Zgode iz života kardinala i ministra spoljnih poslova Francuske Taljerana (Šarl Moris de Taljeran – Perigor, 1754 – 1838) bile bi od koristi Srpskoj pravoslavnoj crkvi i episkopu Irineju bačkom, spikeru SPC i knezu crkvenom. A „crkveni knez“ Francuske vodio je spoljnu i unutrašnju politiku ove zemlje decenijama (u revoluciji 1789, kasnije u Napoleonovom carstvu, a značajnim delom i u vreme burbonske restauracije kraljevstva).

Ujutru u devet ulazio je u svoj kabinet, i sve je trajalo dvadesetak minuta, sa njegovim sekretarom Marselom.

– Spoljna politika i unutrašnja, moj Marsel! Kratko!

– Eminencijo, lajava pariska štampa piše kako ste doveli jedanaestu ljubavnicu, spremio sam oštar demanti.

– Ne, to su gluposti, bacite to!

– Lajava štampa piše i kako vi i ja sredstvima tajnog Dispozicionog fonda rušimo režime u Evropi.

– To odmah demantujte u celini i u detaljima, energično i javno.

– Ali, eminencijo, pa mi to odavde radimo.

– Ah, kada ćete shvatiti da pametna vlada demantuje samo tačne vesti!

Za Taljerana kažu da je bio moćan i beskrupulozan, ali mu diplomatsko umeće niko nije sporio.

A patrijarh srpski nalazi se ovih dana u kanonskoj vizitaciji po slovenskim i okolnim zemljama, a na prvom mestu je Rusija. Tamo su patrijarsi srpski i ruski, Irinej i Kiril, na pasja kola naružili Vladu u Beogradu. Pod kupolom Danilovskog manastira, drvljem i kamenjem su zasuli vladu premijera Dačića. Sve što su patrijarsi rekli publikovano je na mnogim jezicima u Evropi i na ruskom naravno, i stoji na zvaničnom portalu RPC. Sve smo proverili u strahu od Irineja bačkog, s kojim nema šale. U četvrtak, 18. jula, Patrijaršija u Beogradu objavila je demanti. U „celini i u detaljima“ je demantovano ono što su crkveni kneževi rekli u Moskvi. Ne oglašava se zvanični portparol SPC vladika bački Irinej i zabuna je opšta. Upravo se bio okomio na dnevnik Danas da je antisrpski, antipravoslavni list i tome slično, a nije štedeo ni skromnog saradnika Republike, nekom smušenom izjavom.

Ništa neobično, jer preosvećeni ne ljubi slobodnu štampu i ne snalazi se sa medijima na dužnosti portparola SPC. Njegov sabrat u Saboru, umirovljeni episkop Atanasije J. ga je javno optužio da je licemer i uzurpator u SPC. On je glavni – vladika bački – a ne patrijarh Irinej, stoji u pismu i poslanici Atanasijevoj. I to nije neobično. U Srbiji je u državi glavni gospodar Vučić i pita se za sve. Izgleda da je i u Crkvi slično. Neko iz Patrijaršije demantuje ono rečeno u Moskvi, a zvanični spiker ćuti. Čini se da znaju ono o legendarnom kardinalu Taljeranu – on je 1789. izdejstvovao sekularizaciju crkvenih dobara i ona su postala javno dobro Republike – i evo sada muke za sve nas.

Da li je tačno ono što su patrijarsi rekli u Moskvi ili nije, i da li je demantovana tačna vest – zabuna je opšta. Radi se o Kosovu i politici Vlade u Beogradu i u pitanju su odnosi između crkve i države koji su malo kome jasni. Demantuju iz Beograda iz Patrijaršije, a ne demantuju iz Moskve, jer su patrijarsi rekli ono što su rekli. Donedavno su nas uveravali da će država i SPC zajednički raditi za dobro naroda na Kosovu, a sada ništa od toga. Dosadašnja objašnjenja vladike bačkog bila su i ostala smušena i nikom živom nerazumljiva. Sada je, kako se čini, preosvećeni episkop zbunio samog sebe. Nije mu to prvi put. A ako država ima u ovom momentu jednu politiku prema Kosovu, a SPC drugu, onda su odnosi između države i Crkve dovedeni u pitanje. Otvaraju se ozbiljni problemi. Nije nepoznato da SPC ima stav o Kosovu i on je sadržan u Memorandumu SPC iz 2003. Politiku Vlade premijera Dačića znamo. Šta ćemo i kud ćemo?

Prvo pitanje glasi: Ko vodi Crkvu – da li Sabor i Sinod i patrijarh Irinej ili neko drugi? Da SPC ima svoju politiku za Kosovo, to znamo, ali nismo sigurni vodi li se ona iz Beograda ili iz Moskve. Da bi se razumele muke vladike bačkog Irineja, to bi valjalo razjasniti, radi SPC i radi samog vladike, ali i radi Srbije, koja rešava stogodišnji problem Kosova. Da će se Srbija pridružiti porodici evropskih naroda čini se da je jasno, ali ipak ne sasvim. Još mnogo toga treba da se uradi, i na Kosovu i u Srbiji. Iz Rusije nam stižu poruke da je EU „brod koji tone“ i da ne treba da se ukrcavamo na njega. To nam je potvrdio i poznati umetnik Nikita Mihalkov u društvu sa Nemanjom Kusturicom. Sada znamo da i crkvena Moskva ima svoj stav o Kosovu i da nam sam svjatjejši patrijarh moskovski i vascele Rusije Kiril takvu poslanicu šalje.

Mediji u Srbiji sa kojima opšti vladika bački Irinej nisu u ovom poslu nevini – malo-malo pa se zbune. Ili još bolje – malo-malo pa se vladika bački zbuni sa njima. Do te mere da i sam sebe dovede u zabunu. To važi i za laičke i za crkvene medije. Tek nam predstoji da saznamo da li je iz Patrijaršije demantovana tačna ili netačna vest. I do sada smo imali česte „smetnje na vezama“ između Crkve i države, ali ovo je nešto više od toga. Za vladiku bačkog kažu da je veleučen teolog, ali se u politici loše snalazi. Kao i cela SPC. Ima tu rešenja, ali niko ga neće. Da se država bavi državnom politikom, a Crkva crkvenom i to ne klerikalizacijom, nego onim što je njena vekovna strategija – evangelizacijom. Ni u državi ni u Crkvi to još nisu razumeli i naučili za dobro Srbije, koja se nalazi na večitoj raskrsnici.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na Twitter nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.

Komentari