Branislav Čanak Da li je bombaš hteo samo da zastraši Dejana Anastasijevića, novinara nedeljnika Vreme, ili, čak, i da ga ubije? Nije malo onih kojima je razmatranje te distinkcije bilo poprilično važno. Kao da je lakše biti novinar u Srbiji ako na tebe bacaju bombe vrlo pažljivo, tek da te zaplaše.

Branislav Čanak Da li je bombaš hteo samo da zastraši Dejana Anastasijevića, novinara nedeljnika Vreme, ili, čak, i da ga ubije? Nije malo onih kojima je razmatranje te distinkcije bilo poprilično važno. Kao da je lakše biti novinar u Srbiji ako na tebe bacaju bombe vrlo pažljivo, tek da te zaplaše. Kao da to nešto znači Dejanu Anastasijeviću. Kao da to nešto znači nekom drugom Anastasijeviću, čija bomba tek treba da se nabavi iz bogate zaostavštine nepotrošenih oružja i oruđa iz naših bratskih ratova. Problem je u tome što u tim zalihama nije samo obilje oružja, možete tu uvek, kada vam zatreba, naći ogromne količine nepatvorene mržnje, primitivizma, iskrivljene svesti o sebi i naciji, mrskoj Evropi, Andreasu Cobelu, Hagu i još koječemu što, inače, i u teoriji i u praksi, čini onaj iracionalni deo ljudskog bića. To skladište zla neometano funkcioniše, čak i posle smrti svojih osnivača, prvih koji su na ovim prostorima ponudili metak kao najbrži vid komunikacije.
Ne sećam se da je iko posle onog našeg oktobra pokušao da bar smanji kapacitete tog skladišta. Ili je Đinđić za to platio glavom? Zašto srpski političari, ovi koji su se deklarisali da su nešto drugo od Miloševićeve paradigme vladanja, misle da je dovoljno da skoče na noge lagane kada bomba tresne pod prozorom Dejana Anastasijevića? Mislim da je mnogo važnije da su to uradili ranije ne bi li sprečili da se to desi, nego da se zgražavaju kada se već desilo. Mislim da je sada važno da shvate da je Dejan Anastasijević samo jedna od epizoda procesa koji već dugo traje, i da od njih zavisi koliko će trajati u budućnosti. Na Dejana Anastasijevića bombu je bacio standard u ophođenju sa onima koji ne misle isto. S tim, što će oni nastaviti da se tako ophode sa svojim suprotnostima, sve dok standard po kome deluju ne bude ugrožen i eliminisan iz javnog opticaja.
Standard je dogovoreni, opšteprihvaćeni prostor između minimuma i maksimuma. Dakle, kako je to svojevremeno postavio osnivač Milošević, to je prostor između psovke i bombe ili rafala iz kalašnjikova. Taj standard je i dalje u veoma širokom rasponu mera za komunikaciju. Mislim da bi mi trebalo nekoliko celokupnih izdanja ovog lista da nabrojim slučajeve kada su postoktobarske demokrate posezale za ovim standardom, istina, za njegovim blažim rešenjima, ali ipak iz tog arsenala.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na Twitter nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.

Komentari