Mesić i Napolitano

Pošto je sukob s Italijom zbog Mesićeve izjave prerastao u pravu diplomatsku krizu s Europskom komisijom, nemoguće je pisati o bilo čemu drugome. Hrvatska kandidatura „visi“ jer su članice Europske unije skeptične: imaju li hrvatska država i njezine institucije kapacitet da provedu nužne reforme? Vrhunska znanstvena ustanova Akademije ne želi primiti jedinog hrvatskog učenjaka svjetskoga glasa, a vrhunska politička ustanova predsjedništva emitira diletantsku političku retoriku – kakva se iz toga može stvoriti predodžba: Balkan ili Europa?
Osnovna misao talijanskog predsjednika Giorgia Napolitana, koja je izazvala tu nesuvislu reakciju pritom je u potpunosti ispravna. Etničko čišćenje talijanske većine iz područja Julijske Venecije što je krajem rata dospjela pod kontrolu Titove vojske, nesmiljeno je provedeno s neprikrivenom namjerom da se to domaće stanovništvo eliminira. U pokrajinama Julijane – Goričkoj, Tršćanskoj, Riječkoj i Zadarskoj pokrajini, gdje su kohabitirali Romani i Slaveni – živjelo je 1910. godine, dakle prije bilo kakvog fašističkog „populacijskog inžinjeringa“, 61 odsto stanovnika talijanskog maternjeg jezika, 25 odsto slovenskog i samo 13,5 odsto hrvatskog. Prema veoma pouzdanom Žerjaviću, fašisti su iz Istre istjerali u međuratnu Jugoslaviju 53.000 Hrvata, pa ih je tu ostalo, po procjeni, oko 37,4 odsto od ukupnog stanovništva.
Poslije rata, iz pokrajina Julijane, komunisti će, prema hrvatskim izvorima, protjerati 220.000 do 225.000 ljudi (a oko 350.000 prema talijanskim), odnosno 188.000 ljudi s područja koje danas pripadaju Hrvatskoj, a ne Sloveniji (svi podaci su iz Istarske enciklopedije Leksikografskog zavoda „Miroslav Krleža“).
Što to znači – da su fašisti bili blaži nego komunisti? Ne, samo su ciljevi bili različiti: prvi su htjeli Istru asimilirati, a drugi etnički očistiti od Talijana…