navijači španije proslavljaju titulu prvaka sveta

Olga Fedorova/PA/Shutterstock
Španija je drugi put u istoriji najbolja fudbalska reprezentacija na svetu

Zadovoljstvo, fudbalska/sportska pravda – i umor.

Ovo su moji lični utisci o tek završenom, nikad većem Svetskom prvenstvu, sa čak 48 reprezentacija, ko je je bilo jedno od najneobičnijih u skoro stogodišnjoj istoriji.

Zadovoljstvo jer je nepostojeća sportska redakcija BBC-ja na srpskom uradila veliki posao.

Fudbalska/sportska pravda jer je na kraju pobedio najbolji – Španija.

Umor jer je bilo naporno ispratiti više od 100 utakmica, gledati ih u ne baš ‘normalnim’ terminima (zar ne vidiš da mi se oči sklapajuuu…) i ujutru doći na posao i raditi sve ostalo.

Mundijal je počeo klaj-klaj, nije se osećala ‘ona’ atmosfera kada se igra svetsko prvenstvo kada sve staje i kada je fudbal zaista kralj sportova (neki bi rekli i života).

Jeste, bilo je menjaže sličica, jeste da su se gledali prenosi utakmica, ali i ako se preskoči neka – nije drama.

Toga ranije nije bilo ili je bilo u znatno manjoj meri.

Ali kako se Mundijal bližio kraju, pogotovo od početka nokaut faze, probudilo se ono uzbuđenje, iščekivanje, napetost, a bile su mi simpatične BBC novinarke koje su mene i druge kolege pitale za mišljenje:

„Šta da odigram? Na koga da se kladim? Ko će da pobedi?“.

Nisam im mnogo pomogao.

Da počnem podvlačenje crte onim zbog čega se i organizuje Svetsko prvenstvo – fudbalom.

norveški navijači, navijači norveške, svetsko prvenstvo u fudbalu

IMAGN IMAGES via Reuters/Jeff Romance

1) O fudbalu, igrama, akcijama

Kao i uvek, bilo je i lošijih, ali i dobrih utakmica, i spektakularnih.

Odmah ću u glavu.

  • Najbolja utakmica

Nemam dilemu, to je duel Argentine i Egipta u osmini finala.

Ne podnosim kad ne pogledam neku utakmicu, a onda sledećeg dana vidim rezultat 4:3 ili 5:4.

Ovu sam, srećom, gledao od početka do kraja. Netremice.

Svega je tu bilo, uzbuđenja, šansi, preokreta…

Prodor Haisema Hasana pored aut-linije za nepriznat gol Egipta za 2:0, po meni, jedna od najboljih minijatura koju smo videli na turniru.

I teledirigovano dodavanje Muhameda Salaha.

Celu akciju Egipta pogledajte OVDE.

Osim te, u rang najuzbudljivijih spadaju i Argentina – Zelenortska Ostrva, ali pre svega Engleska – Argentina, čudesnih pola sata ‘gaučosa’ i magija Lionela Mesija za pobedonosni gol kada je u trepavicu pogodio jednog od najnižeg u šesnastercu, Lautara Martineza, u ‘moru’ engleskih kula.

  • Najzabavnija utakmica

Fudbal u osnovi jeste zabava, pa sam ovu kategoriju izmislio.

Svakako da je najzabavniji meč bio Engleska – Francuska za treće mesto.

Iako ulog jeste bio medalja, više je to bio revijalni meč, gotovo da se igralo bez odbrana, postignuto je 10 golova, a moglo je bar još pet.

egipat - argentina, nepriznat gol egipta u utakmici protiv Argentine

REUTERS/Omar Aziz
Nepriznat gol Egipta u meču protiv Argentine (za 2:0), posle fenomalnog prodora Hasan, neverovatnog dodavanja Salaha – strelac je bio Mustafa Ziko
  • Najlepši gol

Nemam dilemu: bio je to onaj spektakularni udarac fudbalera Zelenortskih Ostrva Sidnija Lopesa Kabrala za 2:2 u utakmici protiv Argentine.

I on i ostali saigrači uhvatili su se za glave u neverici. I ja sam.

Gol pogledajte OVDE.

argentina- zelenortska ostrva, gol zelenortskih ostrva za 2:2

REUTERS/Marco Bello
Gol fudbalera Zelenortskih Ostrva Sidnija Lopesa Kabrala za 2:2 u utakmici protiv Argentine
  • Najbolja taktika

Utakmica Španije protiv Francuske u polufinalu.

Vezni red Španije, pre svih Rodri i Fabijan Ruiz su zaključali sve, bili su svuda u svakom trenutku, samo što nisu uzeli ključeve stadiona i zatvorili ga kada je i poslednji gledalac izašao.

Bio sam u čudu kako su se Francuzi od razgoropađenih petlova do tada na turniru, pretvorili u tek izlegle ptiće.

Genijalna taktika Luisa De La Fuentea, koji je održao čas Didijeu Dešanu.

Kako je De La Fuente napravio fudbalsku mašinu pročitajte u OVOM TEKSTU.

  • Najdosadnija utakmica

Za mene nema dosadne, tako da je odaberite sami.

Odigrane su 104 utakmice, sigurno ćete pronaći neku tokom koje ste vrteli kanale, pa ste se vraćali ili ste jedva čekali pauzu za osveženje da pogledate reklame.

Pogledajte video: Šta kažu navijači – najbolji ili najgori Mundijal

The British Broadcasting Corporation

2) FIFA, Infantino i Tramp

Neko bi čelnicima Međunarodne fudbalske federacije (FIFA) trebalo da stane na put, jer su postali jači i od… vanzemaljaca.

Razumem da je fudbal odavno postao biznis, ali aman ljudi, zaustavite se.

Fudbal je počeo kao igra siromašnijih slojeva društva, kao zabava, romantika.

Niste vi u centru pažnje, nego oni koji igraju i oni koji vole to da gledaju.

Format od 48 reprezentacija učesnica je možda prevelik, ali je mnogo važnije što su igrači morali da za nekoliko dana prelaze velike udaljenosti.

Uzmimo, na primer, reprezentaciju Bosne i Hercegovine (BiH).

U grupnoj fazi igrali su prvo u Torontu u Kanadi, pa u dva američka grada: Sijetlu i Los Anđelesu.

Za nekoliko dana su prešli više od 5.000 kilometara (gruba procena), a dodajmo na to različite vremenske uslove, terene, period prilagođavanja…

Ili engleski tim koji je počeo prvenstvo u Dalasu, pa igrao u Bostonu, onda su išli u Nju Džersi/Njujork, pa u nokaut fazi ‘skoknuli’ do Meksika i nadmorske visine od 2.000 metara, pa nazad u Ameriku, u Majami, Atlantu i na kraju se vraćaju na Floridu, u Majami.

Pogledajte video: Da li gledanje Mundijala loše utiče na zdravlje

Na stranu kilometraža i naporna putovanja, kao velika mrlja ostaje poziv američkog predsednika Donalda Trampa čelniku Svetske kuće fudbala Đaniju Infantinu da poništi crveni karton fudbaleru SAD-a.

‘Znaš, Đani, burazeru, učinio sam ti, učini i ti meni, važi?’.

Karikiram, ali možda i nisam daleko od toga kako je zvučao taj razgovor.

Dakle, FIFA ima pravila koja sama brutalno prekrši i onda traži od drugih da poštuju te iste propise.

Ali mnogo pre tog poziva, FIFA se obrukala.

Ono što se dešavalo fudbalskoj reprezentaciji Irana, a potom i somalijskom sudiji koji je vraćen sa aerodroma u Americi, trebalo je da bude poziv svim nacionalnim savezima da se povuku i kažu: ‘Evo, igrajte sami, po vašim pravilima, tu neku vašu igru’.

3) Voljeni autsajderi i paragvajski ‘bokseri’

U ljudskoj je prirodi da se stane uz slabije, da se bude na njihovoj strani.

Koliko ste samo puta gledali neki film, recimo „Gospodara prstenova“, i navijate da se Gandalf i družina, iako brojčano slabija, odupru silama zla?

Normalno je da smo svi bili uz Demokratsku Republiku Kongo protiv Engleske ili za Senegal protiv Belgije, što smatram jednim od najšokantnijih ishoda na ovom turniru.

Vodiš 2:0 do 86. minuta i izgubiš. Neverovatno.

Dvojica igrača koji su na mene ostavili najjači utisak su, zanimljivo, bekovi.

Osim pomenutog Egipćanina Hasana, za oko mi je zapao i levi bek Obale Slonovače Gilejn Konan ili što bi bivši sudija Raka Đurović rekao ‘igrač u narandžastoj opremi sa brojem 3’, igrao je izvanredno.

Jeste da Konan ima 30 godina, što će reći da je već poznato ime u svetu fudbala, ali svetsko prvenstvo i jeste prilika da te ‘osvetle reflektori’.

Šteta je što nije imao još nekog u timu da ga isprati, ali ako posle Mundijala ne bude potpisao za neki jači klub od njegovog sadašnjeg, portugalskog Žila Visentea – iskreno ću biti šokiran.

A i skauti ovdašnjih klubova bi mogli da se zainteresuju.

Ionako je srpski fudbal u deficitu sa bekovima.

Kurasao i Zelenortska Ostrva. Kakva egzotika!

Ima li nekoga na ovoj planeti da nije bio uz ove dve reprezentacije, posebno uz afričke Ostrvljane koji su dali i dušu i telo, ali i najlepši gol na turniru (protiv Argentine)?

Svaka čast, momci.

Ne znam kada će neka afrička reprezentacija dogurati do finala Mundijala i osvojiti ga, ali nije daleko.

Trebalo bi malo da porade na koncentraciji u završnici, mirnoći, ali neka nastave da se igraju fudbala.

Došli smo do tamne strane među autsajderima.

Fudbaleri Paragvaja uspeli su ono u čemu, čini mi se, niko nikad nije – da neko ko je proglašen za tim bez mnogo šansi, a samim tim favorit kod publike, postane jedan od najomraženijih.

Za onako prljave startove protiv Francuza neko je morao da bude kažnjen dužim odsustvovanjem iz fudbala.

A najluđe od svega je što niko od igrača Paragvaja nije dobio ni usmenu opomenu, a kamoli žuti.

Tako stigosmo do još jednog utiska – suđenje.

4) Kosa, sajla, VAR: Reč, dve o suđenju

Podeljena su mi osećanja o video tehnologiji (VAR).

Da, usporava igru, ‘ubija dušu fudbalu’, kako su rekli Hrvati, mnogo je dilema kad se oglašava, kad ne, zašto se oglašava ili ne, ali u nekim situacijama je bila vrlo korisna.

Recimo, u pomenutoj utakmici Francuska – Paragvaj kada sudija, iako je bio njemu ispred nosa, nije video očigledan faul za penal, nego ga je svirao tek pošto je reagovao VAR.

O spornim odlukama, pogotovo u utakmicama Portugal – Hrvatska, Argentina – Egipat i Norveška – Engleska, toliko toga je napisano da ne moram da delim naknadnu pamet.

Za Pjerluiđija Kolinu, jednog od najboljih arbitara svih vremena, a sada šefa sudijske organizacije u FIFA, ničeg spornog nije bilo ni na utakmici Norveška – Engleska ni u duelu Portugal – Hrvatska.

„Postoji oscilacija kada dodirne glavu hrvatskog napadača, pa ravna linija i nova oscilacija kada lopta dodirne leđa portugalskog defanzivca.

„Sistem ne detektuje kontakt sa kosom, već sa glavom“, smatra Kolina da hrvatski fudbaler Igor Matanović nije dodirnuo loptu samo kosom, već i temenom.

Pogledajte video o lopti Triondi i senzoru u njoj

Ipak, pored dlake koja je odlučila meč Portugal – Hrvatska i sajle nad terenom u meču Norveška – Engleska, za mene je najspornija odluka bio nepriznat gol Egipta za 2:0.

Da, bio je faul nad Lisandrom Martinezom kod šesnesterca Egipta, ali čekajte: da li treba da premotamo utakmicu unazad 20 minuta da bismo videli da nije bio neki sporan trenutak?

Neko će reći: „Da je VAR postojao pre 40 godina, gol Dijega Maradone ili ‘Božje ruke’ ne bi bio priznat“.

A ja na to odgovaram: „Ali VAR tada nije postojao i kraj diskusije, pomirite se sa tim“.

5) Navijači: Ludi Argentinci, norveško veslanje i ispunjeno obećanje Vejna Runija

Ako izuzmemo ono odbrojavanje pred početak svake utakmice i poluvremena – ne, nikad neću pristati na NBA atmosferu – bilo je vrlo zanimljivo i bučno na tribinama, i oko njih.

Zagovornik sam ideje da Argentinci uvek imaju zagarantovano mesto na svetskim prvenstvima bez kvalifikacija.

Onakvu atmosferu kakvu oni prave, to ne može niko.

Takva zaluđenost, fanatizam, strast, emocija, ispuštanje duše na svaku propuštenu šansu i buka do svemira kad se da gol – voleli ih ili ne, oni jesu nešto posebno, neizbežan začin na svetskim prvenstvima.

Da ne bude zabune – saglasan sam sa svima koji smatraju da Argentinci igraju ‘prljavo’ (nije neka novost, zar ne?) i da nekad ne umeju sportski da podnesu poraz, pa ni kad ih protivnik nadigra, kao Španija.

navijači argentine, argetinski navijači, svetsko prvenstvo u fudbalu

REUTERS/Megan Varner

Norvežani su oduševili onim njihovim veslanjem i davanjem ritma uzvicima ‘ro-ro’.

Na kraju su svi veslali, pa i legendarni engleski fudbaler Vejn Runi, sada komentator BBC-ja.

Pošto je obećao da će veslati ako Norvežani izbace Brazil i plasiraju se u osminu finala, bio je čovek od reči.

Kako je izgledalo veslanje Runija i još dvojice bivših engleskih igrača na reci Hadson u Njujorku, takođe BBC komentatora, Džoa Harta i Mike Ričardsa, pogledajte OVDE.

Pogledajte video: Gospodin ‘Ro Ro’ – navijač koji je povezao Vikinge i fudbal

O Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini

Van ovih utisaka, da pomenem i jedine dve reprezentacije sa Balkana koje su igrale na nikad većem Mundijalu.

Hrvatskoj je nedostajao pet godina mlađi Luka Modrić.

I možda malo više hrabrosti dosadašnjeg selektora Zlatka Dalića da Modrića ostavi na klupi i ubaci ga kao džokera.

Ali, budimo realni: da imate Modrića u timu, da li biste imali hrabrosti da ga ne stavite u tim?

Ja ne bih.

Čovek je dokazao vanserijsku i vanvremensku klasu, a Hrvate je bukvalno jedna odluka, jedan gol, jedna dlaka delila od možda nekog novog velikog uspeha.

Zrno hrabrosti jeste nedostajalo Sergeju Barbarezu.

Bosna i Hercegovina se nije obrukala, ali ne može ni da bude previše zadovoljna učinkom: bod protiv Kanade i pobeda nad Katarom.

Realno je da su oba rezultata mogla da se predvide.

Za nešto više, ipak, BiH treba i više iskustva i znanja. Talenat, nesumnjivo, postoji.

Šta sad?

Došao je onaj dan, prvi posle Svetskog prvenstva, kada vas niko neće smarati pitanjima: ‘Ko igra danas/večeras?’.

Ali to će nedostajati.

Mesec dana unazad ste gledali utakmice svakog dana i… šta sad?

Srećom, mi u Evropi imamo Evropsko prvenstvo za dve godine – dobro, i ostali kontinenti imaju njihove turnire – ali turnir na ovom kontinentu jeste ‘svetsko prvenstvo u malom’.

Uostalom, od osam ekipa u četvrtfinalu ovog Mundijala, sedam je bilo iz Evrope.

Biću stariji za te dve godine, ali i mlađi u odnosu na 2030. kada počinje još jedan ludi Mundijal u najavi – u šest zemalja i na tri kontinenta.

Ko će da dočeka?!

BBC na srpskom je od sada i na Jutjubu, pratite nas OVDE.

Pratite nas na Fejsbuku, Tviteru, Instagramu, Jutjubu i Vajberu. Ako imate predlog teme za nas, javite se na [email protected]

Mojih pet utisaka o Svetskom prvenstvu u fudbalu 1

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na X nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.

Komentari