"Oslobađanje" mora da počne od Javnog servisa 1Foto: Sanja Milošević

Neophodno je vršiti pritisak na Javni servis, jer je njegov rad u interesu građana, a ne vlasti i to je polazna tačka u borbi protiv medijske diktature, ocenili su učesnici tribine „Svilen gajtan – gušenje medija kao metod vladavine“.

Tribina je večeras održana u prosotorijama Nove stranke.

Govoreći o tome da li je većina medija u Srbiji postala oružje vladajuće stranke i instrument koji služi za nekažnjeno laganje i kreiranje javnog mnjenja, novinarka Maja Divac je rekla da je „gušenje medija sinhronizovana kampanja koja je eksplicitno krenula od 2014.

– Prvo su uklonjene emisije sa debatama i razmenom mišljenja, dok je tim novinarima potom ponuđen posao na Pinku koji je zapravo propagandna mašina, istakla je Divac.
Ona smatra da Pink postaje stožer informativnog programa jer je aktuelni predsednik i pre 2012. bio apsolutno opsednut medijima, a sada je okružen gomilom saradnika koji ga o svemu infirmišu ali i kreiraju informacije – navela je Divac.

Ona, takođe, misli da je gušenje medija počelo ukidanjem TV pretplate, jer u svetu javni servis većinski finansiraju građani u čijem interesu novinari rade, a da bi bio slobodan apsolutno ne sme većinski da zavisi od budžeta.

Rade Radovanović, urednik Danasa, nije se u potpunosti složio sa Majom Divac, da kampanja gušenja medija traje samo zbog dolaska Napredne stranke na vlast.

– Nije Vučić uzrok našeg stanja, već posledica, ali nema slobodnih medija, a ni života dok se ne zbaci ova vlast, istakao je Radovanović.

Vesna Rakić-Vodinelić, profesorka prava i čelnica Nove stranke, dodala je da se prvo moraju stvoriti uslovi kako bi bilo moguće zbaciti vlast.

– Bitno je stvoriti standard da se bude novinar a ne mašinerija. Sada pokušavamo da damo dijagnozu, i rešenje za budućnost. Živimo u prljavoj laži koja ne pripada samo jednom čoveku. Treba vremena da iskorenini princip laganja u medijima, koje ostaje nesankcionisano, jer samoregulacija nije baš mnogo moguća kada su u pojedinim od njih urednici takvi kakvi su, rekla je Rakić-Vodinelić navodeći kao bitan problem nepoštovanja zakona zbog kog se i razvilo gušenje medija.

Vukašin Obradović, novinar, smatra da je odgovornost novinara u tome što se nije izgradio sistem u kojem mediji neće zavisiti od političke moći.

– Problem je dublji i ne seže samo do 2012. godine, mogli smo dosta toga ranije da uradimo, pa bi Vučić imao mnogo manje manevarskog prostora da postigne ovo što se dešava. Put kojim moramo da idemo je pravljenje sistemskog okvira u kom će novinari moći da rade nezavisno od bilo koje vlasti – naveo je Obradović.

Takođe navodi da su novinari ranije imali više elana za borbu jer su gajili nadu da će doći do promene, međutim prema njegovim rečima, sada vlada apatija i razočarenje, koje vlast koristi.

– Kod Vučića se radi o jednom dobro smišljenom modusu gde se cilja na ljude nižeg obrazovanja, slabijeg imovinskog stanja i van Beograda. To je prosečan gledalac Pinka, ističe novinar i dodaje da kjuč leži u „oslobađanju“ Javnog servisa, jer od njegove slobode zavisi nivo demokratije u državi, precizirao je Obradović.

Govoreći o pritiscima na novinare, Ljubodrag Stojadinović, novinar, smatra da su mnogi mediji prestali to da budu, jer su napustili svoju suštinu i postali, kako kaže, alatke Vučiću i vlasti.

– Imamo diktatora koji nije diktator, jer ne bi umeo da brani vlast kada bi došao u situaciju da mora. Vučić nije genijalan, to je čovek koji se ne može voleti, antiharizmatična ličnost. On opsesivno želi da bude voljen i iz tog razloga njega u medijima ljudi koji nisu novinari pretvaraju u harizmatskog vođu, objasnio je Stojadinović, naglašavajući da su lidera stvorili novinari koji to nisu i da tu iluziju želi da stvori vlast kroz svoje mesije.

        Bilo je perioda bez državne „regulacije“

Govoreći o dalekosežnosti inercije medija, od kada je počeo upliv pritiska na njih Zoran Živković, lider Nove stranke kaže da su za sve krivi političari ali i oni koji ih biraju. Istakao je da postoji jedan perod od 5. oktobra 2000, do 2004. godine, kada politika nije radila ništa po pitanju uticaja na medije.

– Tada je važilo pravilo, bolje da te prebiju navijači Rada, nego da te Koraks nacrta jednom, ili da odeš kod Olje Bećković, rekao je Živković i predložio da se napravi jedan elektronski mediji u narednih 15 dana. Po njemu to može da bude radio, da se zove „Opozicija“ ili, „Ua režim“ i da se novinari zareknu da će taj radio uvek biti opozicija, bez obzira na vlast i da taj radio damo građanima da ga slušaju i time oni sami da odluče da li su podanici… – rekao je Živković.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na Twitter nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.

Komentari