Beograd otvoren grad 1Mirjana Popović Radović

Stihove Pink-hita „Skupa ko Dubai“, koji sam čula nedavno, ne treba olako odbaciti kao beznačajan šund, već oslušnuti iza zloslutni poklič novogovora, iza koga je ideologija. Ona vlada Srbijom uprkos svim pobunjenim gradovima.

Reči su: „… U „Beogradu na vodi“, gde se ljubav vodi, ne ostavljaj me samu u luks-apartmanu…“

Da li su slike ambijenta ove pesme ta „Budućnost Srbije“(?), kojoj se teži, povezujući naš drevni grad sa Dubaijem i kultom novca? Ova kupoprodajna estetika i ženu-pevačicu svodi na objekat skupe požude. Njeno izvijanje tela u isticanju bogatstva presvlačenjem, prati reči pesme, govoreći o siromaštvu duha iza agresivne banalnosti. Radi se o ideologiji korupcije kao sposobnosti, globalizacijom „Beograda na vodi“ sa širom korupcijom jednog Dubaija.

Za urbanističke teorije „gradotvorstvo je stvaranje jednog sveta“, pa višemesečni protesti građana Srbije, nastoje da spreče urušavanja, kao u Grdeličkoj klisuri, ili jeftinom šljokica – kulturom, od novca građana, da bude skupo plaćena zamena urbanog nasleđa generacija, bilo da je to drveće na Kalemegdanu, Park vojvode Vuka ili most preko Save…

Neophodno je da protesti naznače repere čovekomerne ideologije za 21. vek, nasuprot ideologije kič-potrošačko-prodajne kulture.

Građanska neposlušnost biva trasiranje novog demokratskog puta, zasnovanog na građanskom egzistencijalizmu, u Londonu, Parizu, Beogradu… eho je budućnosti.

Autorka je pisac knjige „Beograd kao autobiografija“

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na Twitter nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.

Komentari