"Da nije bilo Savamale, ne bi bilo Starice, pa ni rušenja spomenika palim borcima u Negrišorima": Srbija u raljama investitorskog nasilja 1Ilustracija Foto: FoNet /Marko Dragoslavić

Srušili Kinezi spomenik kod Lučana, k‘o Vućić Savamalu. Naizgled, dva rušenja nemaju ništa zajedničko, ali ta crnohumorna doskočica je kontinuirana paradigma našeg, „zlatnog doba“.

Da nije bilo Savamale, ne bi bilo Starice. Da nije bilo nje i ostalih „investicionih“ rušenja, zacevljenja, bušenja i graditeljskog varvarizma, ne bi bilo srušenog spomenika žrtvama u Prvom i Drugom svetskom ratu u selu Negrišori, kod Lučana.

Iz temelja je iščupan postament od osam sargofaga, rasute skulpture, ostaci mermernih ploča sa uklesanim imenima poginulih vire iz razrovane zemlje. Prizor užasa.

Dve su zvanične verzije tog skandala.

Po jednoj, koju nudi čelnik opštine Lučani, bager-kašikar kineske kompanije, koja obavlja radove na deonici auto-puta Pakovraće – Preljina, savim „slučajno i nenamerno“ je zakačio i srušio celu spomeničku kompoziciju.

"Da nije bilo Savamale, ne bi bilo Starice, pa ni rušenja spomenika palim borcima u Negrišorima": Srbija u raljama investitorskog nasilja 2
Foto: Privatna arhiva

Drugu verziju nudi ministar Goran Vesić. Priznaje da je spomenik nelegalno srušen i ne pominje „slučajnosti“ koje nudi njegov partijski kolega iz Lučana.

Međutim, Vesić izbegava da saopšti naziv kineske kompanije, već barata pojmom „izvođač radova“.

Za spomenik koji je sravnjen sa zemljom, kaže da je “oštećen“ i poentira – „građani su uznemireni“, pa zahteva od „izvođača radova“ da ga rekonstruiše i vrati na mesto na kome se nalazio ili ga izmesti na drugo, prikladnije mesto“, jer, valjda, smeta auto-putu.

Tom anononimnom „izvođaču radova“ sve je dozvoljeno, samo zato što su srpski i kineski carevi ugovorili biznise, a Vesićevi eufemizmi su pokušaji da ne vidimo ono što vidimo – Srbija je srušena.

Sve što smeta „naprednoj“ Srbiji, njenim „investotrima“ i njenom „zlatnom dobu“ treba sravniti sa zemljom. Poželjno je rušiti noću ili nedeljom, kao u lučanskom slučaju.

Mada izgleda kao da je kineski bager srušio spomenik, on to nije uradio. Mi smo ga srušili, nebrigom i pristajanjima na sve forme rušenja – od ličnog dostojanstva do spomeničkog nasleđa.

A, kada dopustimo „izvođačima radova“ da nam menjaju prirodu i geografiju, menjaće nam društvo i istoriju. I, šta ćemo tad?

Stavovi autora u rubrici Dijalog ne odražavaju nužno uređivačku politiku Danasa.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na Twitter nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.

Komentari