"Trepča ne bi postojala bez ulaganja Srbije" 1Foto: www,mc.rs

Svakom razumnom čoveku jasno je o čemu je reč u vezi sa imovinom Srbije na Kosovu, uključujući slučaj kombinata Trepče, odnosno da postoje dva para rukavica, kaže za Danas Ljubodrag Savić, profesor Ekonomskog fakulteta.

– Prvi “par rukavica” jeste činjenica da je Srbija decenijama ulagala u razvoj Kosova i da bez tih ulaganja ne bi bilo ni Trepče. U SFRJ je postao Fond za podsticanje bržeg razvoja nerazvijenih republika i pokrajine KiM i do 1963. sredstva za tu namenu direktno su izdvajana iz državnog budžeta, a najveći deo objekata je izgradila Srbija. Od 1963. uvedeno je pravilo o izdvajanju 1,92 odsto društvenog proizvoda za unapređenje razvoja tri nerazvijene republike SFRJ – Crne Gore, Makedonije i BiH, kao i AP KiM, dok je 1980-ih bilo obavezno da razvijene republike SFRJ i AP Vojvodina godišnje na Kosovu izgrade po jednu fabriku, budući da je KiM imalo specijalni status i tamo je odlazilo preko 30 odsto sredstava Fonda, objašnjava sagovornik Danasa.

Savić ističe da vrednost “zarobljene, a ne ukupne srpske imovine” na Kosovu iznosi oko 17,5 milijardi dolara, a budući da je Srbija učestvovala trećinski u sredstvima Fonda, njena potraživanja po tom osnovu su 5,5 milijardi dolara, dok se procenjuje da je vrednost imovine oko 40.000 srpskih porodica koje su 1999. izbegle sa Kosova najmanje četiri milijarde dolara, a da je od milion hektara zemljišta na Kosovu 55 odsto u tapijskom vlasništvu Srba.

Naš sagovornik takođe, ističe da preduzeća iz Srbije imaju na Kosovu preko 1.000 objekata, od čega, recimo, PTT-u pripada više od stotinu, da je Srbija “pod pritiskom međunarodne zajednice preuzela kosovski spoljni dug od preko milijardu dolara” i na osnovu kamata za taj dug “platila najmanje 350 miliona dolara”, dok su u međuvremenu mnoga srpska preduzeća na Kosovu privatizovana bez znanja vlasnika tako što je Kosovska poverilačka agencija formirala nova preduzeća na koja je prenosila imovinu starih, dok su obaveze ostale ranijim vlasnicima, pa nije isključeno da će neko od Srbije tražiti da ispuni te obaveze.

– Zapad hoće da završi ono što je započeo 1999, i to je “drugi par rukavica”. Interesantno je, takođe, da su neki od ljudi koji su bombardovali Srbiju pre 16 godina, poput generala Veslija Klarka, zainteresovani za resurse na Kosovu. Srbija je propustila veliku šansu kada je o srpskoj imovini na Kosovu reč 2001, jer je tada uživala veliku naklonost sveta i trebalo je da sastavi spisak potraživanja, dok je međunarodna zajednica sada pristrasna i namera joj je da Srbija svu imovinu na Kosovu preda u ruke takozvanoj državi Kosova i za to primenjuje princip štapa i šargarepe, uslovljavajući napredak Srbije na putu ka EU. Indikativno je da se od Beograda traži da hitno potpiše sporazume, dok se sporazum o zajednici srpskih opština ni ne pominje u ovom trenutku. Stoga, ne bih voleo da budem u koži Vlade Srbije jer kakvu god odluku da donese biće kajanja, a iako pristane na sporazum sigurno je da će joj EU isporučiti nove uslove, ovo je samo “prvo poluvreme”. Srbija se nalazi na jednoj vododelnici i treba da stavi prst na čelo šta joj valja činiti, konstatuje Ljubodrag Savić.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na Twitter nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.

Komentari