Zašto je kontrolisano fleksibilni kurs dinara najmanje loša opcija 1

Ako je suditi prema oceni predstavnika Međunarodnog monetarnog fonda projektovani okvir targetiranja inflacije odgovara Srbiji, ali bi „trebalo dozvoliti veću dnevnu fleksibilnost deviznog kursa“, u meri u kojoj to ne bi ugrozilo ciljanje inflacije i finansijsku stabilnost. S druge strane, iz Narodne banke Srbije poručuju da neće gurati inflaciju u ciljani okvir tako što će dozvoliti veće oscilacije kursa. Podsećaju, takođe, da se sprovodi režim rukovođenog plivajućeg deviznog kursa, kao i da će i ubuduće intervenisati na deviznom tržištu samo radi smanjenja prekomernih dnevnih oscilacija kursa ili stimulisanja obima prometa, kao i radi očuvanja stabilnosti finansijskog sistema i cena na domaćem tržištu.

Činjenica je, međutim, da se u praksi primenjuju manje kursne oscilacije, čak relativno fiksni devizni kurs, pa bi, imajući to u vidu, NBS trebalo da proširi margine fluktuacija kursa dinara. Drugim rečima, MMF je u pravu kad sugeriše veću dnevnu fleksibilnost kursa dinara, što bi moglo da znači da treba oboriti vrednost domaće valute, u situaciji kada je inflacija (oko dva odsto) ispod ciljanog nivoa (četiri odsto plus-minus 1,5) a plate i penzije beleže pad. Od 2010. do početka 2016. godine dinar je oslabio 21 odsto, dok je samo u 2015. izgubio na vrednosti 0,8 odsto. Za prva tri meseca ove godine, NBS je na međubankarskom deviznom tržištu prodala više od 550 miliona evra, a kupila 10 miliona. Ovo trošenje monetarnih rezervi bilo bi znatno manje da su veće margine dozvoljenih dnevnih varijacija kursa. Ali, imajući u vidu činjenicu da izbor valutnog režima, zavisi od stanja privrede, njene konkurentnosti i izvozne sposobnosti, stanja platnog bilansa, visine spoljne zaduženosti, inflacije i drugih makroekonomskih parametara, onda bi se moglo zaključiti da je u ovom trenutku režim kontrolisano fleksibilnog kursa dinara najmanje loša, odnosno, najbolja opcija za Srbiju. Ovakav režim je, zapravo, kompromis između fiksnog i fluktuirajućeg kursa, koga neki ekonomisti nazivaju „prljavo plivajućim“.

Rukovođeno fleksibilni kurs dinara, odnosno monetarna politika ciljane inflacije, bolje je rešenje od fiksiranja kursa jer daje više elastičnosti finansijskom sistemu. Zato je za Srbiju bolje da se kroz slabljenje dinara obavi deo prilagođavanja, jer u slučaju valutnog odbora (fiksnog kursa), prilagođavanje je jedino moguće kroz smanjenje plata i cena, što vodi u recesiju. Režim fleksibilnog kursa domaće valute, koji je NBS utvrdila (uz saglasnost Vlade Srbije i MMF-a) kao najmanje rizičan model za privredu, ne isključuje mogućnost da se kurs formira na tržištu, pri čemu bi intervencije centralne banke bile veoma diskretne – samo u slučaju većih odstupanja. To praktično znači da je neophodan i određeni blagi trend deprecijacije, kako bi se poboljšala konkurentnost domaće privrede. Prednost fleksibilnom kursu data je i zbog toga što se time smanjuje potencijalna cena koju neka država mora da plati pod dejstvom eksternih nestabilnosti. Deo domaće stručne javnosti zalaže se za primenu potpuno fleksibilnog kursa, odnosno bez ikakvih intervencija NBS, jer bi tako kretanja dinara na tržištu pokazala pravu vrednost domaće valute. Pristalice slobodnog kretanja kursa smatraju da u sadašnjoj fazi nije moguće fiksiranje i u tom kontekstu podsećaju da je bilo nekoliko pokušaja, ali da se taj sistem raspao posle samo nekoliko meseci jer je došlo do drastičnog pada standarda stanovništva i potrošnje. Kažu da cena domaće valute mora da zavisi samo od stanja tekućeg platnog bilansa i ne može se održavati zaduživanjem države. „Zato treba dodatno depresirati dinar i preći na plivajući kurs, a ne da se država zadužuje da bi ga branila“. Sve češće se može čuti i konstatacija da pritisak da se fiksira kurs dinara dolazi od onog dela privrede koji se zadužio, pa hoće da im NBS proda devize po ceni koja njima odgovara. Zato je, kako navode, najprihvatljivija opcija slobodni plivajuću kurs koji pokazuje da ima smisla izvoziti, a da nema smisla uvoziti.

Prednost fleksibilnih kurseva ogleda se u većoj slobodi u vođenju ekonomske i monetarne politike i olakšanom platnobilansnom uravnoteženju, pri čemu su potrebne manje devizne rezerve. Osim toga, u slučaju recesije fleksibilni kurs pomaže da se posledice krize ublaže, s obzirom na to da omogućava manji pad proizvodnje i pozitivno deluje na obuzdavanje inflacije. Benefiti se ogledaju i u ublažavanju udara na plate, a manji je i rizik od potcenjenosti i precenjenosti domaće valute, nego kod fiksnih kurseva. Fleksibilni kursevi su, generalno, bolje rešenje od fiksnih za privrede koje su izložene spoljnim šokovima, dok fiksni kursevi imaju prednosti, ako je reč o unutrašnjim poremećajima u nacionalnoj privredi. Kao jedan od glavnih argumenata za primenu slobodno fluktuirajućeg kursa njegovi zagovornici navode da taj režim destimuliše spoljno zaduživanje države i u kriznim vremenima može da obezbedi stabilnost. Fleksibilni kursevi su, inače, veoma rasprostranjeni u svetu, ali treba naglasiti da vrednost ni jedene valute nije određena samo ponudom i potražnjom na deviznom tržištu, što znači da nema potpuno slobodnog fluktuiranja kursa. To praktično znači da će centralna banka da interveniše na tržištu ukoliko dođe do ekstremnog povećanja vrednosti (apresijacije), ili obezvređivanja (deprecijacije) valute, pa ne čudi što je ovaj režim poznat i pod imenom nadzirani devizni kurs. Kod nadziranog kursa vrednost se određuje na tržištu, ali je variranje vrednosti valute utvrđeno u određenim granicama. Postoje tri tipa ovog kursa. U prvom slučaju, vrednost valute varira u određenim granicama, koje se povremeno prilagođavaju, u zavisnosti od odgovarajućih ekonomskih pokazatelja i predviđanja. U drugom slučaju, vrednost valute je fiksirana, a menja se periodično, u zavisnosti od stanja na tržištu, dok u trećoj varijanti vrednost valute može da varira u određenom fiksnom opsegu. Generalno, ekonomisti smatraju da je fleksibilni kurs u mnogim okolnostima bolji od fiksnog, ali se ne može reći da postoji univerzalni recept za sve države, čak i u istoj zemlji mogu da se primenjuju različiti kursevi zavisno od toga da li se ona nalazu u ekonomskoj krizi, tranzicionom procesu, ili na uzlaznoj putanji.

Autor je naučni savetnik – redovni član NDES

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na Twitter nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.

Komentari