Kome je sve u Srbiji isteklo vreme: To nije Mićunovo 1foto: Amir Hamzagić/ATAImages

Kao filozof, profesor, politički zatvorenik, parlamentarac i demokrata, ostavio je trag koji prevazilazi jednu stranku i pripada političkoj istoriji Srbije, saopštila je DS nakon što je preminuo

„Čovek je kucnuo u čašu i rekao: ‘Isteklo Vam je vreme'“ navela je akademik Vida Ognjenović, predsednica Srpskog PEN centra, profesorka Fakulteta savremenih umetnosti u Beogradu, književnica i pozorišna rediteljka, gostujući 27. maja ove godine u „Pravi ugao“ RTV1, a povodom smrti profesora Dragoljuba Mićunovića.

Navode sa početka teksta je izrekao predsednik Glavnog odbora Demokratske stranke na njenoj sednici od pre oko osam godina, kada je Mićunoviću, dok je obrazlagao zbog čega ne bi bilo dobro da ova stranaka bojkotuje izbore, oduzeta reč, a on, nakon što je upitao predsedavajućeg da li misli da mu je isteklo vreme i dobijanja potvrdnog odgovora, zajedno sa Vidom Ognjenović napustio ovaj skup. Dragoljub Mićunović je međutim, dan nakon te sednice, gostujući u „Dan uživo“ N1, opovrgao da je napustio sednicu GO DS iz tog razloga, već da je na kratko izašao da popije kafu i da se vratio da glasa protiv predloga da ova stranka uzme učešće u formiranju i uđe u „Savez za Srbiju“, za koju je 180 bilo „za“ a samo njih devet „protiv“.

„Oni su napravili jednu proceduru, skupštinsku, koja teško da može da bude debata. Vi date pet minuta ljudima koji imaju šta da kažu i nekima koji će tu samo nešto reći“, naveo je Mićunović na koji način je izostala neophodna rasprava.

A upravo to o čemu je govorio Mićunović je model koji je prisutan ne samo u Domu Narodne Skupštine RS, strankama, bez obzira kako se one u nazivu profilišu, već i u lokalnim samoupravama, državnim preduzećima, sindikatima, esnafskim udruženjima, nevladinim organizacijama i drugim skupinama u kojim je centralna uloga jednog čoveka (predsednika, direktora) na kreiranje toka i sadržaja predloga, koji samo treba da se usvoji, bez šire debate o tome. Zato i nije čudo što se Mićunović zalagao da mora da se princip vladavine jednog čoveka obori i učini nemogućim. „Stranke služe da budu vaspitači političkog života.

Pluralizam postoji da bi se stranke takmičile u projektima koji unapređuju društvo. Ono što želite od države, treba da negujete i u stranci, da imate jasne biračke spiskove, jasnu proceduru, debate. Nisu stranke tu samo da se grabe za vlast. Previše je uzan cilj da kažete samo da ovog čoveka nema: doći će drugi,“ rekao je Mićunović u „Dan uživo.“

A koliko je bio u pravu najbolje ilustruju brojni primeri u radu organa ovih organizacija, udruženja i dr. u kojima je jedan čovek na čelnoj poziciji i po nekoliko mandata, bez ograničenja. Tako su, na primer, u nekim sindikatima u Srbiji njeni predsednici iste osobe već neprekidno oko 23 godine. I ne samo oni već i članovi Glavnog ili Izvršnog odbora i generalni sekretari. Samo se povremeno rotiraju. Na taj način obezbeđuju da će se volja predsednika u svakom trenutku ispoštovati kroz donošenje odluka bez eventualnih kritičkih sadržaja onih koji bi je osporavali.

Slično je i u udruženjima, u kojima se na najvišim organima, najčešće skupštinama, rasprava po pojedinim tačkama dnevnog reda (koje je prethodno samo proceduralno, na predlog predsednika, usvojio izvršni organ) vodi po oprobanom principu – ograničenje vremena od tri do pet minuta. Oni koji imaju šta da kažu, svrstani su u isti koš sa onima koji samo troše vreme da bi podržali predlog odluke, po kojima je ona toliko „dobra“ da je svaka rasprava samo zamaranje skupa od onih koji se često kvalifikuju i kao lica koja baš ne misle dobro udruženju.

Neki u toj kvalifikaciji, podršci „lika i dela predsednika“ idu toliko daleko da one koji drugačije promišljaju „žigošu“ kao neprijatelje. Svojim istupima više liče na botove (najčešće imaju lični interes da tako postupaju) a cilj im je da zavaraju skup da to što je predloženo je većinsko opredeljenje: „štopuju“ vreme neistomišljenicima, pa je čest slučaj da predsedavajućeg podsećaju na isteklo vreme izlaganja „nepodobnih“. Oni nemaju odgovore na njihove argumente, već upotrebljavaju stereotipe (‘stalno isto priča’, ‘zamara nas’ i dr.).

Dragoljub Mićunović je bio u pravu, na šta je posetila Ljubica Gojgić, voditeljka „Pravog ugla“, kada je rekao: ‘Srpsko društvo je u deficitu slobode i perspektive i da će taj izazov svakako naići na odgovor. Ne pretim ali predviđam takvu situaciju. Mlada generacija će izaći na protest’. A taj protest je već oko godinu i po dana na političkoj i društvenoj sceni u Srbiji i na skupu od 23. maja 2026. godine na Trgu Slavija u Beogradu uspeo je to da potvrdi, okupivši 180 do 200 hiljada građana.

Ono što može da ga „potkopa“ je pokušaj da ga „podrže“ i neki od onih kojima je glavni adut u blokiranju debate, autokratskoj vladavini u svojim sredinama i upotrebi narativa u odbrani od kritičkih promišljanja: ‘Isteklo ti ili isteklo vam je vreme’. A vrednosti koje studenti u protestu promovišu je da je upravo njima isteklo vreme i da neće moći da ga izbegnu lažnom podrškom ovom pokretu.

Zato je i vredna pažnje poruka iz Saopštenja DS da za nju „njegovo ime (Dragoljub Mićunović) ostaje deo našeg identiteta, naše obnove i naše obaveze da nastavimo borbu za Srbiju slobodnih građana, jakih institucija i demokratskih vrednosti“.

Autor je diplomirani politikolog-novinar

Stavovi autora u rubrici Dijalog ne odražavaju nužno uređivačku politiku Danasa.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na X nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.

Komentari