
Zugzwank, nemačka reč za šahovski ćorsokak. Označava momenat u šahovskoj partiji, kada svaki sledeći potez igrača koji je na potezu, pogoršava njegovu trenutnu poziciju i vodi ka matu, odnosno predaji.
Naš šahista, koji se dičio svojim talentom da igra simultanku na više tabli, nema više pravi potez.
A koje bi to poteze mogao da odigra?
1. Napadački
Takva strategija podrazumeva mobilizaciju najostrašćenijeg članstva i pristalica, kriminalaca koji mu služe, sa pozivom na odbranu Srbije od stranih službi koje bi da je predaju u ruke zapadnim silama i domaćim izdajicama.
Ona podrazumeva huškanje sopstvenih građana jednih na druge, uz neprestane incidente, tuče i nemire, sa idejom da se u jednom trenutku umeša država, koju ovoploćuje sam šahista lično. Uvešće se vanredno stanje ako treba, radi zaštite institucija i nezavisnosti domovine. On je tu taktiku učio od Miloševića i Šešelja devedesetih, koji su iz svojih udobnih fotelja pozivali na obračun sa svima koji nisu hteli sa nama, pod plaštom odbrane srpske braće i nacionalnog identiteta.
Taj potez dovodi do oštrog odgovora međunarodne zajednice, koja mu još uvek gleda kroz prste, formiranja još jačeg građanskog fronta otpora i izolacije koju je doživeo, a nije preživeo Slobodan Milošević.
2. Odbrambeni
Ova strategija se oslanja na protok vremena, na zamor protivnika, vremenske uslove, apatiju i najzad odustanak od promena.
Ona podrazumeva rekonstrukciju Vlade, susrete sa međunarodnim zvaničnicima, otvaranje novih puteva i pokušaj povratka opozicije u javni život. Kao da se na ulicama ništa ne dešava. Oni ignorišu njega, on ne primećuje njih.
Računa na zasićenje građana protestima, čini mu se da protesti ovih dana dostižu svoj vrhunac, da će ljudi posle dva meseca šetnji, solidarnosti, plakanja i divljenja svojom decom, najzad posustati, da će početi da se pitaju da li je ovo još jedan protraćeni narodni bunt, šta dalje i dokle? A po najviše, sa kim?
Međutim, šahista zna da on nema više dovoljno figura da se odbrani. NJegovo članstvo se osipa, simpatizeri su u međuvremenu otkrili da imaju svoju decu, ili decu svojih rođaka, decu svojih prijatelja, koji studiraju širom Srbije, i ne boje se da po mraku pešače kilometrima da sa svojim kolegama upale novi plamen slobode u njihovom gradu ili selu.
Ne boje se gaženja i prebijanja i što je najneverovatnije, ne odgovaraju na te batine i pretnje, ćute i pešače. Šahista ne može više da popuni autobuse uz pomoć sendviča i dnevnica. NJegovi skupovi se planiraju na sve manjim trgovima, na kojima ga dočekuju zvižduci lokalnog stanovništva.
3. Remi
Remi podrazumeva dogovor obe strane da meč završe nerešenim rezultatom. Šahista bi sačuvao vlast, građani bi dobili privid pobede.
Kako se izvodi ovaj potez?
Raspisivanjem vanrednih izbora.
Šahista kaže, vidim da ima puno ljudi koji su nezadovoljni stanjem u državi, većina je instruisana sa različitih mesta, mnogi bi da zaustave napredak Srbije, da otcepe Kosovo, Vojvodinu, Sandžak, da nam uvedu svoje vrednosti, a ponište naše, pravoslavne, tradicionalne, da nas odvoje od svoje braće u Rusiji, Republici Srpskoj, ali u redu, hajde da se prebrojimo.
Studenti ćute, ali se javlja opozicija, oštro osuđuje novi pokušaj delegitimizacije izbornog procesa i nove izborne krađe. Nema izbora pod ovakvim uslovima!
Tu šahista malo dolazi do vazduha, ponovo je ubacio svoje političke protivnike u igru, one protiv kojih je tako uspešno igrao proteklih 12 godina. One koje je satanizovao i provlačio kroz blato svojih medija. One iste koji ne mogu toliko godina da se okupe pod jedan krov i ugase njegovu vatru.
Evo dogovorićemo zajedno izborne uslove, obećava opoziciji. Studente ne pominje. Oni možda nastavljaju dalje sa svojim zahtevima, ali te zahteve više nema ko da ispuni, kada prođu izbori, ko bude na vlasti, videće se šta sa tim, poručuje.
Šahista poziva međunarodnu zajednicu da posreduje, pristaje na sve što se predloži, daje podjednaku zastupljenost svakoj listi na RTS-u, nema uvezenih glasača preko Drine, birački spiskovi da se pročiste.
A lista ima hvala bogu puno. I onih aktivnih i onih fiktivnih.
Računa na remi sa društvom. Računa na još jedno razočarenje građanske Srbije koja ponovo mora da se nađe pred izborom za koga da glasa. Da li uopšte da glasa kad to do sada nije imalo smisla. Ko je njegov, a ko može to da postane?
A glasala bi samo za jednu listu. Listu svoje dece.
E od te liste šahista nema odbranu. Taj potez obara kralja.
Ali šta ako šahista pronađe način da izbore ponovo lažira?
Kao odgovor na to slede novi protesti, ovog puta za odbranu narodne volje. To bi sigurno podržala međunarodna zajednica, to smo doživeli ’97.
Zato je izborna lista naše dece, prelazno i možda jedino rešenje da ispratimo šahistu u istoriju u kojoj je tako strastveno želeo da ostavi trag.
To mu se i ispunilo, ostaće upamćen kao neko ko je posle Tita, Franka i grčke vojne hunte, izveo najveći broj mladih ljudi na ulice.
Šahista je do sada uspešno igrao simultanku protiv svojih političkih protivnika, međunarodne zajednice i civilnog društva, ali protiv mladosti Srbije on nema šanse, zato što kod njih nema konja i topova, sve same kraljice i kraljevi.
Autor je advokat i nekadašnji šef kabineta premijera Zorana Đinđića
Stavovi autora u rubrici Dijalog ne odražavaju nužno uređivačku politiku Danasa.
Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na X nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.