Sukobi sa HVO – početak džihada

Esad Hećimović: Garibi: Mudžahedini u BiH 1992 – 1999 (3)

O ulozi mudžahedina u ratu u BiH i posle njega napisano je mnogo tekstova i knjiga. Uprkos tome, pitanja je uvek bilo više nego pouzdanih odgovora. Kako su, i uz čiji blagoslov, stigli? Koliko ih se borilo na bosanskom ratištu, koliko ih je otišlo, a koliko ostalo? Knjiga „Garibi“ poznatog reportera iz Zenice Esada Hećimovića razjašnjava mnoge misterije, enigme i konfuzije o ulozi „Alahovih svetih ratnika“ u Bosni i Hercegovini.

Ovom knjigom su izdavači, list Danas i Medijska organizacija Jugoistočne Evrope (SEEMO), pokrenuli novu biblioteku „Novinari istraživači“ koja ima za cilj da otvori prostor autorima iz čitavog regiona.

Mudžahedini su se prebacili u hrvatske kuće u Orašcu i izgradili u selu četverospratnu zgradu. Mudžahedini su viđani u gradovima Travnik i Zenica. U selima Arnauti kod Zenice, Bijelo Bučje kod Travnika i Ravno Rostovo kod Bugojna takođe su postojale baze stranih i lokalnih mudžahedina.

Dana 16. februara 1993, HVO je uhapsio trojicu stranih državljana, dvojicu Tunižana i jednog Alžirca, koji su iz Travnika putovali u Split. Dolazili su iz Milana, u Italiji. Dana 10. marta 1993, HVO je u Vitezu uhapsio i pritvorio izvjesnog Jusufa Abdulaha iz Kuvajta. General Hadžihasanovićje uputio protestnu notu. Dana 31. marta 1993, četiri strana državljanina uhapšeni su na kontrolnom punktu HVO i jedan od njih je ubijen. „U popodnevnim satima 31. marta 1993, pored puta na relaciji selo Zabilje–Zukića most, pronađeno je tijelo ubijenog stranog državljanina u uniformi Armije BiH“. Istražni vojni sudac je preuzeo slučaj. Uhapšeni su Abu Ali al-Kuwaiti, Abdul Wahid al-Gahtani, Abu Muaz al-Qatari, dok je ubijeni identifikovan kao Abu Sahar. Reagovali su general Enver Hadžihasanović, komandant 3. korpusa i Ahmet Adilović, pomoćnik komandanta za moral, informativno-propagandne djelatnosti i vjerska pitanja u 7. brigadi tražeći njihovo puštanje. Dana 7. aprila 1993, HVO je ponovno uhapsio i odveo u Kaonik tri osobe „arapskog” porijekla.

U području srednje Bosne je u martu 1993. zarobljen i prvi direktor Visokog saudijskog komiteta u BiH Abdul Hadi al Gahtani. Na putu za Mehuriće, vozačje pogrešno skrenuo na punkt HVO. „Bio sam tada dva mjeseca u logoru HVO u Busovači. Tu smo maltretirani i zlostavljani na sve moguće načine. Mnogo su nas tukli, a jednog brata su i ubili. Poslije dva mjeseca, došlo je do razmjene i ja sam razmijenjen”, rekao je Al-Gahtani.

To je bio samo jedan od humanitaraca u zatvoru HVO u Busovači, ali Al-Gahtani je imao posebno važnog prijatelja. Njegovo ime je bilo Ebu Maali i slovio je kao jedan od zapovjednika mudžahedina u srednjoj Bosni. Boravio je u Zenici, u zgradi Tehničke škole na Bilmišću, gdje je bilo sjedište Sedme muslimanske brigade. Mudžahedini su dogovorili plan provokatnih akcija prema HVO. Egipćanin Moataz Billah je zagovarao kidnapovanje lokalnih vođa HVO. Dogovoreno je da muslimanske snage iz Travnika pošalju grupu najboljih vojnika kako bi bili obučeni za izvođenje specijalnih operacija. Nakon obuke, mudžahedini su se podijelili u grupe. Uslijedile su dvije otmice: u Novom Travniku su 13. aprila oteta četiri hrvatska oficira, a potom je 15. aprila u Zenici otet Živko Totić, komandant brigade HVO „Jure Francetić“.

Mudžahedini su u jutarnjim satima 15. aprila 1993. napravili zasjedu na lokalnom putu koji je iz Zenice, pored ograde željezare, vodio u naselja Pobrežje i Tetovo. U velikoj žutoj zgradi, koju je par godina uoči rata podigla kompanija „Vatrostalna”, bilo je sjedište lokalne jedinice HVO pod imenom „Jure Francetić”. Svakog jutra ovim putem je, u vozilu „audi 80”, stizao na posao u veliku žutu zgradu „Vatrostalne” komandant brigade HVO Živko Totić. Nepoznati počinitelji su tog jutra sačekali Totića i njegove pratioce u zasjedi pored puta. Totićje otet i odvezen u „zelenom kombiju”, ka drugom kraju zeničke kotline. Tokom otmice, ubijena su četvorica vojnika iz Totićeve pratnje i jedan slučajni prolaznik-svjedok.

Nakon otmice, na lice mjesta su stigli civilni i vojni istražitelji iz Armije BiH i HVO. Istragu je vodila Vojna bezbjednost 3. korpusa, ali je postojao i istražni tim Centra službi bezbjednosti. Nema traga da je ikada vođen bilo kakav kazneni postupak u Zenici. Civilne i vojne vlasti su prvo tvrdile da im nije poznato ni ko su otmičari, niti gdje se nalazi oteti komandant. Par dana poslije je napadnuta privatna Radio-stanica u Zenici, čiji je vlasnik bio Zoran Mišetić. Za taoce su uzeta dva novinara koja su u tom trenutku bila u radio-stanici CD na desetom spratu hotela „Metalurg“.

Oficiri Posmatračke misije Evropske zajednice u Zenici su 19. aprila dobili pismo, koje je počinjalo i završavalo na arapskom jeziku. Dobili su dvije identične verzije pisma, na lokalnom i na njemačkom jeziku. „Informiramo vas da su svi oteti oficiri HVO živi. Tražimo da odmah pustite na slobodu sve strane zarobljenike iz HVO zatvora u Bosni. Treba da znate da smo pokušavali puno puta kroz vašu agenciju i druge organizacije da ih oslobodimo, ali nismo uspjeli. Nakon svega, nije nam preostao drugi način nego da otmemo ove komandante i razmijenimo ih. Čekali smo dugo da ove organizacije oslobode našu braću bez krvoprolića. Stoga vas upozoravamo da ćemo, ako naša braća ne budu puštena, ubiti sve taoce. Upozoravamo vas da su ova braća iz stranih zemalja došla da umru kao mučenici na Allahovom putu i da to neće biti posljednja operacija. To će biti početak serije operacija džihada i mučeničkih akcija. I na kraju, ali ne i najmanje važno, vi i vaše organizacije bićete odgovorni za ubistva talaca i zatvorenika”, pisali su otmičari evropskim posmatračima.

Bošnjačke vlasti su napravile formalnu potragu za otmičarima i taocima na području Arnauta i drugih planinskih sela između Zenice i Kaknja. Na kraju zeničkog naselja Crkvice pronađeno je vozilo otmičara i otmičari su se zaputili dalje u ovaj planinski klanac. U selu Arnauti „vidjeli su nenaoružane osobe arapskog porijekla, pa su pomislili da je riječo humanitarcima”. Na području oko sela Babino, Arnauti, Puhovac i Radinovići nastala je još u ljeto i jesen 1992. jedna od prvih baza stranih i lokalnih islamskih dobrovoljaca. To su znali i evropski posmatrači i lokalne vlasti. Stranci su se ubrzo sukobili s lokalnim stanovništvom u ovom području.

Na prijedlog mudžahedina, 17. maja 1993, na tri mjesta u Zenici, Travniku i Kaoniku, organizovana je razmjena 11 zarobljenih Arapa za pet hrvatskih oficira i dva novinara. Posmatračka misija Evropske zajednice je bila posrednik između mudžahedina i HVO, a britanski bataljon UNPROFOR je osiguravao razmjenu.

Nastavlja se