Mala internacionala

To što je na atenskom summitu Socijalističke internacionale pored sebe posjeo predsjednika Socijalističke partije Srbije Ivicu Dačića, odgovor je lidera proeuropske Srbije Borisa Tadića regionalnim socijaldemokratima, što su, još uoči zasjedanja, ustali protiv pridruživanja nekadašnje Miloševićeve stranke europskoj ljevici. Rano se, dakle, obradovao vođa ovoga (balkanskoga) esdepeovskoga puča Zlatko Lagumdžija, obznanivši, nakon prvoga dana, kako se Dačić i drugovi, kad su vidjeli što im je pripremila mala internacionala, nisu niti pojavili u prijateljskoj Grčkoj. Mali je Sloba, vođen brižnom Tadićevom rukom, samo, dakle, čekao pogodan trenutak. Baš kao i njegov grčki staratelj, naravno.
Jasno, Tadićevo atensko, zasad neuspjelo, provodadžisanje socijalista, nedvojbeno je njegov dug partiji bez koje ne bi mogao sastaviti vladu. Unatoč, međutim, tomu, načelno – ali doista samo načelno – u pravu je Lagumdžijin atenski suborac Ranko Krivokapić, koji kaže kako se preko leđa Socijalističke internacionale ne mogu prebijati lokalni politički interesi. Pitanje nove srbijanske vlade odavno je, međutim, dignuto visoko iznad (i izvan) lokalnih političkih interesa. Još, u biti, od trenutka kada se vrlo realnom doimala opcija da v.d. vojvoda Tomislav Nikolić – također sa Dačićevim socijalistima – preuzme Srbiju.
Misli li ovaj kršni Crnogorac da bi to bila bolja kombinacija, kad je već do kombiniranja, odnosno koaliranja, moralo doći?! Realna je, naime, aktualna Srbija; nema vlade bez socijalista. Uostalom, nismo li ovih dana svjedočili Tadićevim mukama Tantalovim dok je demokratskoj javnosti tumačio kako nije mislio ono što je rekao (ili, pak, da nije rekao ono što je mislio) kada je nedavno na Glavnom odboru DS-a izjednačio političko nasljeđe Zorana Đinđića i Slobodana Miloševića. A istina je kako je, usred poslijeizbornoga snubljenja Miloševićeve sljedbe (?), podjednako komemorirao obojicu pokojnika, ali i gubitak (iznenada) ostavljenog članstva. Što me je podsjetilo na način kako je Tadićev (demokratski) prethodnik definirao politiku: „Tko hoće da propovijeda moral u politici, neka ide u crkvu!“, govorio je tragični Đinđić.
I da ponovim; atenski puč male internacionale načelno se može razumjeti, ali nije li logičnije da se Dačićevi socijalisti reformiraju u(z) Tadićevu demokratsku vladu – pa i, dakako, Socijalističku internacionalu, nego da ih se, ovako (još) neosviještene, pusti da plutaju po političkom tržištu…