Grčka: Tradicionalno prijateljstvo - realnost ili ideološka propaganda 1Foto:freeimages

– Dvodnevni naučni skup „Srbija i Grčka u 19. i 20. veku“, u organizaciji Srpske akademije nauka i umetnosti završio se tokom proteklog vikenda diskusijom srpskih i grčkih istoričara o prirodi ne samo grčko-srpskog, nego i suštini samog pojma tradicionalnih prijateljstava među narodima i državama.

Oni su na srpsko-grčkim i francuskim iskustvima sa Srbima i Rusima pokušali da razjasne da li je tradicionalno prijateljstvo „realna, intelektualna ili ideološko-propagandna kategorija koja se koristi samo u politici“.

Na ocenu grčkog istoričara Lukijana Hasiotisa sa Aristotelovog univerziteta u Solunu da je grčko-srpsko prijateljstvo „ideološka kategorija pojedinih krugova grčkih intelektualaca i političara iz druge polovine 19. veka, koja je odavno idealizovana“ i da je to tema kojoj „treba trezvenije i kritičnije pristupiti“, više srpskih istoričara odgovorilo je pitanjem šta je sa uticajem ličnih iskustava u kontaktima dva naroda uz navođenje konkretnih primera dirljivog grčkog požrtvovanja kad su Srbi u pitanju. Čula su se i mišljenja da je tradicionalno prijateljstvo od intelektualnog postao propagandni termin, koji je moguće lakše ostvariti tamo gde među državama nema spornih, pogotovo teritorijalnih pitanja.

Skup u SANU poklopio se sa više važnih godišnjica – za srpsko – grčke odnose u modernoj istoriji – dva veka od uspostavljanja neformalnog saveza 1817. između vožda Karađorđa Petrovića i Tajnog helenskog društva o borbi za oslobođenje svih hrišćana od turske vlasti, vek i po od prvog Saveza Grčke i Srbije 1867. za oslobođenje hrišćanskih naroda i 135 godina od zvaničnog uspostavljanja diplomatskih odnosa. Kako se čulo, pre svega političke i diplomatske veze Grčke i Srbije bile su često promenljive i nedosledne, ali u Balkanskim i Prvom svetskom ratu one su bile saveznice, a tokom Drugog svetskog rata sarađivale su i njihove vlade u izbeglištvu u Londonu, kao i partizanski pokreti na terenu.

Glavna sporna tema u odnosima sve zemlje tokom protekla dva veka, prema mišljenjima istoričara na obe strane, jeste „makedonsko pitanje“, koje se pokazalo jače od komunističke ideologije – oko njega se nisu složili čak ni grčki i jugoslovenski komunisti. Srbija i Grčka povremeno su se udaljavale i zbog promenljivog odnosa prema Bugarskoj koja je u 19. i početkom 20. veka, ipak, najčešće imala status zejedničkog srpsko-grčkog neprijatelja u raspodeli osmanskog nasleđa, jer su sve tri države imale teritorijalne pretenzije na prostore današnje Makedonije. Grčki istoričari primetili su, između ostalog, da je tokom raspada bivše SFRJ „zvanična Atina izabrala diplomatsku izolaciju u EU radi pomoći srpskoj politici, ali da se ta saradnja pokazala kao površna, jer je Beograd priznao Makedoniju, onda je došlo i pitanje uloge Grčke u NATO intervenciji protiv SRJ“. Prema oceni istoričara, srpsko-grčki odnosi su tema koja je tek poslednjih nekoliko decenija dobila na značaju među naučnicima na obe strane.

– Odnosi Srbije sa našom nekad susednom državnom razvijali su se relativno bez problema u 19. i 20. veku i oni su na svaki način primer dobre saradnje u regionu. Nesumnjivo je da u rasponu od dva veka ti odnosi nisu uvek bili idealni. Na kraju, srpska nacionalna revolucija 1804. bila je prvi nacionalni pokret koji je potom nastavljen borbom za oslobođenje Grčke, koja je imala mnogo veću podršku i prva je od svih balkanskih naroda dobila svoju nezavisnu državu. NJen nacionalni program poznat kao Velika – megali ideja obuhvatao je prostore na kojima se nalazilo i srpsko stanovništvo, tako da je tu bilo nesuglasica, mada je 1867. potpisan sporazum između Grčke i Srbije o podeli turskog nasleđa. Turska imperija je opstala, pa u drugoj polovini 19. veka došlo je do sukoba dva nacionalna programa, jer nisu mogli da se dogovore o podelama interesnih sfera u Makedoniji. Sporazum zaključen 1. juna 1913. pred Drugi balkanski rat je bio osnova za saradnju Srbije i Grke i tokom Prvog svetskog rata – kaže za Danas Vojislav G. Pavlović, v. d direktora Balkanološkog instituta SANU i jedan od učesnika skupa.


Problemi s komunistima

Vojislav G. Pavlović ocenjuje da je „u periodu Kraljevine Jugoslavije saradnja dve zemlje bila primerena, dok je posle dolaska komunista na vlast u Jugoslaviji, došlo do problema, koji se odnosi prevashodno na građanski rat u Grčkoj, jer je komunistička Jugoslavija podržala Komunističku partiju Grčke“.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na Twitter nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.

Komentari