
Nije jednostavno nabrajati – blago rečeno – mušičavosti predsednika Srbije. On je odavno zaboravio koja je njegova uloga po osnovnom zakonu države, pa improvizuje iz dana u dan i neprekidno nas neprijatno iznenađuje.
Ove njegove „maštovite“ odluke često zahtevaju ogromna novčana sredstva i korišćenje usluga velikog broja saradnika i različitih državnih službenika.
Njega, očigledno , što se kaže, ne drži mesto, pa juri uzduž i popreko Srbijom, svečano otvara početak ili završetak nekog objekta, sa očiglednom namerom da stvori utisak da bez njega ništa ne može da se sagradi, a još manje da radi kako treba.
Ne smeju se, naravno, zaboraviti i putovanja po Evropi, ili i drugim kontinentima, a sve sa istom porukom: niko ne može da zastupa državu toliko uspešno kao on.
Pa, još kad bi tu bio kraj! Nažalost, svi znamo da nije! On sve češće širom Srbije organizuje okupljanje svojih pristalica i onih koji to postaju – bar za određenu priliku – kako bi dobili neki dinar i pljeskavicu.
Nije teško shvatiti da je državna kasa za njega neprekidno otvorena i da je on svojim mušičavostim zamislima veoma uspešno prazni.
Što me često navodi da se zapitam: da li je moguće da poslanici iz redova opozicije ne umeju da postave u Narodnoj skupštini pitanje njegovog novčanika i zatraže raspravu o troškovima koji su ogromni i nema sumnje daleko prevazilaze iznos određen zakonom .
Možda ne bi odmah uspeli da nešto postignu i ograniče njegovu rasipnost, ali kako kaže stara latinska izreka „ni Rim nije izgrađen za jedan dan“.
Vojislav M. Stanojčić
Stavovi autora u rubrici Dijalog ne odražavaju nužno uređivačku politiku Danasa.
Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na X nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.