Ima li života posle Vučića? 1Foto: Luca Marziale / Danas

Dobro jutro, dan i veče, ovo je propagandni program Radio-televizije Srbije. Moje ime je… a ovo su najnovije vesti o predsedniku Srbije.

Tako bi trebalo da počinje svaka emisija na takozvanom javnom servisu. I ne samo na RTS-u, nego i bukvalno na svim televizijama sa nacionalnom pokrivenošću.

Televizija čiji je program zasnovan na propagandi i besomučnim reprizama, kao i na odsustvu svake kritike nosilaca državnih funkcija (rekordnih nula sekundi kritičkog odnosa „novinara“ RTS-a prema stvarnosti!) u jednom trenutku će doživeti sudbinu RTV Vojvodine ili pokojnih B92 i Studija B – ostaće bez gledalaca.

Jer po njima, u Srbiji nema nikakvih problema i sve je kao u Švajcarskoj. Ma i bolje, samo mi mrzitelji napretka koji se vozimo javnim prevozom bez klima na 40 stepeni svakog dana razrovanim talasastim ulicama to ne vidimo. Ali nešto drugo hoću da kažem.

Naime, Sport klub i televizija Nova emitovale su protekle sedmice nekoliko sati mečeva sa Vimbldona u kojima su glavne akterke osobe sa invaliditetom i koji/e u kolicima igraju tenis.

Nikad niste čuli za njih – Kgothatso Montjane (Južna Afrika), Momoko Ohtani (Japan), Didije de Groz (Holandija), ili Gordon Rid (Velika Britanija) i Joakim Žerar (Belgija).

Toliku sportsku strast, volju, želju, borbu, znanje i umeće retko se viđamo na sportskim terenima. Pritom su ograničenog kretanja jer su u kolicima, ali im to nimalo ne smeta da igraju zaista atomski tenis.

Mečevi su imali komentatore, pa se moglo čuti i mnogo zanimljive statistike.

Svakako veliko osveženje u odnosu na sve ono što promovišu televizije sa nacionalnom frekvencijom – red kola i pesme, pa red Vučića, pa red Vučića, i još malo Vučića, pa ako se niste dovoljno opustili, opet red Vučića, i još malo Vučića ako ste slučajno propustili Vučića i onda za kraj, još malo Vučića.

Bilo kuda Vučić svuda, mogao bi da glasi moto svih televizija sa nacionalnom frekvencijom, prvenstveno jadnog servisa RTS-a, čija je uređivačka politika ravna „uređivačkoj“ politici Mitevića, Vučelića i Milanovića iz sramnih devedesetih a glasi – postoji samo jedan čovek i ono što on kaže a sve ostalo što se dešava nije važno što se dešava u državi, osim ako on to ne komentariše.

Nit znamo šta komentariše, niti o čemu je reč, jer nema osnovne informacije koju kao novinari treba da daju na RTS-u, ali on komentariše, a vi se dragi (ne)gledaoci informišite na nekom drugom mestu o tome šta se desilo.

Kako možete da dođete nepripremljeni na državnu televiziju koja se prerušila u javni servis? Sram vas bilo, zaista.

I još niste nazuli košulju i kravatu i niste se umili, a ‘oćete osnovnu novinarsku formu – vest.

A ako niste naučili lekciju od Vučića, tu su ovi što papagajski ponavljaju ono što Vučić priča, od reči do reči i još mu zahvaljuju na tome što je rekao, pa ispada da u ovoj državi ništa pre Vučića nije postojalo, pa ni sam Vučić.

Ja sam, bogami, odgledao sa uživanjem eksplozivno vimbldonsko tenisko finale – Rid – Žerar. Bila je i Kejt Midlton.

Tako da, svaka čast za Sport klub i Novu, jer učestvuju u pacifikaciji društva potonulog u mržnju, nasilje, institucionalno i medijsko zaglupljivanje i zatupljivanje i državnu otimačinu.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na Twitter nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.

Komentari