Merač brzine posle udesa

Getty Images
Oko 600 ljudi godišnje strada na putevima u Srbiji

Nenad Marković ima 53 godine i radi kao profesor fizičkog.

Jedan četvrtak nikada neće zaboraviti.

„Bio je dan, jutro, oko pola 11. Vozio sam malo brže i nisam razmišljao o vožnji, nego o onome što me čeka tamo gde sam išao.

„Išao sam da obiđem baku koja je bila na samrti“.

Kako kaže, pored brzine kojom je vozio problem je bila i nepreglednost puta – veliko rastinje na krivinama zbog kojeg se nije lepo videlo ko ide u suprotnom pravcu.

„Ovaj sa suprotne strane je malo sekao krivinu, ja sam izašao iz nje i direktno smo se sudarili.

„On je bio jači, vozio je kamion, a ja običan golf, pa sam… Malo više nastradao“, kaže za zadrškom.

To „malo više“ znači prelom butne kosti, rebara i naprsnuće lobanje.

„AMAN!!!“

Udese poput ovog gotovo svakodnevno viđamo širom Srbije, jedino što neki završe sa malo više povreda od Nenadovih.

Ili ih jednostavno više ne bude.

Slupan automobil

Getty Images
Prekoračenje brzine je najčešći uzrok udesa u Srbiji

Utorak, 9. oktobar biće zapamćen po stravičnom bilansu: Osam ljudi je poginulo, a više od 30 je povređeno u dva lančana sudara na autoputu Beograd – Niš, na deonici od Ćuprije do Jagodine.

Nesreće su se dogodile na udaljenosti od 400 metara, a učestvovalo je 40 vozila vozila svih vrsta i veličina, od čega čak 16 kamiona.

Troje ljudi je stradalo u smeru iz Niša, a četvoro u smeru iz Beograda, saopštio je MUP, ističući da među povređenima ima i stranih državljana.

Kako se navodi, do nesreće je došlo „zbog slabe vidljivosti uzrokovane maglom“.

„AMAN!!! Držite odstojanje AMAN!!! Poštujte pravilo dve sekunde AMAN!!! Ne nabijajte se vozilu ispred u gepek AMAN!!!“, napisao je na Tviteru nakon nesreće Damir Okanović iz Komiteta za bezbednost saobraćaja.

Jasna računica

„Uz taj tvit sam okačio i fotografiju autoputa u Beogradu, na kojoj se vidi da su vozila i tu bila svega nekoliko metara udaljena jedno od drugog“, kaže Okanović za BBC na srpskom.

„Veliki je problem ta niska veoma svest dobrog dela vozača koji ne shvataju potrebu držanja odstojanja između vozila“.

Svedoci lančanih sudara na autoputu kažu da je magla bila „kao zid“ i da se ništa nije videlo.

Ako brzinu saberemo sa takvom maglom i nedovoljnim rastojanjem između vozila, računica uzroka teških nesreća kod Jagodine je jasna.

Prema Okanovićevim rečima, na srpskim putevima godišnje u proseku život izgubi oko 600 ljudi, uz 20.000 povređenih.

Okanović ističe i prekoračenje brzine najčešći uzrok saobraćajnih nesreća.

„Na primer, nije poznato da je neko kažnjen zbog nebezbednog odstojanja, što je problem i zakonske regulative koja to ne određuje precizno“.

Kako kaže, u zakonu se navodi da je vozač dužan da ima takvo odstojanje da u slučaju potrebe može da zaustavi vozilo, ali distanca je proizvoljna.

„Nije precizno propisano i onda se ljudi nabijaju jedni drugima u gepek i misle da je to bezbedno“, navodi Okanović.

Sudar kod Jagodine

Fonet
Hitna pomoć je zbog blokiranog puta imala problem da povređene u udesu kod Jagodine odveze u bolnicu

„Ma, neće meni“

Kao jedan od veliki problema Okanović ističe i „ma neće se to meni desiti“ stav velikog dela vozača.

„Od svih ljudi koji su kod Jagodine poginuli i koji su povređeni, da li je iko mislio da će to da mu se desi? Da će skončati kod neke Jagodine ili Ćuprije?“

Automobil koji ide 100 kilometar na čas za sekund pređe 26 metara, a po magli vidljivost može da bude znatno manja od toga.

„U tim situacijama kada naletite na kamion – koji, na primer, stoji zbog nekog udesa – nećete stići ni da pipnete kočnicu pre nego što udarite u njega u punoj brzini“, ističe Okanović.

Sistemski problem je što se tokom obuke novih vozača ne posvećuje dovoljno pažnje konkretnim stvarima, kaže Okanović.

„Imamo pitanja kolika je važnost registracione tablice, ali nemamo šta je pravilo dve sekunde“.

Ni Miško više neće da vozi

Svi naši metroi koje smo želeli

Voz je uvek brži

Pravilo dve sekunde nalaže da bi trebalo da prođu dve sekunde između vašeg prolaska pored nekog objekta ili znaka, a nakon što je vozilo ispred vas isto to uradilo.

Školski – šmekerski

Instruktor vožnje Bojan Branković za BBC kaže da uzrok teških saobraćajnih nesreća nisu greške početnika.

„Uglavnom su to ljudi koji voze godinama… Brzina ih košta glave“.

On navodi da budući vozači tokom obuke nauče sve što je potrebno, ali da problem nastane čim iz klupa pređu na put.

„Onda neće više da voze školski, nego ‘šmekerski’. Zaborave sve što su učili i rade sve suprotno“, ističe Branković.

„Problem je žurba, preče im je da stignu dva minuta ranije i onda bude svašta. Posle bude kasno“.


Šta kad je magla

  • Uključite sva četiri pokazivača pravca i polako usporavajte dok brzina ne bude takva da je moguće po potrebi bezbedno se zaustaviti
  • Sklonite se sa puta, ali samo na predviđenim mestima – parkirališta, pumpe…
  • Nikako ne kočiti naglo i zaustavljati vozilo – u tom slučaju neko može da naleti na vas, što može biti kobno
  • U slučaju da vozilo stane u gustoj magli, odmah izaći iz automobila i udaljiti se na bezbedno

Vreme reagovanja

Okanović ističe i da postoji problem sa sistemom reagovanja nakon udesa.

„Recimo da je lančani sudar bio u Lapovu. Pitanje je kada bi pomoć stigla, jer tamo nemaju službu Hitne pomoći“.

Kako kaže, kad je neko određivao koliko će koja opština imati vozila Hitne pomoći, isključivo su se vodili brojem stanovnika.

„Lapovo koje ima 25.000 ljudi po zakonu nema pravo na to, a niko nije razmišljao da tamo prolazi međunarodni Koridor 10 i 150.000 vozila dnevno tokom sezone.

„Da je tamo bio sudar, lekari bi u mantilima i klompama morali na teren, a to sporo ide“.

Prema njegovim rečima, trebalo bi da postoji centar za obaveštavanje koji bi prema gustini magle menjao dozvoljenu brzinu vožnje.

Sudar kod Jagodine

Fonet
U udesu kod Jagodine učestvovalo je oko 40 vozila, od čega čak 16 kamiona

Deca

Bitna stavka bezbednosti je i da deca sve vreme moraju da budu u specijalnim sedištima.

„Bez obzira da li idete u vrtić koji je udaljen na 100 metara ili do tetke koja je na 100 kilometara to jednostavno mora“, kaže Okanović.

„Saobraćajna nezgoda ne bira ni vreme, ni mesto, dete uvek mora da bude bezbedno“.

U vremenu društvenih mreža, telefona i fotografisanja na svakih nekoliko minuta, postoji još jedan problem.

„Ima roditelja koji ne samo da ne stavljaju dete u sedište, nego ih voze u naručju na prednjem sedištu, pa i za volanom, dok ponosna majka snima telefonom sa suvozačevog sedišta.

„Ne možemo reći su to ljudi koji ne vole svoju decu, već da je njihova svest toliko niska da ne znaju šta rade“.


Šta posle udesa

  • Probajte da se smirite – što ste mirniji, bićete efektniji
  • Proverite da li su svi u vozilu dobro
  • Ako se neko žali na bol u vratu ili je bez svesti, nikako ga ne pomerajte – pomeranje može da izazove dodatne povrede
  • Povređene pomerati jedino ako postoji pretnja od vatre, eksplozije, dima ili ako se oseća miris goriva
  • Pozovite policiju i Hitnu pomoć

„Greška“

O tome kakvo je stanje na srpskim putevima, pokazuje i slučaj iz 2004. godine, kada je država u Ženevu slala zvanične podatke o udesima.

„Kroz tabelu i statističku grešku su primetili da imamo pešake poginule na autoputu, pa su nam napisali ‘greška, kako pešaci da poginu na autoputu’, pretpostavljajući da je to nemoguće.

„Dakle, ta pojava da pešaci pretrčavaju ili se kreću autoputem je izgleda specifična samo za nas“, ocenjuje Okanović.

Kako kaže, korak dalje je da autobusi ukrcavaju i iskrcavaju putnike na autoputu, navodeći primer stanice posle Zmaja, na ulazu u Beograd.

On ističe da trenutno postoji trend smanjenja broja poginulih, ali ni blizu koliko treba da bude.

„Strategijom bezbednosti saobraćaja propisano je da do 2020. treba da imamo 365 poginulih u udesima, a prošle godine smo imali 579 stradalih, dakle treba da smanjimo za 200″.

„Sistemskim merama se sve može rešiti, pitanje je da li ćemo nešto uradili ili čekati neku novu Jagodinu“, zaključuje Okanović.

Cvet na mestu pogibije

Getty Images
Cvet na mestu pogibije u saobraćajnoj nesreći

Ne brže od života

Markovićeva nesreća dogodila se 28. maja 2009. godine na putu između Smederevske Palanke i Mihajlovca.

Da li će je ikada zaboraviti? Sigurno neće.

Tog dana je više od jednog sata sa polomljenom nogom i krvavom glavom sedeo u slupanom automobilu.

„Plinska boca je bila iščupana, pa je šištao plin i dok nije stigla Hitna pomoć iz Smedereva tako sam sedeo, niko nije smeo da priđe da me izvuče.

„Moglo je sve da eksplodira i da me nema“.

A baka? Baka je preminula. I to otprilike u vreme kad je on imao udes, žureći da je vidi.

Na pitanje šta mu danas prođe kroz glavu kad se osvrne, kaže:

„Tada, odmah posle udesa, bio sam svestan, ali sam posle toga pao u nesvest. Ostala mi je samo slika vozača kamiona koji je bio zaprepašćen.

„Sada samo mislim na to da treba voziti sporije i obraćati pažnju na druge u saobraćaju.

„Ma ne samo da se sporije vozi… Sporije da se živi“.


Pratite nas na Fejsbuku i Tviteru. Ako imate predlog teme za nas, javite se na bbcnasrpskom@bbc.co.uk

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na Twitter nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.

Komentari