O pravu i pravdi

Ali, samo pod uslovom ako je glavni oslonac pravne države sud(ija) koji bi trebalo da donese glas zakona u smislu legitimne pravde. Tada dolazi do punog izražaja nezavisnost i samostalnost sudije, koji bi trebalo da svojim presudama obezbeđuje delovanje pravne države, a ne neke druge. U ovom smislu pravna sigurnost građana, kao neodvojivi deo pravne države, predstavlja glavni stožer vladavine prava.

A sada jedno „lagano“ pravno pitanje: ima li pravde tamo đe je sreća glavni faktor. To je u igrama na sreću, jer tu je pravda samo čežnja, a sreća je presudna i „presuda“, kako se te igre tako i zovu. Zanimljivo je da je Bogišić u OIZ-u normirao igre na sreću, u vidu raznih „oklada“ (konjske trke, bacanje kamena s ramena, rvanje….) pa je onda za to vrijeme napravio veliki pravni „gaf“ kad je i šah uvrstio u igre na sreću, jer “ krijepe tijelo i um ljucki.“

Da je danas živ lako bi zaključio da je šah kombinacija nauke, umjetnosti, pa i sporta. Na kraju, jedan lični pečat: bio sam sklon raznim mazohizmima, ali nije bilo težeg od onog mazohizma kad me „zapalo“ da „dijelim pravdu“ punih 11 godina i dvije više, i kad sam shvatio da „što je zakonito ne mora da bude i pravedno“ – najporaznije pravno stanovište koje sam ikad pročitao, i još gore, koje sam primjenjivao sve te silne mazohističke godine, i kad sam još shvatio da „pravda nije nužno svojstvo prava“.

I jedan citat: „Čovek nikada ne može da nađe odgovor – može samo da bolje pita!“

Dr Blagota Mitrić, bivši predsednik Ustavnog suda CG (1993.-2002.) i sudija Suda SCG (2004..-2006.)