Đukanović u ogledalu

pravnom položaju jedne druge zemlje – Bosne i Hercegovine.
Nekoliko mjeseci ranije, Dodik je upravo sa stranica Oslobođenja poručio da nije isključeno organizovanje referenduma za otcjepljenje Republike Srpske od Bosne i Hercegovine ukoliko „sarajevski politički krugovi“ ne prestanu zagovarati ukidanje tog entiteta. Ova izjava poslužila je Harisu Silajdžiću kao idealna matrica za izbornu pobjedu u utrci za člana Predsjedništva BIH, koji je svoju kampanju fokusirao na borbu protiv Dodika, njegovog nauma i dejtonske tvorevine Republike Srpske. S druge strane, Dodik je za međunarodne uši, kojima baš i nije godilo to o čemu javno kazuje, govorio da mu niko ne može zabraniti da teoretiše o referendumu. To „teoretisanje“ donijelo je na izborima Dodiku apsolutnu vlast u RS-u, ali i gotovo presudan uticaj na rad Predsjedništva, Parlamenta i Vijeća ministara.
Da se ovdje ne radi samo o pukom prepucavanju na relaciji Banja Luka – Sarajevo i da sve što je izjavljivao o otcjepljenju nije tek vješto servirano jelo pred birače gladne takvih priča, Dodik je pokazao gostujući kod Aleksandra Stankovića na Hrvatskoj televiziji. Republika Srpska će se odvojiti od BIH za pet ili deset godina ukoliko Sarajevo ne promijeni ploču, kazao je tada Dodik.
Posljednja strelica ispaljena iz banjalučkog Kremlja upućena je prema Centralnoj banci BIH i njenom guverneru Kemalu Kozariću. Premijer RS-a zagovara uvođenje eura umjesto konvertibilne marke i to pod plaštom što bržeg približavanja Evropskoj uniji. Pozadina je sasvim drugačija. Cilj je poljuljati CB BIH, jednu od rijetkih jakih državnih institucija, i uništiti konvertibilnu marku kao državnu monetu. I opet je Dodiku uzor Đukanović, koji je uveo euro kao sredstvo plaćanja još za vrijeme državne zajednice sa Srbijom.
Ured visokog predstavnika mlako je reagovao i ovaj put, tek toliko da potvrdi da je konvertibilna marka stabilna valuta i da nema potrebe mijenjati je za euro. Visoki predstavnik Miroslav Lajčak, kojeg je dobro obavljen posao specijalnog predstavnika Evropske unije za nadgledanje referenduma u Crnoj Gori preporučio za dolazak u Sarajevo (!?), očigledno ne želi da vidi nikakvu sličnost između Dodika i Đukanovića, što može imati nesagledive posljedice po konačno rješenje u BIH.
Na ogledalo sa Đukanovićevim likom, u koje se Dodik svako jutro ogleda, nedavno je upozorio nekadašnji američki ambasador u Zagrebu i Beogradu Vilijem Montgomeri. Umirovljeni diplomata podsjeća da je Crna Gora dobila međunarodnu naklonost za organizaciju referenduma zahvaljujući Đukanovićevoj istrajnosti na priči o referendumu i tezi o Crnoj Gori kao boljem dijelu državne zajednice. Mnogo je podudarnosti da se ne bismo pribojavali crnog završetka.