Nacisti, ta divna nevinašca

Ako baš i ne mogu da zabašure ono gnusno što se zbilo (na primjer bombardovanje Beograda, masovna streljanja u Kragujevcu, Kraljevu i drugdje, Sajmište, Banjicu, Jajince itd), oni će se fokusirati na nesreću podunavskih Švaba, kojima su po završetku Hitlerovog (Himlerovog, Kajtelovog, Geringovog…) rata stigli na naplatu računi za zlo za koje oni, kako kažu, nisu krivi.

Ne znam jesu li pisci ove grupe uopšte svjesni šta čine jer (ako bi bilo po njihovome) ispalo bi da su, nakon 200 – 300 godina skladnog suživota, Srbi (uvjerljiva većina u Titovoj vojsci) iz čista mira i na pravdi Boga odjedared podivljali, poludili i u nekoliko poratnih godina poubijali čak 60.000 svojih dojučerašnjih komšija, nevinih i nedužnih vojvođanskih paora! Jer paori, navodno, nisu bili za Hitlera, nego samo za Sepa, a to što je Sep bio za Hitlera, nije njihova stvar. Kad bi basna ovih ezopovaca bila tzv. čista i jedina istina, Firer bi dobio satisfakciju za sve što je počinio ratujući protiv suludog balkanskog plemena.

Pogrešio je, izgleda, samo u jednom. Umjesto Gebelsa i Julijusa Štrajhera trebao je kao svoje propagandiste angažovati ovdašnje majstore. Ni kaćuše baćuške Žukova ne bi mu mogle ništa, a dvadeset miliona mrtvih Sovjeta postalo bi u njihovoj interpretaciji tek omanja kolateralna šteta.

Autor je književnik