Pre nedelju dana je Zoran Lončar, ministar prosvete rekao, a mediji su tu njegovu izjavu preneli: „Srbija neće NATO državu na Kosovu!“ Onda je, sredinom prošle nedelje, isti taj tekst izgovorio Slobodan Samardžić, ministar za Kosovo, pa dan kasnije Dragan Jočić, ministar unutrašnjih dela, da bi u nedelju potpuno iste reči izašle iz usta Aleksandra Popovića, ministra rudarstva i energetike.

Pre nedelju dana je Zoran Lončar, ministar prosvete rekao, a mediji su tu njegovu izjavu preneli: „Srbija neće NATO državu na Kosovu!“ Onda je, sredinom prošle nedelje, isti taj tekst izgovorio Slobodan Samardžić, ministar za Kosovo, pa dan kasnije Dragan Jočić, ministar unutrašnjih dela, da bi u nedelju potpuno iste reči izašle iz usta Aleksandra Popovića, ministra rudarstva i energetike. Sva četiri pomenuta ministra pripadaju Demokratskoj stranci Srbije, pa ta rečenica koja se kao odjek ponavlja, sve više liči na nekakvu partijsku zakletvu koju svaki ministar iz Koštuničine stranke ima obavezu da položi u najkraćem roku.
Ova pojava je zanimljiva iz više razloga. Prvo, izgovaraju je isključivo ministri, pa je jasna želja da to izgleda kao stav Vlade. Ali, pošto je ponavljaju samo ministri iz jedne članice vladajuće koalicije, jasno je da to nije stav Vlade.
Reakcije ostalih partija vladajuće koalicije, pre svega većinskog partnera Demokratske stranke, za sada su blage. Dragan Šutanovac, ministar odbrane iz te stranke, još je u julu rekao da bi bilo štetno prekidati odnose s NATO, čak i kad bi Kosovo dobilo nezavisnost, ali reakcije na aktuelnu medijsku inicijativu DSS još nema, bar ne sa ministarskog nivoa. To je razumljivo, Vlada je još sveža, novi pregovori o Kosovu trebalo bi da počnu, nikome razumnom nije do preranog pucanja koalicionih veza.
DSS, dakle, po ko zna koji put, ucenjivački koristi svoju političku poziciju i učešće u vlasti. Mogu da zloupotrebljavaju ministarske funkcije u javnosti, a niko od koalicionih partnera ne sme ništa da im kaže. Ali ipak jednu stvar ne mogu: Ne mogu da nateraju celu Vladu da prihvati njihov stav. I oni sami to znaju. Pa zašto onda do zapadanja u stanje transa ponavljaju jedno te isto? Očigledno je da ta njihova mantra ne može da utiče na pregovarački proces i status Pokrajine. Njena jedina funkcija jeste da običnoj publici uđe u uši, da bi, šta god da se desi s Kosovom, svima bilo jasno ko se za šta zalagao. Njima, u stvari, ne bi ni odgovaralo da ministri iz DS i G17 Plus sada počnu da govore isto što i oni. Onda ne bi bilo jasno ko je ko.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na Twitter nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.

Komentari