Devojka s telefonom

Getty Images
Neželjene poruke i pozive seksualnog sadržaja dobija šest od 10 devojaka i trojica od 10 mladića

Na ulici, poslu, prodavnici, internetu, u školi – ljudi svakodnevno i svuda doživljavaju seksualno uznemiravanje. Često nisu ni svesni da su njegove žrtve.

Ono kada vam je neko na ulici dobacio – „Lutko“, kada vas je neko uštinuo u školi, kada vam je neko nepoznat namignuo – tada ste bili žrtva. Žrtva seksualnog uznemiravanja.

Poslednje istraživanje Autonomnog ženskog centra, pokazuje da je gotovo osam od deset mladih u Srbiji doživelo neki vid seksualnog uznemiravanja.

Doživljavaju ga i mladići i devojke, ali je ono u drugom slučaju daleko prisutnije. Tako je, prema ovom istraživanju, devet od deset devojaka uzrasta od 18 do 30 godina doživelo jedan ili više oblika seksulanog uznemiravanja.

Najčešći vid seksualnog uznemiravanja u Srbiji koji doživljavaju mladi je nazivanje neprimerenim nadimcima.

Zviždanje, slanje poljupca i oblizivanje doživljava svaka druga devojka, a sa tim se suočava i svaki šesti mladić.

Seksualno uznemiravanje je uži pojam od seksualnog nasilja i od juna 2017. po srpskom Krivičnom zakoniku je krivično delo.

Šta je seksualno uznemiravanje?

Seksualno, odnosno polno uznemiravanje, kako je u zakoniku definisano, je bilo koji vid seksualnog ponašanja koji na bilo koji način utiče na to da se osoba oseća poniženo, uvređeno, uplašeno, priča za BBC na srpskom Sanja Pavlović iz Autonomnog ženskog centra (AŽC).

Ono može biti verbalno, neverbalno i fizičko.

„U anketi koju smo sprovele, kao najčešći oblik seksualnog uznemiravanja pokazalo se nazivanje neprimernim imenima“, priča Sanja.

Dobacivanje, fotografisanje i snimanje bez dovole, pokazivanje genitalija, pipkanje, grljenje, ljubljenje, štipanje, uporno pozivanje na sastanak uprkos jasnom odgovoru da osoba nije zainteresovana – samo su neki od oblika seksualnog uznemiravanja.

Seksualno uznemiravanje je najblaži oblik seksualnog nasilja, ali može izazvati iste posledice. To su najčešće strah, poniženost, uplašenost, povlačenje u sebe, kaže Sanja Pavlović.

„O seksualnom uznemiravanju danas više znamo kao o javnoj tajni. Svi znamo da postoji, ali se o njemu malo priča“, dodaje ona.

Ljudi često nisu ni svesni da su pretrpeli seksualno nasilje, jer su neki oblici seksualnog uznemiravanja često socijalno prihvatljivi, kaže za BBC na srpskom psihološkinja Ivana Perić.

„Društvo i kultura normalizuju ono što zapravo jeste seksualno nasilje – dobacivanje na ulici, vaćarenje u školi – sve su to oblici seksualnog nasilja koje malo ko adresira i prijavljuje zato što je to normalizovni deo kulture, čak se možda smatra i poželjnim“, priča Perić.

Ona radi u novosadskom SOS ženskom centru i kaže da im se žene često obraćaju zbog drugog oblika nasilja, a onda usput uz priču sa psihologom, shvate i da su žrtve seksualnog nasilja.

Žena drži telefon u rukama

Getty Images
Neželjene poruke i pozive seksualnog sadržaja dobija šest od 10 devojaka i trojica od 10 mladića

„Omalovažavanje, vređanje po seksualnoj osnovi, u smislu da nisu dovoljno privlačne, da treba drugačije da se oblače da bi bile privlačne – sve su to oblici uznemiravanja“, priča Perić.

Njima se, kaže najčešće obraćaju žene između 25 i 50 godina. I, najčešće ne nakon prvog nasilja koje su pretrpele.

„Žene trpe, krivicu svaljuju na sebe, a onda kada dođe do nekog prelomnog trenutka, da su, recimo pretučene ili da je i dete pretučeno, obraćaju se za pomoć.

Ima i onih žena koje su nasilje trpele godinama. Deca su im odrasla, pa su sada rešile da se posvete ovom problemu“, priča Perić.

„Nekad moraš i da istrpiš, to je tvoja dužnost“

Kako to da je ovaj tip nasilja moguće trpeti toliko dugo?

Žrtve nasilja i uznemiravanja se često povlače u sebe, depresivne su, anksiozne, ne žele da pričaju o tome, a nekad izaberu pogrešnu osobu kojoj se žale, objašnjava Perić.

„Naša kultura je takva da nas ne uči šta je zdrava seksualnost, gde su granice tela, šta je u redu, a šta ne.

Žena će od drugih žena često čuti da ako je u braku, treba malo da istrpi, da radi i ono što joj se ne radi, jer to je njena dužnost“, priča Ivana Perić i dodaje da bez obzira na to koliko se u poslednje vreme ukazuje na ovaj problem, situacija se nije mnogo promenila.

„Čini mi se da i dalje postoji mnogo strahova, a naročito je teško kada je u pitanju seksualno nasilje. Pre svega zbog osećaja krivice i sramote, koje je izraženije nego u bilo kom drugom obliku nasilja.“

S druge strane, ljudi koji su u detinjstvu preživeli seksuano uznemiravanje ili nasilje, tek kasnije shvataju to, a često takve traume ostavljaju trajne posledice po ličnost, objašnjava.

O ovoj problematici se retko priča, a kada i da, žrtve zahtevaju da ostanu anonimne.

Posledice i vreme oporavka zavisiće od oblika nasilja, toga ko ga čini, koliko traje.

Krivični zakonik

U junu 2017. godine donete su dopune Krivičnog zakonika, pa su seksualno uznemiravanje i proganjanje postali krivična dela.

Žena pokriva lice rukama

Getty Images
Seksualno uznemiravanje doživaleo je osam od deset mladih

„Ono što je u tom zakonu dobro je činjenica da je seksualno uznemiravanje široko definisano. Onako kako bismo ga mi iz feminističke perspektive definisale“, priča Sanja Pavlović.

Prema ovom dokumentu, ukoliko je žrtva ovakvog ponašanja maloletna, počinilac se goni po službenoj dužnosti.

Pre donošenja ovih dopuna, „blaži“ oblici nasilja nisu zakonski regulisani.

„Srbija je prilično okasnila sa definisanjem ovoga kao krivičnog dela i mora mnogo toga da se radi.

Jedno je zakonski put, ali je skroz druga priča pitanje kulture u društvu. Ona je i dalje usmerena ka tome da se ovakvo ponašanje shvata kao šala, kao nešto neozbiljno“, priča Pavlović.

Inače, prema podacima Republičkog zavoda za statistiku, od 1. juna 2017. pa do kraja te godine, prijavljeno je 25 slučajeva seksualnog uznemiravanja. Dvoje počinilaca dobilo je uslovne kazne.


Pratite nas na Fejsbuku i Tviteru. Ako imate predlog teme za nas, javite se na bbcnasrpskom@bbc.co.uk

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na Twitter nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.

Komentari