U toku je postupak preseljenja lidera Demokratske stranke Borisa Tadića iz kuće u kojoj je stanovao kao predsednik Srbije. U sedištu DS Danasu je rečeno da se ova stranka od završetka izbornog procesa DS traži adekvatan stambeni prostor za Tadića. Kako ističu, preseljenje bivšeg predsednika Republike je „prvenstveno problem bezbednosne prirode“.


„Zbog prirode posla koji je Tadić u svom mandatu obavljao, a pre svega zbog njegove uloge u borbi protiv organizovanog kriminala i terorizma, od izuzetne je važnosti da prostor u kome će ubuduće boraviti pruža neophodni nivo bezbednosti“, navode u Informativnoj službi DS. Oni dodaju da će stranka iznajmiti prostor u kome će živeti njen predsednik o čemu će javnost biti blagovremeno obaveštena, „na transparentan način koji osigurava neophodnu bezbednost“.

Prema njihovim rečima, kuća u Lackovićevoj 23 u Beogradu nikada nije bila rezidencija predsednika države, ni Srbije, niti nekadašnje Jugoslavije. „Tadić nikada nije živeo u rezidenciji predsednika Republike, a jedine rezidencije koje su predviđene za predsednika Republike u Užičkoj 15 i 23 su već dostupne i na raspolaganju novom predsedniku Srbije Tomislavu Nikoliću“, naglašavaju u DS.

Izvršni direktor Beogradskog centra za bezbednosnu politiku Predrag Petrović navodi za Danas da se bezbednosni rizici Borisa Tadića odnose direktno na ono čime se on bavio tokom svog predsedničkog mandata: „razbijanje Šarićevog klana, borba protiv organizovanog kriminala, hapšenje haških optuženika“.

„To nisu nimalo naivni bezbednosni rizici“, ističe Petrović.

On dodaje da su na mnoge bivše predsednike pokušavani atentati za koje javnost mahom i ne zna, pa je tako s razlogom zakonski predviđeno da bivši šefovi država imaju pravo na obezbeđenje pripadnika vojske i policije u trajanju od godinu dana, ali i duže. Prema njegovoj oceni, ukoliko bi bezbednost bivšeg predsednika bila ugrožena „to ne bi bilo dobro ni za imidž države, ni za aktuelnog predsednika Republike“.

„Prilikom odabira mesta stanovanja mora se voditi računa gde se on nalazi, kakav je prilaz, da li su prozori izloženi mogućoj snajperskoj vatri, sve kako bi se unapred sprečili bezbednosni rizici. To su uglavnom vile sa visokim zidinama koje se najlakše obezbeđuju. Verovatno će to biti kuća koja liči na rezidenciju, u nekom od elitnih naselja u gradu“, objašnjava Petrović.

Zlatko Nikolić iz Instituta za kriminološka i sociološka istraživanja napominje za naš list da će mesto stanovanja Tadića zavisiti od procena bezbednosnih službi. Na pitanje koliki su bezbednosni rizici predsednika DS, naš sagovornik odgovara da njemu ne prete „veće opasnosti od drugih bivših predsednika države“.

„Profesionalne bande koje su hapšene ne predstavljaju organizovani kriminal, tako da ne vidim povećanu bezbednosnu opasnost. U svakom slučaju, treba biti na oprezu“, naglašava Nikolić.

Na šta Tadić ima pravo kao bivši predsednik?

Prema Zakonu o predsedniku Republike, Tadić ima pravo na:

Naknadu plate u iznosu plate predsednika dok se ne zaposli ili dok ne ispuni uslove za penziju – najviše šest meseci od završetka mandata uz eventualni produžetak za još pola godine.

Kancelarijski prostor, savetnika, sekretara i pravo na službeni automobil s vozačem onoliko vremena koliko je trajao njegov mandat.

Obezbeđenje policije i Vojska Srbije jednu godinu po prestanku mandata, uz mogućnost produžetka, ako za to postoje opravdani razlozi.

Ušteđevina od 55.000 evra

U januaru 2010. Tadićev kabinet obavestio je javnost da je predsednik nema ni pokretnu ni nepokretnu imovinu, kako je naveo i u izveštaju Agenciji za borbu protiv korupcije. Ušteđevina mu se ni za evro nije promenila od 2004, kada je prvi put izabran za predsednika i iznosi 55.000 evra, saopšteno je tada iz Predsedništva.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na Twitter nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.

Komentari