2001. U prvim danima 2001, Ebu Hamza je proveo 24 sata u policijskom pritvoru u Maglaju, pod optužbom za uništavanje tuđe imovine, nakon čega je oslobođen. Ebu Hamza je tvrdio da “nema nikakve veze s uništavanjem društvenog doma, odnosno mesdžida, niti s otuđivanjem mesdžidskog inventara”.

U istrazi Federalnog MUP provjeravana je dokumentacija za 102 slučaja u kojima su osobe porijeklom iz afričkih i azijskih zemalja dobile državljanstvo BiH. Od ove 102 osobe, 94 su dobile državljanstvo BiH kao ratni veterani još 1992, iako tada rat u BiH još nije ni počeo. Vremenom, broj osoba porijeklom iz afričkih i azijskih zemalja daleko je premašio ovu početnu brojku od stotinjak mudžahedina primljenih u državljanstvo BiH.

Krajem 2001. u istrazi bošnjačke Agencije za istraživanje i dokumentaciju (AID) o osobama koje mogu biti povezane sa Al Qaidom, bošnjački obavještajci su upotrijebili tzv. rasno profiliranje. Umjesto da tragaju za osobama koje mogu biti povezane s određenim djelima ili grupama, oni su napravili spisak svih osoba koje dijele jedan rasni, etnički kriterij. Napravili su spisak osoba – državljana BiH porijeklom iz afričkih i azijskih zemalja. Od 740 osoba porijeklom iz ovih zemalja, čak 504 je dobilo državljanstvo u Sarajevu, prije svega u općini Centar, prijavljujući se na adresama na kojima nikada nisu boravili. Više od 90 osoba je dobilo državljanstva u Zenici. Preostali su dobili državljanstva u Centrima službi bezbjednosti Doboj i Tuzla. Upisani su u knjige državljana u općinama u Sarajevu, Zenici, Travniku, Tešnju, Maglaju, Tuzli i drugim mjestima. Od 102 osobe koje su dobile državljanstvo na osnovu statusa, najmanje 90 osoba je vremenom promijenilo neke ili sve lične podatke, uključujući i imena i prezimena. Među njima je bio i veliki broj osoba koje su i zapadne i arapske zemlje sumnjičile za terorizam. Njihovim nestankom, ostali su nerazjašnjeni brojni slučajevi ratnih i poratnih zločina. U nekim od slučajeva riječ je o ratnim zločinima, a u nekim o terorizmu.

Svaki od nerazjašnjenih slučajeva ubistava, atentata, bombaških napada, eksplozija i pokušaja napada predstavlja obrazac mogućeg razaranja Federacije BiH kao bošnjačko-hrvatske političke zajednice, pod američkim pokroviteljstvom i razaranje američke strategije pomirenja i integracije naroda na Balkanu. Jedini razlog zašto ove kampanje terora nisu postigle takav učinak jeste snažan međunarodni pritisak na vođe hrvatske i bošnjačke zajednice. Ostali su brojni tragovi koje niko nije želio da slijedi. Političari su se godinama svađali o tome koje je nacionalnosti mogući počinilac. Federalna policija nije profesionalno obavila svoj posao.

Nastavlja se