Neiskreno pranje ruku

Rado čitam tekstove Gordane Logar, ali ipak ne bih se mogao složiti sa njenim prilogom od 5. januara, u kom je irački premijer predstavljen kao samovoljan i nepouzdan, koji je mučnim pogubljenjem Sadama Huseina, na veliki muslimanski praznik Kurban Bajram, stvorio probleme i nelagodu zvaničnom Vašingtonu. Teško mi je povjerovati da bi Maliki u haotičnom i nestabilnom Iraku činio nešto na svoju ruku, čime bi iritirao svoje zaštitnike iz Bijele kuće. Još teže je vjerovati da moćni Amerikanci, istinski gospodari situacije, nisu mogli odgoditi egzekuciju, barem na nekoliko dana, dok prođu praznici. Ne treba previđati činjenicu, odnosno olako prelaziti preko nje, da irački predsjednik nije bio potpisao smrtnu presudu za Sadama, što je mogao biti dovoljan povod da se odgodi transfer Sadama iz američkog pritvora, gdje se nalazio tokom suđenja i poslije njega. Zato, vašingtonsko upiranje prsta na Malikija liči na pilatovsko pranje ruku, zbog zgražanja nad snimcima koji su tokom novogodišnjih praznika obišli planetu i oštrih osuda iz Evrope i svijeta. Ne spadam u one koji vjeruju u „svjetske zavjere“, ali moram primjetiti da Amerikanci ipak često pokazuju sklonost da se poigraju simbolikom datuma i tako ižive nad poraženim protivnicima i konačno ih ponize, bez obzira na štetu koju time čine. Ovim pogubljenjem, dodatno su zakomplikovali odnose između šiita i sunita, a od Sadama Huseina napravili su mučenika među iračkim sunitima.