Foto: Freeimages/cierpki

 Prva i osnovna karakteristika u većini zemalja je da je poreski sistem relikt feudalizma, koga se te zemlje i dalje strogo pridržavaju tretirajući poreske obveznike kao podanike.

Druga karakteristika je diskriminacija poreskih obveznika ne ograničavajući ih samo na domicilne zemlje. Treća je rezultat funkcionisanja prve dve karakteristike, a to su zemlje poreskih rajeva „Panamski papiri“, Karipska ostrva, zemlje u kojima se registruju of šor i multinacionalne kompanije. Progresivno oporezivanje je nesumnjivo relikt feudalnog uređenja država.

Državi kao i feudalcima je uvek malo para i čine sve da mogu što više da zahvate od obveznika zadržavajući ih u statusu podanika. Jedini pomak od feudalizma su razne olakšice, ali progresivno oporezivanje nema nikakvo opravdanje ni političko ni ekonomsko. Tipičan primer političkog funkcionisanja poreskog sistema je slučaj gangstera Laki Lučana kome su zbog pomaganja pri savezničkom iskrcavanju u Italiji za vreme Drugog svetskog rata oprošteni kriminalni i poreski delikti u SAD kao i osuda Al Kaponea samo za poreske delikte. Zemlja sa najstrožim poreskim zakonima sebi može da dozvoli takve ustupke. Progresivno oporezivanje praktično kažnjava najpreduzetnije obveznike umesto da ih stimuliše. To ima velike posledice. Povlačenje kapitala iz razvijenih zemalja i revitalizacija neoliberalizma su vrlo evidentna.

Uvođenjem digresivnog oporezivanja te posledica bi bile otklonjene a države bi daleko više prihodovale od poreza zbog novih ulaganja u sopstvene ekonomije što bi rezultiralo povećanom potrošnjom, otvaranjem novih radnih mesta, pa potrošnjom novozaposlenih, pa smanjenjem nezaposlenosti… A od poreza na povećani promet se daleko više popunjava državna kasa nego što omogućava progresivno oporezivanje da ne govorimo o proširivanju infrastrukturnih kapaciteta i novih radnih mesta i u ovoj oblasti. Neoliberalizam je praktično potrošačka korpa na ivici socijale, a rezultat je progresivnog oporezivanja. Ozbiljnija potrošnja ovih slojeva stanovništva je praktično „mislena imenica„.

Degresivno oporezivanje bi poreske rajeve koji su oduvek postojali pretvorilo u punktove ekskluzivnog turizma i hepeninge džet seta. Degresivno oporezivanje vodi ka punoj zaposlenosti, povećanoj potrošnji, kontinuiranom povećanju budžeta i lagodnom funkcionisanju političkog sistema. U praksi to izgleda ovako: osnovna poreska osnovica se oporezuje sa dosadašnjom poreskom stopom koja povećavanjem prijava lagano opada do zakonskog minimuma. Ovakav način je maksimalno stimulativani i obveznike oslobađa iznalaženja raznih mogućnosti smanjivanja poreske osnovice koje su često na ivici zakona pa i prekršavanja. Knjige ostaju otvorene za državu i obveznici mogu legalno da svoje prihode troše prema svojim nahodjenjima a najčešće u pravcu povećanja ulaganja što dovodi popunjavanja državne kase U toj igri svi dobijaju i vlasnici kapitala i zaposleni i država.

Jedna od najupečatljivijih posledica progresivnog oporezivanja je nastanak multinacionalnih kompanija. One nastaju povlačenjem kapitala iz razvijenih zemalja gde je progresivno oporezivanje najoštrije u neke „rajeve“ , plasiranje u neke manje razvijene zemlje uz tvrdi neoliberalizam, istina uz povećanu zaposlenost samo uz za život neophodnu potrošnju. Progresivno oporezivanje praktično „ jede svoju decu“ nudeći ekonomije brze zarade proizvodnja i trgovina oružjem, proizvodnja i promet neobnovljivih energenata i tsl. bez izgleda za neki ozbiljniji razvoj.

Autor je ekonomista iz Zemuna

Povezani tekstovi