Srbija je, s obzirom na veličinu, politički uticaj i značaj, uspela da se podigne u očima drugih. Danas nas uvažavaju i cene, svet, Evropa i region. Očigledno je da nije samo kurtoazija, kada vam državnici koji ovde dolaze, ili kod kojih idemo, kažu da je Srbija faktor stabilnosti, bez koga je funkcionisanje regiona nezamislivo. Svaki poremećaj u odnosima suseda sa Srbijom, znači poremećaj odnosa u čitavom regionu. Uspeli smo da sačuvamo svoje dobre odnose i sa istokom i zapadom i vrlo je teško zamisliti da bi neko negde mogao da odlučuje bez našeg mišljenja. Takođe, bi bilo teško postići konsenzus za odluku koja bi bila direktno protiv Srbije, a za koju bi Srbija tražila nečiju podršku – kaže u intervju za Danas predsednik Srbije Tomislav Nikolić i dodaje da najradije ide na sednice Afričke unije, gde se najbolje vidi koliko nas svet uvažava, pre svega zbog politike koju vodimo, a posebno zbog našeg pristupa migrantskoj krizi.

Očekujete li da će građani Srbije sa dobrodošlicom prihvatiti šest hiljada izbeglica koliko bi trebalo da bude smešteno po kampovima širom Srbije?

To će zavisiti od mnogo činilaca – koliko dugo će oni ostati u Srbiji, da li će biti smešteni u centru nekog gradića, ili izvan gradske sredine kako bi se izbegli nesporazumi sa lokalnim stanovništvom. Zavisi od toga da li će biti izbegnuti incidenti, bilo izazvani ponašanjem migranata, ili provokacijama lokalnog stanovništva. Očekujem reakciju patriota koji će krenuti da se protive tome, pošto ih uplaši sve ono što bi moglo da ugrozi njihovu sebičnost.

Ima već onih koji Srbiju zovu „Sirak“?

To su takozvani duhoviti ljudi na društvenim mrežama, koji prosipaju preveliku pamet, a ništa u životu nisu uradili. Verovatno po celu noć lupaju glavu kako će obezbediti još hiljadu pratilaca ili prijatelja na društvenim mrežama. Srbija ničim nije zaslužila ni jednu pogrdnu reč, što zbog svog ponašanja prema migrantima i što zbog činjenice da nema migranta koji je duže od dva dana proveo u Srbiji.

Znači Srbija nije u opasnosti zbog migrantske krize?

Postoji ta prikrivena opasnost da ne budemo na vreme obavešteni da prestaje prihvat migranata u državama koje su krajnja destinacija. U Evropi ne razmišljaju ozbiljno o tome kako da zatvore kapiju, jer ona ne bi trebalo da se zatvara od poslednje države na severu Evrope, već tamo gde migranti ulaze. Bilo bi mudro i razumno da kad donesu odluku da više neće primati migrante, da se ta odluka sprovodi u Turskoj i Grčkoj i da nam kažu makar mesec dana ranije da i mi budemo spremni, kako se ne bi desilo da ljudi bez svoje volje ostanu na teritoriji Srbije i da počnu da prave probleme zato što su mimo njihove volje tu zadržani.

Da li ste već posredovali u sporu između Turske i Rusije?

Nisam. Samo sam preneo ruskoj strani da je Turska pokazala zainteresovanost. Za razgovor su potrebne dve strane. Očekujem da Rusija i Turska sednu za sto i razgovaraju, ali ako su interesi toliko različiti onda do tih razgovora neće tako lako doći. Kada se voda zamuti, na izvoru mora da se razbistri, a ne tamo gde se uliva.

Kažete da bi EU trebalo da podrži Vladu Srbije i da povuče još hrabrih poteza ?

Nije potrebna hrabrost da otvorite više poglavlja. Nije potrebna hrabrost da kažete Srbiji kuda to ide u razgovorima sa Prištinom. Srbija zaslužuje iskrenost, jer je ona od 2012. iskren partner. Sad je na EU da iskreno kaže da li želi da budemo punopravan član i da kaže možemo li da očuvamo poziciju neutralnosti u odnosu sa Ruskom Federacijom. Međutim, nisam ja taj koji će da uči EU, ali očigledno je da se unija pomerila iz osnovnih principa i da građani Unije ne mogu da tolerišu stvaranje neke nadnacionalne države u Briselu i čim dođe do nekog iskoraka, ta nadnacionalna država se pobuni i stane evropski mehanizam. Recimo, mi se nalazimo u situaciji da na nas ne može da se primeni nijedno, pa ni kiparsko pravilo, a stvaranje države na našoj teritoriji, koju je priznala većina članica EU je, kako tvrde, sui generis; naše pravilo ne može da se primeni ni na koga drugog. Kad imate takvu situaciju, onda se zapitate da li uopšte postoje pravila.

Kao što je pravilo Evropa bez granica?

Migrantska kriza je pokazala da je EU idealno zamišljena bez granica, bez policije i carinika. Migrantska kriza vratila je na granice policiju i carinike, kao da više Evropa nije bez granica. Poljuljan je i šengenski sistem i evropska valuta je u opasnosti. EU pokazuje i koliko je krhka i na terenu odnosa Srbije i Prištine. Pokazuje sa jedne strane izuzetan uticaj na Srbiju a sa druge strane nemoć prema zahtevima Prištine, i to je ono što me čudi i zabrinjava.

Da li ćemo doći u situaciju, ipak, da priznanje Kosova bude uslov za naš ulazak u EU?

Nadam se da to nikada neće biti uslov. Slušamo uveravanja iz Evrope da to nije uslov. Ako će to biti uslov za naše članstvo u EU ne moraju da nas prime, ali ćemo bar urediti državu u 34 poglavlja. Ali ako će u svakom poglavlju stajati da će to i to biti rešeno u skladu sa prištinskim ustavom i zakonodavstvom, onda će jako teško biti snaći se u svim poglavljima.

Za sada praktično ne znamo šta će pisati u poglavlju 35?

Ne znamo kako je praktično zamišljeno poglavlje 35, ali ni kako će da izgleda zatvaranje poglavlja pravno obavezujućim sporazumom. To nisam video ni u nacrtu, niti sam čuo u bilo kakvom razgovoru sa komesarima, koji su govorili da nas to čeka i da na to budemo spremni i da Evropa od toga ne može da odustane, jer je to zahtev Nemačke. Zajednica srpskih opština treba da bude formirana, to je potpisano u Briselu, ali sad su u Prištini videli da to u stvari predstavlja put da Srbi imaju svoju celinu na svojoj teritoriji i mnogo prava i odatle tvrdnje da to nije u skladu sa njihovim ustavom. Šta ćemo sada, ako smo potpisali taj sporazum iz Brisela? Ako ga sa prištinske strane stave pod znak pitanja, što ga ne bi stavila i sa srpska strane, odnosno, kako ćemo dalje da pregovaramo, ako nemamo zajednicu srpskih opština. To će biti jako teško i tu će Aleksandar Vučić da bude na velikom ispitu.

Verujete li da će Specijalni sud za Kosovo zaista da sudi ratnim zločincima?

 Verujem da će da sudi, ali ako me pitate da li će da presuđuje i donosi odluke i kazne u to nisam previše uveren. Još nisam video neki sud, koji je sudio istim kriterijumima, istim aršinima Srbima, Albancima, Hrvatima. Uostalom, to se po broju osuđenih i po visini kazne apsolutno jasno vidi, tako da nisam siguran. Nešto što me apsolutno nagoni na to, to je tragična sudbina Olivera Ivanovića. Mislim da će neko u sudu koji je formiran u Hagu morati da pravi neku ravnotežu, pa da će neko od Albanaca morati da bude osuđen, ili je možda Oliver Ivanović, da bi se umirili Albanci, doživeo da bez dokaza bude osuđen i da sudija kaže da nema dokaza i da je on to morao da zna ili je znao ili je morao znati, tako je rekao bih, u izreci rečeno.

Hoće li Srbija nešto da preduzme u zaštiti Ivanovića?

Ako računate na to da Srbija podigne svoj glas, da razgovara sa svim državama u svetu, sa prijateljima i organizacijama i sa onima koji su nam manje prijatelji, to može. Ali da promeni odluku, teško. Srbija nije uspela da promeni nijednu odluku, koja je bila protiv nje i njenih građana, pa tako neće biti ni sa ovom.

Koliko ima istine u tome da je predsednica Hrvatske uslovila vašu posetu Zagrebu?

 Nema uopšte istine. Sa predsednicom Hrvatske Kolindom Grabar Kitarević imao sam susret u Zagrebu pre nešto više od dva meseca i ona je rekla – pozvaću vas u posetu početkom iduće godine, ali sačekajte da se formira vlada, pošto ćemo imati izbore. Nakon toga su počeli razgovori dva kabineta. Dakle, to su razgovori koji su vođeni nekoliko meseci, posle moje posete Vatikanu, nakon što je već bilo poznato da sam bio u Vatikanu i šta je proisteklo iz te posete. Kao i da je papa rekao da će formirati komisiju, a Sabor Srpske pravoslavne crkve prihvatio dijalog s Rimokatoličkom crkvom povodom namere da kanonizuje kardinala Alojzija Stepinca. Papa je prilikom moje posete naglasio da nije njegova želja, da to bude prvi svetac, koga jedna hrišćanska crkva ne priznaje, da on želi svece, koje svi priznaju i poštuju, kao do sada. Komisija je počela da radi, u njoj su mitropolit Amfilohije, episkop bački Irinej, Darko Tanasković, naš ambasador u Unesku, tako da je Kolinda Grabar Kitarović raspolagala sa tim podacima kada mi je rekla da će me pozvati u posetu.

Znači nisu tražili informacije o nestalim Hrvatima?

Uvek kada je hrvatska strana želela nešto da zaustavi, da se odloži, spominjali su sudbinu nekakvog logora u Srbiji u koji su dovedeni hrvatski vojnici, a potom nestali bez traga. Ja sam ih pitao, gde je ta lokacija? Gde god budete rekli, naše vlasti će da kopaju, mi nemamo razloga da krijemo, ako zaista tako nešto postoji. Ne, oni to nikada nisu uradili, ali stalno se čuje u Hrvatskoj da dok se ne reši sudbina nestalih lica u Srbiji neće biti dobrih odnosa. Tu je i sudbina nekakve otete imovine, neke kulturne baštine i umetničkih dela. Ako počnemo tako da govorimo jedni drugima, da nešto nismo rešili, onda ne bi trebalo nikad da razgovaramo. Šta da kažemo o nestalim Srbima, o proteranima i njihovoj imovini, o uzurpaciji njihove imovine, o penzionim pravima. To nije bio i ne sme da bude problem za uspostavljanje boljih odnosa Srbije i Hrvatske. To vlade mogu i treba da rešavaju.

Može li se sarađivati sa novom hrvatskom vladom, koja je već pokazala svoj odnos prema Srbima?

To vam je sudbina svake hrvatske političke stranke ili političara u kampanji i neposredno posle kampanje. Kampanja se još uvek u Hrvatskoj, na žalost dobija na tome ko će bolje da zaštiti Hrvatsku od Srbije, kao da je Hrvatska ugrožena od Srbije. A onda kad formiraju vladu, moraju još dva tri meseca da govore tako, dok ne počnu štrajkovi zbog plata, zbog neisplaćenih doprinosa i onda kreće normalna socijalna i ekonomska priča, kao u svakoj državi. Loši odnosi Hrvatske prema Srbiji prebace se na Vukovar i tu otprilike zamire i počinje saradnja. Znači, treba sačekati još jedno dva meseca. U Srbiji više niko ne pobeđuje na izborima vodeći kampanju protiv drugih naroda i država. Narod bi kod nas to smatrao glupošću, ali u Hrvatskoj to još postoji. Ja ne želim da raspirujem vatru između Srbije i Hrvatske, ali sam veoma zabrinut zbog činjenice da se širi osećaj ugroženosti među Srbima u Hrvatskoj.

Ima se utisak da stalno živimo na relaciji Srbija – Hrvatska u nekoj vrsti zamrznutog konflikta. Da li postoji neka vrsta preventivnog regionalnog mehanizma, koji bi te konflikte na neki način amortizovao?

Mi smo sa Hrvatskom imali ciklično ratove. Ja sam dugo godina govorio da treba da sednemo da se dogovorimo i da svi pobacamo oružje, koje imamo u bivšoj Jugoslaviji, da nemamo vojske, da imamo specijalne jedinice za odbranu od terorizma, da te jedinice međusobno sarađuju, da imamo naravno policiju i da nam oružje za ratove nije potrebno. Šta će Hrvatskoj oružje za rat protiv Srbije? Kada bi Hrvatska ušla u rat sa Srbijom, ušao bi NATO u rat sa sa nama. A šta će Srbiji ekstra naoružavanje, ako krene NATO na nas? Da se branimo tri meseca!? Razum govori da mi treba da odbacimo oružje kao način za rešavanje naših sporova I konflikata.

Da li isto važi i za BIH?

Šta u odnosu na BiH, kakav rat sa BiH? Bosna i Hercegovina je kao bolestan čovek. U duši je bolesna, to sam rekao i Angeli Merkel u Dubrovniku. Ta trojica kopredsednika u BiH uvek se lepo druže, ali kako im žive entiteti, kako im žive narodi, to ne pitaj nikog od njih. Pitajte ih svu trojicu – ko je Bosanac od njih. Niko. Gledaju kako da je svako na svoj način podeli. Bošnjaci ne žele da je dele, pošto dominiraju, Srbi žele da se odvoje pošto imaju svoju celinu, Hrvati bi se svakako lepili za Hrvatsku. Najlakše je Dodika optužiti da upropaštava Bosnu, jer on svojom građom i glasom predstavlja dobar cilj, a nije svrha Dejtonskog sporazuma upropašćavanje Bosne.

Dodik ipak insistira na referendumu o sudstvu i tužilaštvu?

 Bio bi to jedan od onih referenduma, posle kojih ne možete više ništa da sprovedete. Imali smo mi takav referendum o srpskom narodu na KiM, izjašnjavali su se, mislim i u Srpskoj Krajini, da žele da ostanu u Jugoslaviji. A kad smo to mogli da sprovedemo. Za ispunjavanje Dejtonskog sporazuma ne treba nam referendum, već pravni tim, koji će da se izjasni da li je rušenje BiH insistiranje na tačkama na kojima Republika Srpska insistira, za koje je pominjala referendum, pa da vidimo da se ukrste koplja u vezi Dejtonskog sporazuma, kao što i mi treba jednog dana da ukrstimo koplja na rezoluciji 1244, da vidimo šta je to i da vidimo ko prihvata kao aksiom da je ona promenjena, a te promene danas nas mnogo koštaju.

Da li zbog toga što tako govorite niste poželjni ni u Sarajevu?

Ne znam zašto nisam poželjan u Sarajevu, ja zaista nikada ništa loše nisam ni poželeo BiH. Ali, imali smo razgovore Bakir Izetbegović i ja u Zagrebu i on je rekao da jedva čeka da ponovo preuzme predsedavanje Predsedništvom BiH, a to je u proleće ove godine, da bi me pozvao u Sarajevo. Kad pozovu ja sam spreman da odmah idem, kad otkažu ja vratim kofer kući, kada opet budu pozvali, ja ću opet da odem, ali ću opet da odem i u Banjaluku.

Zar to nije ponižavajuće?

 Zašto ponižavajuće? Ja mislim da kad vas neko pozove u goste za njega je ponižavajuće što vam otkazuje posetu. Ja nisam banuo na vrata, neću to nikada da uradim. Ali ako me pozove, pa otkaže, pa čija je to sramota? Što da nije to neka velika država, pa da potcenjivački govori o Srbiji? Ko na Balkanu može potcenjivački da govori o Srbiji? Niko. Samo onaj, ko je bolestan, pa sebe svrstava u neke veće okvire, nego što jesu. Dakle BiH odgovora saradnja sa Srbijom, odgovaraju zajedničke sednice vlada, razmene poseta predsednika vlada, predsednika države ili celog predsedništva BiH.

Da li ste izgladili odnose sa Filipom Vujanovićem, nakon vaše izjave da Crna Gora dozvoljava da neko drugi upravlja njome?

 Nemam zašta da se izvinjavam, nemam zašta da zovem i kažem – hajde da se mirimo. Nismo se svađali, ali ako ja ne smem da kažem kako žive Srbi u Crnoj Gori, ako ne smem da kažem da će, zbog želje Crne Gore da bude u NATO biti upropašćena mnoga tradicionalna prijateljstva, pa i ona koja imaju Srbi u Crnoj Gori, onda to nije dobro. I da su uveli sankcije SAD, rekao bih nije dobro. Time ne dobijate ništa, izuzev nekakvog političkog poena kod onih, koji su te sankcije uveli, ali razmislite gde vam je država vezana, kako može da ostvari dohodak, odakle dolaze turisti, ko gradi hotele na Jadranskoj obali u Crnoj Gori, pa onda uvodite sankcije. Nije mala stvar uvoditi sankcije, pogotovo kad se ima u vidu odnos u veličinama, onda je zanemarljiv uticaj tih sankcija. Ne verujem da je iko i insistirao da Crna Gora mora da uvede sankcije. Ni nama niko nije rekao da moramo da uvedemo sankcije, a mi smo malo veći od Crne Gore.

Ne skrivate ljubav prema Rusiji?

– Postoji nekoliko ljudi na Fakultetu političkih nauka, neki su u diplomatiji, neki su takozvani analitičari, koji su zaduženi da odmah reaguju kad ja nešto kažem. Ja sam rekao da Srbin, kad mu je teško zove majku, a Srbija kad joj je teško u međunarodnim odnosima zove Rusiju. Našao se neki vajni profesor FPN, koji se čak bavio i politikom, neuspešno. Bavio se poslom, predavanjem deci i bio neuspešan. Rekao je – ne može da bude predsednik onaj koji tvrdi da mu je Rusija majka. Kojom je on to analizom izvukao da sam ja rekao da mi je Rusija majka, ne znam. Ali, koliko vekova Srbija ratuje, da li je ikada ratovala protiv Rusije, da li je ikada ostala bez neke ruske pomoći u bilo kom svom ratu. Sa druge strane, sa pojedinim zemljama, članicama EU vrlo često smo ratovali i ne bi možda ni bilo svetskih ratova da nije bilo nekih članica današnje EU.

Dok se vi divite Rusiji, premijer Vučić se divi Nemačkoj i Angeli Merkel?

On to misli potpuno iskreno sa stanovišta posla koji obavljaju. Angela Merkel je preuzela na sebe krst da ispuni uslove na kojima je zasnovana EU, i da dodje u situaciju da joj to njen narod zameri, a radi se o prihvatu izbeglica. Merkelova je žena za divljenje, ali njena sudbina je isključivo u rukama Nemaca.

Da li ste sa premijerom Vučićem razgovarali o terminu raspisivanja izbora?

 Razgovarali smo o tome da će izbora biti svakako proletos. Termin, 24. april, koji je procurio u javnost veoma je prihvatljiv i to je termin za koji će vlada ostaviti rok za raspuštanje skupštine, ali nismo to priveli kraju, jer bi to bilo trčanje pred rudu. To će se znati kada Vučić bude imao obrazloženi predlog za raspuštanje skupštine.

Znači očekujete raspuštanje parlamenta, a ne premijerovu ostavku?

Ne očekujem ostavku, jer je ona uvek znak da nisi radio dobro. Aleksandar Vučić je radio dobro i nastaviće da radi isto kada bude pobedio na izborima. Zašto bi onda podnosio ostavku.

Ne tako davno i sami ste bili protiv raspisivanja parlametnarnih izbora?

Tada su me pitali, a i sam sam se pitao ako dođemo u situaciju da li bi bilo dobro da održimo prevremene izbore. Ako je SNS sada doneo odluku da ide na parlamentarne izbore ja više ne razmišljam o tome da li treba da bude izbora. Izbora će biti.

Zbog čega je dobro da imamo izbore?

 Od 26 godina u politici, dvadeset sam bio u opoziciji. Uvek sam voleo izbore, jer služe za proveru šta ste uradili od proteklih izbora. I uvek može da bude iznenađenja i da pobedite na tim izborima. Izbora se boji vlast .

 Milošević i Tadić su pogrešili raspisujući prevremene izbore?

Slobodan Milošević je bio ubeđen da je sve ono što je uradio odbranom od NATO i obnovom zemlje sasvim dovoljno da obezbedi pobedu SPS. Nije predvideo da mogu svi da se udruže. Boris Tadić je znao da mu partija stoji jako loše i mislio je da je apsolutni pobednik na predsedničkim izborima i da je njegova popularnost dovoljna da izvuče stranku. Ni jedan naš predsednik nije podnosio ostavku zato što je želeo da proveri volju naroda, s obzirom na to da smo svi mi ubeđeni da najbolje radimo svoj posao. Isključivo su bili u pitanju stranački razlozi, jer su svi predsednici vodili stranke. Ja takođe želim da SNS bude u mandatu dok traje moj mandat, jer mi je to najbolje saradnja sa istom idejom i ljudima koje znam. I naravno želim da pobedi SNS

Verujete li da će SNS formirati vlast samostalno ?

Ubeđen sam da će formirati vlast , ali zašto moraju samostalno. To je njihova odluka, ali ja nikada ne bih formirao vladu samostalno i da sve ostale stranke ostavim u opoziciji. Neko mora da bude i sa vama, jer im kad tad dođe u glavu da se ujedine, pa makar samo da vas sruše. Da vas sad ne učim politici.

Zašto da ne, možda se i ja jednog dana budem bavila politikom?

Postaćete vi političar kada ja budem osnovao stranku, znači nikad. (smeh)

Tražite li 30 odsto od osvojenih mandata SNS za svoje ljude u toj stranci?

Ma ne, to je tako besmisleno da ja to ne umem ni da objasnim. Razmišljam da sam na Vučićevom mestu da li bih u to poverovao. Mada je mene teško ubediti da se okrenem protiv bilo koga, a posebno protiv Aleksandra Vučića. Aleksandar i ja se razlikujemo po godinama, po tome kako rešavamo neka pitanja. Tako kako smo mi različite ličnosti i svaka stranka ima različite ljude. Od 2014. godine ni jedan ministar nije postavljen zato što sam ja zvao i rekao ovaj je dobar. Ni jedan poslanik. Nisam sa Vučićem razgovarao na tu temu, niti hoću. Aleksandar ima najveću odgovornost i napad na njega usmeren je ka rušenju vlade i čitavog sistema.

Pa zar se ne napada sistem kada se blati predsednik države?

Ne, napadi na mene su baš lični. Nekako im ne ide u glavu kako ja to skoro sa svim predsednicima u svetu imam dobre odnose, kako to da mi imamo Kinu za prijatelja, kao prvog komšiju. Nije im jasno kako smo se predsednik Rusije i ja pronašli. Kako niko na Zapadu nema ništa protiv mene, pa čak ni predsednik Albanije, koji je divan čovek. Pravo je blago kada Albanija ima takvog predsednika. Sa njim može otvoreno da se razgovara. Napadi na mene su toliko beznačajni da oni mene mole da podnesem ostavku, jer sam povredio Ustav.

Da li ste ijednog momenta pomislili na ostavku nakon spornog srpskog gena o kome ste pričali u Kragujevcu?

Šta je sporno u tome što sam rekao? Zašto nisu podneli zahtev Ustavnom sudu, već apeluju na mene da kažem da sam pogazio Ustav? Ja procenjujem ustavnost zakona koji su doneti, a Ustavni sud da ima kapaciteta da radi svoj posao mogao bi da zaustavi predloge zakona da ne idu u skupštinu. Ne, kod na se posle pet godina odlučuje da li je neki zakon u skladu sa Ustavom. Dakle, ja sam rekao ono što su meni naučnici govorili godinama. Kada bih rekao: neka nestane srpski narod, svi dežurni “stručnjaci” bi skočili da me hvale. Uprkos tome, ja ću uvek da kažem nek se produži srpski, bugarski, mađarski narod.

Očekujete li da će SNS da vas podrži sledeće godine na predsedničkim izborima ?

 Očekujem, zašto ne bi. Da ima razuma, očekivao bih da me mnogi podrže. Svi koji misle da sam dobro radio svoj posao. Ne mora u prvom krugu. U prvom krugu ću se boriti protiv svih ostalih kandidata, ako bih se kandidovao .

Može li se desiti da SNS ima nekog drugog kandidata?

Ako SNS kaže da će imati nekog drugog kandidata onda ja mnogo toga u životu ne znam i tada mi ovde nije mesto. Poznajući Vučića, to je nezamislivo bez našeg dogovora .

Možda će vam Dačić i Vuk Jeremić biti protivkandidati?

Dačić mi je dva puta bio protivkandidat, pa kako je prošao tada, tako će i na sledećim predsedničkim izborima. Ko će da stane iza Vuka Jeremića?, Ko će da mu radi kampanju, ko će da mu skuplja potpise? Šta će da kažu o njemu? Da je dobro vodio jedne godine Generalnu skupštinu Ujedinjenih nacija? Koju on političku karijeru ima, nosio je dobro tašnu Borisu Tadiću, dok je radio u predsedništvu Srbije.

Možda će narod glasati za njega jer je pokazao da voli Srbiju ?

Svi mi volimo Srbiju. Za predsednika Republike treba mnogo toga, znanje, iskustvo, stabilnost, a posebno zrelost. Sposobnost da budeš izložen, a opet, da budeš timski igrač. Sposobnost da u kritičnim situacijama doneseš odluku i da preuzmeš odgovornost. Na kraju vreme će pokazati ko je bio kakav i kakvi su rezultati svakog od nas. Priznajem svakome ko pobedi na direktnim izborima. Dva puta sam čestitao Tadiću, iako me stalno grizla sumnja kako to da mi na 4,5 miliona glasova imamo 60 000 glasova razlike.

Šta bi sa onim džakovima punim glasačkih listića nakon proteklih izbora. Odakle oni u kontejnerima?

Time se posle više nisam ni bavio, zato što nije bio moj posao da istražujem ko je krao. Tačno je da nismo došli do istine, ali to su bili pravi glasački listići, a ne falsifikati, pronađeni u kontejnerima u Pančevu.

Koliko se često srećete i razgovarate sa premijerom?

Srešćemo se. Videćemo se ovih dana, jer se bliži vreme izbora, a imamo i obeležavanje Dana državnosti. Naravno, razgovaraćemo o tome kako treba da izgledaju izbori.

Zar niste predsednik svih građana?

 Jesam i svi predsednici su do sada bili predsednici svih građana, ali su imali obavezu da vode svoju stranku tokom izbora i govorili su da je to normalno .

Hoćete li učestvovati u kampanji SNS?

 Hoću, ako me budu pozvali. Hoću da pomognem da SNS pobedi, šta bih drugo. Ja ne vidim ništa dobro ako ne pobedi SNS. U kampanji neću učestvovati kao predsednik stranke, već kao građanin koji želi da ta stranka pobedi. Mislim da mogu da pomognem i za mene je neprihvatljivo da neko drugi formira vladu. Neću da se svađam i Srbiju dovodim u situaciju da sprovodi dve ideje. Ovako je najbolje i svako ko priča o mogućoj kohabitaciji ne govori istinu.

Da li biste savetovali SNS da ponovo uđe u koaliciju sa socijalistima?

 Neću da ih savetujem u vezi toga, oni će sami da odluče. Ne znam kako funkcionišu. Mnogi će pokušati u kampanji da ih posvađaju i ja to znam. Znate, koalicija je do izbora, a onda svako tuče svakoga, a posle izbora se ponovo prave koalicije. Ne može sada SPS i SNS ko brat i sestra ruku pod ruku da idu na izbore. To je moguće samo ako je jedna lista, ali ako su dve liste, onda su suprotstavljene stranke. SNS u kampanji su svi suparnici, a posle izbora o tome će odlučiti rezultati i organi stranke. Uveren sam da je SPS bio lojalan partner.

Koliko bi vam smetalo da SNS uđe u koaliciju sa SDS Borisa Tadića?

 Pitajte Aleksandra Vučića, jer će on da odluči. Ja vam garantujem da SNS i Boris Tadić neće biti u koaliciji za izbore, a valjda će u kampanji reći građanima da li mogu da očekuju tu koaliciju ili ne. Ne mogu da vam kažem da li ne treba.

Ne bi vam smetalo što bi u pitanju bila stranka Borisa Tadića?

 Nemam ja tu nikakav odnos, prvenstveno što će mi on biti protivkandidat na sledećim predsedničkim izborima. Ipak, bi on trebalo da razmisli o kandidaturi, jer je bio dva puta predsednik, a Ustav kaže da može da bude samo dva puta. Dosta mu je, ali ako mu nije dosta poraza neka se kandiduje.

Analitičari prognoziraju ulazak radikala i Šešelja u parlament?

Ako osvoje pet odsto ući će u parlament, ali šta mogu da promene? Atmosferu, to da.

Da li ste se sreli sa Šešeljem od kako se vratio iz Haga i kako komentarišete to što vas stalno kritikuje, dok Vučića zna i da pohvali?

 Nisam se sreo sa njim, niti hoću. Ne interesuje me. Mislim da to insistiranje da on napada samo mene, ali ne i Vučića nije potpuno tačno. On ima mržnju prema meni, a to je loš vodič. Aleksandra ne mrzi i o njemu ponekad racionalno razmišlja. Pre nekoliko meseci mi je na svom tviter nalogu psovao mrtvu majku. I tu prestaje moja priča da li je on normalan, zdrav ili nije. Gotovo. Neka je živ i zdrav. Niti mu želim dobro, niti mu želim zlo.

Da li Srbija treba da izruči Hagu radikale, Petra Jojića i Vjericu Radetu zbog nepoštovanja suda?

 Očigledno da to do sada država uspeva da spreči, a da je zadojena mržnjom iste noći bi ih izručila. Kada bi ih država izručila čulo bi se da se namerno slabi ta stranka pred izbore. Sa druge strane, Srbija mora da pokaže da je pravno uređena zemlja. Sve je to izmešano, posebno ako i Šešelj mora da se vrati u Hag zbog izricanja presude.

Rekao je da se neće vratiti u Hag.

 Tako je, on voli to lažno junačenje. Znate 93. godine kada su nas napali socijalisti, kada su oni pobedili SRS, svi smo bili zaduženi da govorimo da ako nas već hapse želimo i da nam sude u Hagu u jedinom pravom sudu, pošto Miloševićev sud nije pravedan. E sad je to drugačije, sad je priča o Hagu, priča o junaštvu. Ako mora da ide na izricanje presude, mora tamo da bude. Isto važi i za Vjericu. To je država. Dogovora sa Hagom izgleda neće moći da bude, jer se oni sa nama nikada nisu dogovarali, pa neće ni sada.

Da li se konačno osećate bezbednije, nego što je to bio slučaj ranije?

 Postoje stvari na koje ne mogu i na koje mogu da utičem, a to je da li ću da putujem redovnim avio linijama ili vladinim avionom. Mi sada putujemo redovnim linijama, čekamo sa putnicima koliko je potrebno, a tako smo putovali i u Adis Abebu, ali i u Abu Dabi.. A sve zato što sam osetio strahovati nepoštovanje službe Vlade Srbije prema meni kao predsedniku i i članovima mog kabineta.

Da li je utvrđeno šta se dogodilo u avionu na putu za Vatikan?

 Konačno je za maj zakazano ročište po tužbi mojih savetnika za ono što se desilo na tom putu, jer niko nije odgovarao za to. Doživeo sam da me je pilot koji mi je u avionu rekao da je u pitanju motor, deset dana kasnije, na putu ka Moskvi, obavestio da je možda narukvicom od sata zakačio prekidač. Mnogo je tu laži izrečeno, ne znam zašto. Tada po našem sletanju bila im je već pripremljena izjava. Jedva čekam da vidim kako će to biti obrazloženo na sudu.

Ko im je spremio izjavu?

Neko iz direktorata. Taj avion je star, ali će odnosom prema tom avionu svi koji se brinu o njemu izazvati neku veliku nesreću. U to sam ubeđen.

Da li se Sretenje primilo u narodu ?

Mislim da se taj praznik polako prihvata, ali nisam siguran da bi učesnici u anketi tačno znali šta se slavi. Najvažnije da se o tome uči u školama i kad deca to nauče, ostaće im kao nešto uobičajeno u budućnosti.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na Twitter nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.

Komentari