Svako ko je 9. maja imao priliku da prati direktno uključenje ruskih TV kanala u događaje na ulicama ukrajinskog grada Marijupolja, sve sa tenkovima koji su nosili sve pred sobom, treba da zna da je u tom gradu sada idilični mir. I to ne zahvaljujući ni Zapadu, ni Kijevu, ni Moskvi, nego prezrenom, ali pravom ukrajinskom gazdi, oligarhu Rinatu Ahmetovu.

„Po želji radnika“, kako sa lica mesta prenosi nemački dnevni list Frankfurter algemajne cajtung (FAZ), direktori kompanije „Azovštal“ i njene firme kćerke „Iljič“, obe u vlasništvu Ahmatova, sastali su se sa gradskom upravom, policijom i proruskim separatistima i brzo i lako utanačili mir – na ulice Marijupolja vratila se odbegla policija, ali sada patroliraju po dva policajca koja prate po dva radnika Ahmetovljevih fabrika, u svojim prepoznatljivim crveno-sivim radničkim odelima. Oni spadaju u oveću grupu od 300-400 radnika dobrovoljaca koji su i pre nego što bi čovek stigao samo da pomisli obezbedili mir u devastiranom gradu, u kome Ahmetov zapošljava 46.000 ljudi od ukupno 500.000 stanovnika.

Ahmetovljev koncern SKM u oblasti metalurgije, rudnika uglja, saobraćaja i životnih namirnica zapošljava u Ukrajini oko 300.000 ljudi i najavljuje se da bi odrede radnika dobrovoljaca Ahmetov mogao da organizuje i u drugim mestima Donbasa, kako bi osigurao svoju poziciju pri konačnom raspletu krize.

Ovim potezom je Ahmetov, najbogatiji čovek Ukrajine, lice bez čijeg se blagoslova u Ukrajini nije mogao započeti nikakav posao (to znaju i naši biznismeni), pobudio nadu Zapada u svoju konačnu orijentaciju ni na istok ni na zapad. Sam Ahmetov verbalno je podržao jedinstvenu Ukrajinu, ali je vukao protivrečne poteze iz kojih se čas moglo zaključiti da podržava proruske separatiste, mada je tvrdnje njihovih predstavnika da ih i finansira demantovao, a čas da je prema njima pomirljivog stava. Oštrih reči i poteza ni o separatistima ni o Rusiji od Ahmatova se nije moglo čuti. Jer, Rusija je važan snabdevač Ahmetovljevih fabrika energentima, tržište za njegove na Zapadu nekonkurentne proizvode, a sada drži i prolaz Kerč, koji koriste i Ahmetovljevi brodovi.

Ali kako je njegova pozicija nečitljiva, tako je isto kontroverzan odnos Zapada prema tom oligarhu koji je nesumnjivo finansirao ukrajinske političke grupacije a naročito Janukovičevu Partiju regiona, a na zapadu se spekuliše i podatkom da je u njegovoj finansijskoj vlasti i najmanje 60 poslanika ukrajinskog parlamenta. Koliko do pre mesec dana na Zapadu je Rinat Ahmetov, sa svojim ekonomskim carstvom i direktnom kontrolom nad ukrajinskom politikom, prikazivan kao ključna smetnja reformama ukrajinske privrede.

Njemu, naime, odgovara status kvo. Za Ahmetova niti je poželjna navodna zapadna ekonomska transparentnost niti konkurencija ruskih oligarha. Ali, posle nedavnog referenduma, i to je za Zapad bolje rešenje od ambicija otvorenih separatista, pa se sa slabo prikrivenim simpatijama u zapadnim medijima, recimo FAZ-u, gleda i na vesti da Ahmatov od Marijupolja u stvari pravi svoje utvrđenje kao protivtežu Slavjansku u kome stoluje komandant proruskih separatista oficir ruske tajne vojne službe GRU Igor Girkin poznatiji kao Strelkov.

Nije od malog značaja ni vest da se Ahmatov neki dan sastao sa nemačkim ministrom inostranih poslova Frank-Valterom Štajnmajerom i obećao mu da će u Donbasu obezbediti red i mir potrebne za održavanje fer ukrajinskih predsedničkih izbora zakazanih za 25. maj. Najizgledniji kandidat na tim izborima je jedan drugi inače narandžasti oligarh, koji kategorično odriče da je to, Petro Porošenko. On obećava da će staviti potrebne granice svemoći i Ahmetova i Dmitrija Firtaša, koga su SAD prvog nagazile kao Viktoru Janukoviču i Moskvi najbližeg oligarha i koji je za slobodu, u Beču platio kauciju od 125 miliona evra.

Protivusluge

Šta bi za svoju garanciju izborne bezbednosti zauzvrat mogao da želi Ahmatov znao je nemački list Cajt par nedelja pre tog susreta: amnestiju za pristalice Viktora Janukoviča, dalji uticaj na politiku Kijeva, nastavljanje ogromnih subvencija na ugalj, niže saobraćajne takse na prevoz rude gvožđa, niže cene gasa i privilegije u predstojećim privatizacijama.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na Twitter nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.

Komentari