Socrealizam je bio romantični zanos

Darko Suvin: Memoari jednog skojevca (11)

Dr Darko Suvin, profesor emeritus Univerziteta Mekgil (Kanada), rođen u Zagrebu, predavao je i na univerzitetima Zagreb i Masačusets i gostovao na brojnim drugima. Objavio 18 knjiga i preko 500 članaka o komparativnoj književnosti i dramaturgiji, teoriji kulture, utopizmu i naučnoj fantastici, te o političkoj epistemologiji; objavio je tri knjige poezije. Član je Kanadske akademije (RSC). Aktuelne knjige: „Gdje smo? Kuda idemo?“, Zagreb 2006, „Naučna fantastika, spoznaja, sloboda“, Novi Sad 2009. Odlomke iz njegovih „Memoara jednog skojevca“ koje objavljujemo ustupio je zagrebački časopis „Gordogan“.

Od 1. do 8. razreda (od 1947. niži su razredi postepeno odumirali u korist produžene osnovne škole) bilo je 684 đaka: deklarirani kao Hrvati 636 (uključivši mene) Slovenci 22, Srbi 19, Rusi 3, Česi 2, Makedonci i ostali po 1. „Socijalno stanje ŠroditeljaĆ“: seljaci 23, radnici 64, časnici 19, nastavnici 17, drž. službenici 179, priv. službenici 62, slobodna zvanja 46, obrtnici, trgovci 180, ostalo 94. Vozom putuje 31 učenik, 3 km daleko 17, 5 km daleko 2. Bolestan 551 uč. (pretpostavljam po 1 dan ili slično), pregledano 307, pomoć 550 din. Po ocjeni na polugodištu: 17 odličnih učenika (nije bilo lako), 67 vrlo dobrih, 151 dobrih, 78 dovoljnih, 349 nedovoljnih (sic na kraju godine mnogo manje), 22 neocijenjena. U vladanju: 8 ukora razrednika, 58 razr. vijeća, 26 upravitelja, 11 nastavnič. zbora, 6 odstranjenja. Priredbe: 9 samostalnih, 23 s nastavnicima, 1272 Zidne Novine, 6 Usmenih novina, 294 razr. sastanka, 71 posjeta (van škole), 53 kružoka, fiskulturnih sekcija: 12 nogometnih, 14 šah, 9 st. tenis i 5 lake atletike.

Sredivši sve takve moje podatke i impresije, kakva je bila zagrebačka srednja škola 1945-48? Prvo, bila je profesionalno i pedagoški veoma solidna, sumnjam da je nivo igdje na svijetu bio mnogo viši, osim u disciplinama koje su tražile veće materijalno bogatstvo (laboratorije itsl.). Oslanjala se na temeljitost njemačkog porijekla, svjetski povijesni uzor od SAD do Japana, ali s uspjelim nakalemljivanjima iz manje krutih tradicija od Zapada do pokatkad vrlo dobre rane sovjetske, i s veoma dobrodošlim slobodarskim pobudama iz partizanske tradicije-da ih je bar bilo više… Kad sam počeo sâm pisati i prevoditi za naše novine i časopise, pričali su mi da je poslijeratno razdoblje u književnosti , recimo otprilike od 1947. pa negdje do 1950, imalo i znatnih krutosti po stopama nekog ublaženog socrealizma, ali mi za njih u školi uopće nismo znali, nikakvi se naši književni časopisi nisu čitali, samo izdanja N.O. o politici, a socijalistički realizam kakvog sam ja tada prihvatio značio je romantični zanos i precizni pogled na društvo, Lenjina i Gorkog. Drugo, po društvenom sastavu ova je škola bila pretežno middle-class. Bilo je nešto djece radnika ili siromašnih seljaka i obrtnika, no i ta je mala grupica uglavnom vođena kao djeca „državnih službenika“; polovica je, prije pune nacionalizacije, imala roditelje u „privatnom sektoru“, i izravno se g. 1946. moglo mobilizirati maksimum četvrtina učenika, no zračenje N.O. (sa jezgrom SKOJ-a) već se tada proteglo na skoro sve – it was the only game in town. To je postignuto strateškim ograničavanjem, vjerovatno tada mudrim, na učvršćavanje vlasti i materijalnu obnovu, otuda rad na Pruzi itsl., što je u školama značilo savez sa svim nastavnicima iskreno zainteresiranima za struku, kakvi su bar u elitnim zagrebačkim gimnazijama bili skoro svi. Nikakvih preispitivanja građansko-liberalnog „pozitivnog“ pojma nauke i učenja nije bilo, samo njegovo omasovljavanje i realizacija. Kadrovi KP nekom preispitivanju velikom većinom uopće nisu bili dorasli, pa su i mnogo kasnije reagirali vrlo sumnjičavo na nastojanje ljudi poput Ivana Supeka (a prije rata Richtmanna i Podhorskoga, kojeg sam sreo kao student kemije) da unesu saznanja post-Einsteinovske nauke, tvrdeći po ranom Lenjinu i stalnom Staljinu da to vodi u relativizam, kao u satiričkoj pjesmi O.W. Holmesa protiv zadrtih puritanskih logičara:

End of the wonderful one-hoss shay.

Logic is logic, that’s all I say.

U tom smislu tvrdnja da je boljševički komunizam u ekonomski zaostalim zemljama bio, nužno, diktatorski ubrzana modernizacija, takoreći zakašnjela primitivna akumulacija kapitala kakvu je Marx opisao za Englesku 16. stoljeća, samo sada na račun više klase i eventualno seljaštva, sadrži popriličan, mada po meni sasvim nedovoljan, dio istine. Buržoazija u tim zemljama bila je ili patrijarhalna ili kompradorski orijentirana na služenje strancima, te je njenu nekada revolucionarnu ulogu-no onda i mnogo više, mogao odigrati samo socijalizam koji dolazi iz nižih klasa. To je prvi u nas jasno artikulirao 1920-ih Krleža, doduše samo u primjeni na teatar i dramaturgiju, a elementi što bi takav horizont politički značio mogu se naći i u Lukácsevim „Blumovim tezama“ između dva svjetska rata, zbog kojih je dobio gadno po nosu od staljinista.

Nastavlja se